"Ako želite znati modnu boju, pogledajte rijeke u Kini"
Manuel Nunez
Stručnjakinja za održivu modu Bea Valdivia objašnjava nam koji su izazovi koje moramo prevladati kako naša garderoba ne bi predstavljala problem planeti.
Bea Valdivia savjetnica je specijalizirana za ekološki sektor i kreatorica Eco Fashion Latam, Ecoluxehub i Moda en Positivo, platformi za favoriziranje financiranja i komercijalizacije novih održivih i odgovornih modnih marki.
Također surađuje s Bioculturom, velikim španjolskim sajmom organskih proizvoda koji organizira radionice i prostorom Planeta Moda u svakom izdanju. Razgovarali smo s njom o trenutnim izazovima mode u vezi s održivošću, zdravljem i društvenom odgovornošću.
Intervju s Bea Valdivia, stručnjakom za održivu modu
-Koji rad sada razvijate s Bioculturom na polju održive mode?
-BioCultura je od svog stvaranja prije gotovo 30 godina uvijek imala prostor posvećen tekstilnom i obućarskom sektoru. 90-ih smo napravili prvu održivu modnu reviju s nekoliko brandova koji su postojali u to vrijeme. Prije četiri godine, kada smo vidjeli da je održiva moda već nezaustavljiv rastući sektor, odlučili smo joj dati veći značaj. Tako je rođena Planeta Moda.
"Želimo ići na početak, odnosno na oporavak ekoloških usjeva od prirodnih vlakana koji su izgubljeni u našoj zemlji, a nakon toga promovirati čistu proizvodnju."
-Što nalazimo u Planeti Moda?
-To je prostor posvećen izlagačima odjeće, obuće, dodataka, torbi, nakita i dodataka izrađenih od ekoloških ili recikliranih sirovina. No, također želimo ići na početak, odnosno na oporavak organskih usjeva od prirodnih vlakana koja su izgubljena u našoj zemlji, a nakon toga promovirati čistu proizvodnju.
Organiziramo opsežni program razgovora i radionica posvećenih profesionalcima u tom sektoru kao i studentima ili potrošačima, u kojima se bavimo tehnikama, ali i inovacijama, komunikacijom ili marketingom, oblikovanjem ili bilo kojom inicijativom vezanom uz održivu modu.
-Od čega se sastoji vaša inicijativa Ecofibra?
-To je projekt koji smo započeli ove godine i koji je razvijen u okviru programa Employaverde Zaklade za biološku raznolikost Ministarstva poljoprivrede i ribarstva, hrane i okoliša, sufinanciranog od Europskog socijalnog fonda. A namijenjen je slobodnjacima, poduzetnicima ili zaposlenicima koji rade ili žele raditi u održivom tekstilnom sektoru, bilo od proizvodnje prirodnih vlakana, proizvodnje tekstila, dizajna ili marketinga. Cilj je promocija modnog sektora napravljenog od održivih i lokalnih tekstilnih vlakana.
"Cilj je promocija modnog sektora napravljenog od održivih i lokalnih tekstilnih vlakana."
-Gdje zainteresirani moraju ići?
-Imamo web stranicu www.ecofibra.es, na kojoj se nude sve informacije potrebne za pristup ovim tečajevima, koji su online i osobno. Projekt se razvija u dvije autonomne zajednice: Andaluziji, jer je tamo koncentriran pamuk uzgajan u Španjolskoj, i Kataloniji zbog povezanosti s tekstilnom industrijom.
-Koji su glavni izazovi s kojima se suočava održiva proizvodnja?
-Dobra vijest je da sve više novih i postojećih marki usmjerava svoju filozofiju prema održivosti, ali postoji velika potreba za dostupnim sirovinama, posebno za male dizajnere i radionice.
Pronalazak vlakana, tkanina u neposrednom okruženju smanjio bi proizvodne troškove. Teško nam je lokalno proizvoditi usjeve s prirodnim vlaknima poput organskog pamuka ili konoplje.
U našoj zemlji također je potrebna veća potrošnja održive mode, koja je još uvijek znatno ispod europskog prosjeka. To znači da neke marke ne mogu preživjeti dvije godine nakon stvaranja ili da ih, ako to učine, moraju kombinirati s drugim izvorima prihoda.Najveći je izazov timski rad na postizanju veće održivosti.
-Je li vrlo skupo da sva naša odjeća bude održiva i odgovorna?
-Nije skupo, jer se koncept potrošnje mijenja, odnosno trošimo na bolji način: tražeći kvalitetnije i trajnije dijelove, plaćene po poštenoj cijeni. Takozvana "brza moda" nanijela je veliku štetu modnom sektoru jer je izgubljeno znanje o vrijednosti dobro napravljenih i kvalitetnih stvari.
Mnogi vjeruju da je cijena košulje 3 eura, a ja uvijek kažem da ako platim tu cijenu, netko usput gubi. Potrebno je samo malo matematike: ako izbrojimo poljoprivrednika, tkalca, dizajnera, onoga koji ga izrađuje, onoga koji ga prevozi i onoga tko ga plasira, kako kaže pjesma salse: „nema kreveta za toliko ljudi“ .
"Mnogi vjeruju da je cijena košulje 3 eura, a ja uvijek kažem da ako platim tu cijenu, netko usput gubi."
-Jeftino je skupo.
-Skuplji su uvjeti rada tisuća radnika u tekstilnom sektoru, gubitak tvrtki i radnih mjesta do kojih je preseljenje došlo. Još uvijek nam nedostaje svijesti i treninga o održivoj modi. Danas oni koji prodaju moraju istovremeno trenirati kako bi prenijeli koja je istinska vrijednost svakog komada i da potrošač ne gleda samo na cijenu.
-Nismo li svjesni kako se proizvodi tako jeftina odjeća … ili ne želimo biti?
-Od nesreće Rana Plaze, srećom, nismo prestali biti svjesni žalosnih uvjeta mnogih radnika kroz nebrojene dokumentarne filmove, i to ne samo u Aziji. Zatim tu su i štete po okoliš.
Znate što kažu, da ako želite znati koja je moderna boja sljedeće sezone, jednostavno morate vidjeti boju rijeka u Kini. Ali posljedice su blizu. Shvatimo to kad vidimo da se trgovine u našem susjedstvu ili tvrtke u našem gradu zatvaraju ili su članovi naše obitelji ostali bez posla. Kad nas izbliza dodirne, boli!
"Znate što kažu, ako želite znati koja je moderna boja za sljedeću sezonu, jednostavno morate vidjeti boju rijeka u Kini. Ali posljedice su blizu".
-A tu su i učinci ove odjeće pune kemikalija na zdravlje …
-To je još jedan razlog zbog kojeg mnogi potrošači čine promjenu, velika količina toksina koji se koriste u tekstilnoj industriji i zbog kojih bolesni ljudi rastu. Višestruka kemijska osjetljivost, na primjer. Nedavno istraživanje kaže da su sektori koji su najviše zabrinuti za održivu modu budući roditelji (svi želimo najbolje za svoju djecu) i milenijalci.
-Koje su najzanimljivije inicijative na španjolskoj razini u odnosu na sektor održive mode?
-Zanimljivo mi je što je u različitim zajednicama stvoreno nekoliko udruga za održivu modu, jer je to omogućilo mnogim profesionalcima da udruže snage i dijele sinergije. Rastu i zadruge i proizvodne radionice s projektima socijalne uključenosti.
S druge strane, blogeri, aplikacije, osobni kupci i stilisti s filozofijom odgovorne potrošnje narasli su u komunikacijskom sektoru.
U socijalnoj sferi razvijene su mnoge kampanje u obranu boljih uvjeta rada za radnike u tekstilnom sektoru, koje vode nevladine organizacije. Napokon, raste i ponuda treninga.
-I na međunarodnom planu, što je privuklo vašu pažnju?
-Projekt Dana modne revolucije, koji podsjeća na tragediju Rana Plaze, bio je vrlo popularan. 24. travnja u mnogim će se zemljama svijeta održati različite akcije kako bi se razmislilo i zapitalo se tko izrađuje našu odjeću.
A osobni projekt Livije Firth Eco Age također je imao puno odjeka, jer je donio održivu modu na vrh modnih pista. Prije nekoliko dana imao je jedinstveni događaj na kojem nitko osim engleske kraljice Elizabete nije bio prisutan u Buckinghamskoj palači.
U drugoj se mjeri mnogi mali projekti također klade na etičku modu, poput platformi Foro de Moda Ética i Eco Fashion Latam, koje daju vidljivost latinskim zemljama, koje se poput pjene rastu u održivim inicijativama.
"Mnogi se mali projekti također klade na etičku modu, poput platformi Foro de Moda Ética i Eco Fashion Latam."
-Koje su važne vijesti u svijetu novih vlakana?
-Evo fantastičnog niza mogućnosti. Polazimo od obnavljanja prirodnih vlakana poput konoplje i drugih poput bambusa, cvijeta lotosa ili različitih vrsta vlakana s drveća kao što su Lyocell ili Tencel.
Zatim postoje tehnologije koje stvaraju nova vlakna od recikliranja drugih, a vlakna se također stvaraju od otpada kao što su, na primjer, kore od kave ili naranče. Stvaraju se novi materijali za "zamjenu" kože takozvanim "biljnim kožama", od ananasa, mlijeka ili gljiva.
-Da li su svi ti materijali ekološki?
- Mnogo je rasprava, jer ponekad proizvodni procesi nekih od ovih vlakana nisu dovoljno održivi, ali se puno napreduje. Postoje entiteti i tvrtke koji se klade na istraživanje novih materijala. Najspektakularniji koji još nije u prodaji: vlakno izrađeno od paukove mreže.
-Ide li budućnost kroz smanjenje potrošnje uopće?
-Više nego smanjiti, razviti odgovorniju potrošnju. To ne znači da trošimo manje, ali bolje.
-Koliko postoji održiva svijest među konvencionalnim proizvođačima?
-Mjerenje bi bilo teško, ali mogu vam reći da se povećava jer ne možemo biti svjesni posljedica klimatskih promjena ili količine otpada koji stvaramo. Uz to, raste i potrošački pritisak. Marke osjećaju da je to potreba tržišta.
"Ne možemo biti svjesni posljedica klimatskih promjena ili količine otpada koji stvaramo."
-Možete li nam dati nekoliko praktičnih savjeta kako bismo učinili naš odnos s odjećom održivijim?
-Prvo napravite dobru analizu svoje garderobe: pogledajte što djeluje, što više ne radi, što se može reciklirati ili prilagoditi i što stvarno vrijedi pokloniti, razmijeniti ili prodati jer ga više nećete koristiti. Nemoj se zavaravati!
Stvorite svoj ormar s osnovnim komadima koji se mogu kombinirati, s bojama i oblicima koji najbolje odgovaraju vašoj tjelesnoj građi, bez obzira na to jesu li modne boje ili ne. Biti moderan znači stvoriti svoj vlastiti stil!
A kad vam stvar zaista treba za upotpunjavanje izgleda, izađite i potražite ga, ali kupujte sa savješću: pogledajte s kojim je materijalima izrađen, da poštuju okoliš i da su marke kvalitetne i društveno odgovorne.
