Otrovne emocije? 5 akcija za njihovo oslobađanje

Ramon Soler

Ljutnja, tuga, sram, strah … Oni nisu "loše" emocije: vrlo su korisni u određenim situacijama. Pokušaj da ih ušutkate može biti otrovan.

U našem se društvu djeca educiraju o podvojenosti da se emocije klasificiraju kao dobre (pozitivne) ili loše (negativne). Na taj se način tradicionalno u obiteljima dobro cijeni i nagrađuje da djeca budu sretna, dok je izražavanje nelagode, poput plača ili ljutnje, potisnuto ili čak zabranjeno.

Općenito, dječake i djevojčice hvale kad se "dobro ponašaju" i ispune očekivanja odraslih. Umjesto toga, uznemirivače ili prosvjednike grde i prisiljavaju kontrolirati svoje impulse. Tako se generacija za generacijom prenosi ideja da je korisno izraziti neke emocije (one dobre), a druge (loše) sakriti i ušutkati.

Posljedice kamufliranja osjećaja

Djeca prisiljena ušutkati dio svojih osjećaja često postaju odrasli koji su očito prilagođeni životu u društvu. Međutim, u svojim srcima nose težak represivni teret .

Da bi ih drugi prihvatili i izbjegli izražavanje svojih socijalno cenzuriranih emocija, oni troše ogromne količine psihičke energije.

Unatoč trudu, njezine protjerane emocije ne nestaju, već su, kradom, zakamuflirane u njoj. Ova potiskivanje dijela osjećaja osnova je velikog broja psiholoških i / ili tjelesnih problema, jer čak može utjecati na razvoj somatskih bolesti.

Kada se govori ili piše o otrovnim osjećajima , ono što se stvarno opisuje nisu osobine osjećaja, već rezultat potiskivanja nekih od njih. Upravo je to zadržavanje vrlo štetno za ljude.

Zamislimo, na primjer, ljutnju, frustraciju ili tugu kao emocije koje možemo iskusiti u različitim životnim situacijama. Ako si u trenutku kada ih osjetimo, dopustimo da ih izrazimo i živimo , možda neće biti ugodni, ali sigurno će nam pomoći da razriješimo situaciju koja ih je prouzročila.

Otrovni krug emocionalne cenzure

Ako te emocije zadržimo u sebi i ne pustimo ih van, ako podlegnemo društvenom pritisku "politički korektnih" i ušutkamo ih, pokrenut će se negativni ciklus toksičnosti. Događa se da se, kako potisnute emocije nikad ne nestaju, one akumuliraju u nama.

Iako pokušavamo okrenuti stranicu prije situacije uznemiravanja na poslu ili želimo sakriti koliko se loše osjećamo pred nevjerom, stvarnost je da nas naš um neće prestati podsjećati iznova i iznova na uvredu . Čak i ako se situacija dogodila prije nekoliko desetljeća, naš će je um proživjeti i osjetiti stvarnim, uključujući čitav niz povezanih emocija. Sa svakim sjećanjem , tada potisnute emocije (bijes, strah, sram itd.) Vratit će se i mozak će opet preplaviti hormoni tjeskobe i stresa .

Uz to, neprestanim pregledom tih iskustava u našem umu, ojačavaju se živčani sklopovi tih negativnih misli , pa će biti mnogo vjerojatnije da ćemo isto reagirati na slične situacije . Ako se, na primjer, ne bunimo protiv zlostavljanja iz straha od onoga što će reći, opet ćemo postupiti isto kad se nađemo u sličnoj situaciji, hraneći, opet, otrovni krug potisnutih emocija.

Dopustite si da to sve osjetite!

Emocije koje su nas oštetile u prošlosti i koje nastavljaju utjecati na nas u sadašnjosti, koje su ostale u nama poput radioaktivnog kamena koji nas izgara i iz kojeg se ne možemo riješiti, otrovne su emocije.

Te nam emocije nanose štetu, ali ne po svojoj prirodi, već po potiskivanju. Imamo pravo biti ljuti ili tužni, smijati se ili plakati. Nije zdravo blokirati ili potiskivati ​​te emocije, moramo ih prepoznati i teći s njima

Put do izlječenja ovih otrovnih emocija je težak. Ne zaboravimo da su se mnogi od tih represivnih obrazaca rodili u djetinjstvu i da su se tijekom godina ponavljali tisuće puta.

Da bismo se izliječili, moramo si dopustiti da prepoznamo i izrazimo osjećaje koje svaka situacija s kojom se susrećemo u životu proizvodi u nama. Kako osloboditi te osjećaje?

1. Naučite ne ušutkivati ​​ono što osjećamo

Razmislimo o različitim situacijama koje u nama izazivaju osjećaje koje obično potiskujemo.

  • Što bismo mogli učiniti s njima?
  • Što bismo željeli reći?
  • Kako bismo reagirali sljedeći put?

Mentalno vježbanje i vizualizacija pomoći će nam u sličnim budućim okolnostima.

2. Izgubite strah da vas neće razumjeti

Dijeliti ono što mislimo s drugima uvijek će biti zdravo. Oni koji vole vaše mišljenje ostat će s vama, dok će se oni koji se ne slažu odšetati.

3. Razumjeti motive drugog

Ponekad pretjerujemo u reakcijama drugih ili njihove riječi ili postupke shvaćamo kao osobnu uvredu.

Pomislimo da svaka osoba nosi priču i određeni ruksak koji utječu na njihove reakcije. Razumijevanje toga pomoći će nam da se relativiziramo, da ne pretjerujemo i da možemo teći svojim osjećajima.

4. Ne pokrivajte ono što nam se ne sviđa

Svaka emocija koju zadržavamo u sebi je radioaktivni kamen koji duboko utječe na naše tijelo i um. Ako nam se nešto ne sviđa, pitajmo, razjasnimo situaciju i izrazimo svoje osjećaje .

Pronađimo asertivan način da to učinimo , bez gubljenja uloga, ali uvijek izbjegavajući potiskivanje emocija.

5. Stavljanje riječi u emocije

Mnogo puta ono što dovodi do potiskivanja emocija je strah tijekom djetinjstva prema reakcijama drugih . Primjerice, ponekad, kako se roditelji ne bi naljutili, izbjegavamo protestirati ili izražavati nelagodu.

Zapamtite da opasnost od prošlih godina više nije stvarna. Možemo govoriti, izražavati se i komunicirati što osjećamo.

Popularni Postovi