Izlazi iz kuće! Priroda nam daje fizičku i mentalnu energiju

Gerard arlandes

8 vježbi za otvaranje osjetila i da nas energija prirode probija i vitalizira cijelo naše biće.

Razmjena zraka, svjetlosti i topline osvježava naše unutarnje strukture, dajući ih novim impulsima koji nam olakšavaju život. Otvaranje našeg fizičkog, mentalnog i duhovnog prostora prirodi daje nam veću sposobnost prilagodbe okolini, tako da međusobni odnos s njom postaje fluidniji.

Priroda i zdravlje idu ruku pod ruku

Kontakt s prirodom osigurava one prostore u našem tijelu koji su suženi stresom, dugo očekivani predah: spokojan , prostran i izdašan odmor koji nam omogućuje bolji život.

Ali kako se možemo otvoriti prirodi tako da nam ona stvarno daje fizičku i mentalnu energiju ? Ono što od nas traži je pažljiv i hrabar stav. Moramo biti oprezni da se ne umotamo u euforiju onoga što nas okružuje, a istovremeno se pripremiti za uživanje u prirodi, jer je ona klica zdravlja i vitalnosti.

Jedan od najboljih načina da se iskoristi kontakt s prirodom je iskorištavanje izleta za izvođenje vježbi koje nam otvaraju osjetila i pomažu nam da se revitaliziramo. Često smo u iskušenju izaći van na vježbe za vježbanje, jer to stvara osjećaje oslobađanja i euforije. Ali kasnije, dan kad to ne učinimo, stres će se možda vratiti obnovljen i snažniji.

Važno je znati gdje smo emocionalno, naučiti se postupno buditi s onim što nas okružuje, odnositi se prema zemlji koja je uvijek tu da nam baci žicu. To ćemo postići vježbama u kojima naša pažnja može ostati otvorena i prema onome što se događa u nama i prema svemu što nam put donosi.

8 vježbi za revitalizaciju u prirodi

Ovim vježbama pozivamo energije neba i zemlje da prodru u naš mozak i cijelo naše biće. Iako se kad se vratimo u „stvarnost“ toga ne sjetimo, tjelesno pamćenje čuva iskustvo u obliku suptilnih živčanih veza .

1. Postanite svjesni

Da bismo došli u kontakt s otvorenim prostorom potreban nam je niz unutarnjih i vanjskih polazišta .

• Što se tiče zatvorenika , moramo promatrati svoje površine u kontaktu sa zemljom, način na koji dišemo i kako smo emocionalno. Tri su aspekta međusobno povezana, tako da ako djelujemo pozitivno na jedan od njih, druga dva se poboljšavaju.
• Vanjska polazišta povezana su s pet osjetila . Oni su ti koji imaju prvi utjecaj, presudan za prilagodbu promjeni koja nam se nudi. Ostvarivanje tih dojmova postupno će i solidno otvoriti temeljni put za prilagodbu i uživanje u okolišu: to je put koji se stvara između osjetila, živčanog sustava i mozga.

2. Povežite našu unutrašnjost i vanjštinu

Riječ je o povezivanju našeg tijela i uma (iznutra) s prirodom (izvana). U ovom percepcijskom procesu ići ćemo izvana prema unutra i iznutra prema van . Ne apsorbiramo se u potpunosti ni iznutra ni izvana.

Slijedimo primjer japanskog ili kineskog predstavljanja Bude u kojem, dok meditiraju, drže oči malo otvorene . Oni su s unutarnjom stranom, ali vide i svjetlost i registriraju vanjsku.

Ne radi se o kontroli dva prostora, već o puštanju percepcije da teče iz jednog prostora u drugi i obrnuto. U jednom će trenutku pronaći svoj ritam, poput disanja kad hodamo.

• Prvi kontakt s vanjske provodi ispred prozora, na balkonu ili na osami s otvorenom postupno i lagano spojiti tijela na temperaturu, zrak i svjetlo.
• Gledamo ravno ispred sebe, ne želeći popraviti ništa što vidimo. Fokusiramo se na udaljenu točku na horizontu i otvaramo vidno polje, tako da bez naprezanja vidimo nebo, tlo i stranice.
• Mi ćemo svjetlo i boje gotovo beskrajnog prostora koja se odvija pred nama prodrijeti nas. Tako ulazimo u taj veliki prostor koji nam daje osjećaj slobode, kako u pokretu, tako i u mislima, emocijama i duhu. Vežemo se za taj prostor i prostor ulazi u nas, dajući nam lagan, otvoren, graciozan i velikodušan obrazac.

3. Zatvorite oči kako biste vizualizirali okolinu

Vrijeme je da se vratimo unutra . Ako zatvorimo oči i pokušamo provjeriti kako i u kojoj mjeri možemo osjetiti vlastito tijelo , vidjet ćemo da možemo ići malo dalje od kože. Unutarnja percepcija tijela može biti šira (ako smo opušteni) ili uža (ako smo pod stresom) od fizičkog tijela.

• Ako usporedimo percepciju prednje strane sa percepcijom stražnjeg dijela našeg tijela, jedno će zasigurno biti oštrije i šire od drugog. Zatim izvodimo istu vježbu, opažamo lijevo i desno i uspoređujemo.
• Dalje pokušavamo vizualizirati prostor iznad nas prema nebu. Nakon što provedemo proces prema zemlji, pokušavamo primijetiti jesmo li jednostavno na zemlji ili možemo opažati i šire. Ponovno uspoređujemo.
• Napokon, percepciju neba i zemlje pratimo vizualizacijom : lagano savijajući koljena, osjećamo da smo ukorijenjeni u zemlju; tada zamišljamo da rastemo sa zemlje na nebo i doživljavamo struju koja prolazi kroz nas odozdo prema gore, istežući koljena i cijelo tijelo za sobom.
• Vizualizaciju ponavljamo tri puta, sjećajući se da je vanjsko kretanje malo, unutarnje kretanje veliko i da oboje ide malo po malo.

4. Promatrajte dah

Vrijeme je da prilagodite svoje disanje , vitalno u procesu življenja. Najbolje što možemo učiniti za disanje na otvorenom jest promatrati ga bez pokušaja manipulacije.

Primjećujemo tri aspekta disanja (mjesto, ritam i kvalitetu) od trenutka kada napustimo kuću do ponovnog ulaska. Jednostavno promatranje promjena u procesu disanja pomaže im da se bolje pojave.

• Mjesto: Gdje na tijelu možemo lakše disati? Odgovor je uvijek različit, ovisno o tome što je u nama i u okolini. Pokušat ćemo osjetiti gdje zrak ulazi , kroz koju se rupu osjeća rahlijim, dokle doseže, gdje se u trupu širi, gdje je jezgra respiratornog prostora i kakav oblik poprima.
• Ritam: Koji trenutak traje najduže, nadahnuće, izdah ili stanke? Kakva je ritam disanja?
• Kvaliteta: Njegova lakoća ili težina, zvuk ili sinkopacija, pronicljivost pri udisanju ili eksplozivnost pri izdahu.

5. Kontaktirajte zemlju

Starije tjelesne tehnike bave se disanjem kao mjestom preobrazbe. Joga, chikung ili kumnye (vrsta joge koju je stvorila tibetanska budistička filozofija) imaju vježbe za vraćanje daha izvornoj vrijednosti.

S druge strane, znanost produbljuje znanje o uzajamnim utjecajima između čovjeka i zemlje. U tom su okviru moderne tjelesne tehnike dokazale kako se pozitivnim djelovanjem na zemlju koristi disanju i raspoloženju.

Suvremene tjelesne tehnike dokazale su kako pozitivno djelovanje na zemlju koristi dahu i raspoloženju

Kad nam duh ne dopušta da čujemo dah jer ga samo uspijevamo pogoršati svojom hitnošću, najpouzdanija mjera sastoji se u poboljšanju potpore koju nam tlo pruža kroz kontaktne površine, jer to ne ovisi samo o nama, već i o Zemlja. Ne možemo njime manipulirati po volji i uvijek je tu da nam velikodušno pomogne.

Cilj ove vježbe u kontaktu sa zemljom je da tijelo povrati izvorne osjećaje dodira sa zemljom, kao da smo opet djeca koja pokušavaju poduzeti svoje prve korake:

• S malo razmaknutim stopalima skrećemo pozornost na tabane . Prvo osjetimo dijelove desnog potplata koji dodiruju tlo, a zatim dijelove lijeve noge. Promatramo razlike.
• Tada zamišljamo pet linija koje idu od svakog prsta do pete.
• Težinu tijela stavljamo na velike prste kako bismo ga nosili unatrag prateći liniju koja ide iznutra u pete.
• Dalje uzimamo uteg na druge prste i slijedimo drugu liniju i tako dok ne napunimo pet.
• Tada trčimo suprotnim putem.
• Napokon uspoređujemo percepcije koje imamo sada s prethodnima. Primjećujemo da je kontakt veći i da dah dobiva amplitudu i vrijeme za svaku fazu.

6. Otvorite osjetila

Ako u prirodi držimo svoja osjetila otvorenima, u nas prodiru najrazličitiji mirisi, mokra zemlja, lipa ili medljika, smola borova, morska sol, aroma miješanog cvijeća koja prožima zrak slojevi. Možemo čuti pjev ptica, drhtanje šuma, dječji plač, kreštavost cikada ili pucketanje šišarki na suncu.

Prepoznavanjem osjećaja koje u nama stvara okolina, a da ih ne blokiramo, poboljšavamo svoju sposobnost prilagodbe i uživanja.

U ovoj ćemo vježbi dlanovima usredotočiti se na svoja osjetila, prvo na vid, a zatim na sluh. Tada će nam lagano trljanje lica pomoći da probudimo ostatak:

• Da bismo otvorili vid , trljamo dlanove rukama jedan o drugi u krugovima dok se ne zagriju. Polako ih odvajamo i stavljamo preko zatvorenih očiju. Promatramo tamu koja nam se pojavljuje pred očima.
• Dalje, polako odmičemo dlanove od očiju. Zatvorenih očiju vidjet ćemo ulaz boja koji od jorgovane prelaze u vatrenocrvenu, prolazeći kroz sve nijanse i gotovo dosežući žutu kad su dlanovi daleko.
• Krenimo obrnutim putem, odnosno vrlo polako približavamo dlanove očima i promatramo kako se boje mijenjaju.
• Postupak izvodimo tri puta. Nakon što otvorimo oči, vizija će se osloboditi i uživat ćemo u onome što nam priroda sprema.
• Tada radimo sličnu vježbu za otvaranje ušiju . Dlanovima ruku nad ušima oblikujemo zdjelu i vrlo postupno ih odmičemo, osjećajući kako se zvukovi mijenjaju. To radimo tri ili četiri puta, a zatim ubrzavamo pokret kako bismo čuli zvižduk vjetra.
• Tada ostavljamo uši slobodne da osjetimo smjer i intenzitet različitih zvukova koji nam dolaze.
• Da bismo otvorili ostala osjetila , prelazimo rukama preko lica od središta do ušiju, lagano trljajući i primijetimo dojmove koji dolaze.

7. Napravite prvi korak

Stara taoistička poslovica kaže da put od deset tisuća kilometara započinje jednim korakom . Ako to učinimo svjesno, primijetivši kako dajemo i primamo težinu, otvorit ćemo vrata sljedećim koji slijede taj obrazac.

• Sa stopalima udaljenim jednu od druge noge i okrenutima prema naprijed, prizemljimo se , savijajući koljena dok ne budu iznad palca.
• Mi smo stavili težinu na lijevu nogu i proširiti na desnu nogu i stopala prema naprijed, stavljanje peta na tlu. Kao da nas netko gura iz kukova, polako prebacujemo uteg na desno stopalo, a lijevu nogu ostavljamo ispruženu natrag.
• Zatim opet prenosimo uteg natrag, odmah savijajući lijevu nogu. Uzastopno i polako prebacujemo uteg s jedne noge na drugu. Promatramo kako se osjet kontakta stopala na tlu mijenja s promjenom težine i kako se aktiviraju mišići noge, kuka, leđa, vrata i glave.
• Ponavljamo vježbu, stavljajući lijevu nogu prema naprijed, a zatim normalno hodajući kako bismo primijetili kako su se osjećaji promijenili.

8. Hodanje energično

Jedan od najboljih načina za energetsko otvaranje tijela prema prirodi je prepoznavanjem nogom površine po kojoj hodamo .

• Skidamo cipele i postupno prebacujemo težinu s jedne noge na drugu, kao da hodamo po slonu kojeg ne želimo probuditi.
• To će nam omogućiti da nogama osjetimo grubost zemlje, trave ili pijeska plaže. Vidjet ćemo da se prilagođava svakoj eventualnosti, čak i kamenju staze.

Pažnja može ostati otvorena kako na ono što se događa u nama tako i na sve što nas čeka.

Kontakt s tlom služi kao masaža živčanih završetaka stopala i odgovarajućih akupunkturnih točaka, što deblokira i podržava cirkulaciju energije kroz tijelo. Otvaraju se prostori koji su od stopala usmjereni na živčani sustav, mozak i cijelo naše biće.

Priroda: ukupno osjetilno iskustvo

U našem lutanju otvorenim zrakom primijetit ćemo da se tijelo slobodnije kreće, a istovremeno povratiti pažnju i prema sebi i prema cesti. Možemo vidjeti kamenje ili zemlju mjesta, promatrati marljive mrave, zaustavljati se usput da osjetimo koru drveća ili umočiti ruke u potoke.

Povratak na veliko otvoreno može postati potpuno osjetilno iskustvo koje ne izmiče niti jednom od osjetila. Energija zraka, ono što Kinezi nazivaju chi, topi se s našom kožom, proizvodeći osmozu u kojoj se obnavljamo iznutra i izvana .