"Svi imamo ulogu da promijenimo društvo"

Pogledajte Gutierreza

Intervju sa Satishom Kumar, urednikom, duhovnim vođom i aktivistom za zaštitu okoliša. Kao novu krilaticu i cilj predlaže "Zemlju, dušu i društvo".

Satish Kumar poznati je engleski ekolog i pacifist indijskog podrijetla koji radi na globalnoj agendi za mir i očuvanje okoliša. Osnivač je Schumacherovog centra za ekološke studije i Male škole, neovisne osnovne škole koja podučava vrijednosti.

Njegova autobiografija " No destination" prvi je put objavljena 1978. godine i od tada je prodana u desecima tisuća primjeraka širom svijeta.

Također je objavio, između ostalih knjiga, Ti si, dakle jesam: izjavu o ovisnosti (I izdanja, 2006.), Buda i terorista (Izdanja I, 2022-2023.) i Zemlje, duše, društva (Kairós, 2022-2023.). Uz to, bio je jedan od autora knjige Mi smo jedno: proslava plemenskih naroda, objavljene 2009. godine.

Njegov je temeljni prijedlog staviti prirodu u središte političke i društvene rasprave .

Upravo ćemo intervjuirati Kumara u okviru Bioterre , sajma za ekološke proizvode, biogradnju , obnovljive izvore energije i odgovornu potrošnju koji se već nekoliko godina održava u Irúnu. Nakon fotografiranja smjestili smo se u sobu na Ficobi, sajmištu u kojem se održava Bioterra.

Slijedi vjerno izlaganje riječi Satish Kumara, međutim, uhvatiti žarkost i energiju kojom govori u 78. godini nije tako lako.

Satish Kumar daje nam razloga za optimizam

─ Često su ga kritizirali zbog previše nerealnosti. Uvijek ste odgovarali na te optužbe da su nas "realisti" doveli do siromaštva i ekološkog uništenja. Šezdeset godina radi u korist očuvanja i mira, dok su se emisije CO ₂ koje pogoduju klimatskim promjenama samo povećale posljednjih desetljeća. Gdje nalazite potreban optimizam za nastavak rada i borbe?
─ Istina je da su se klimatske promjene i globalno zagrijavanje samo pogoršali.

I ne samo to. Rijeke i oceani su zagađeni, zrak također, hrana je otrovana, ima pretjeranog ribolova, krčenja šuma …

I sve to zahvaljujući čelnicima koje nazivaju "realistima" i koji kontroliraju politiku i ekonomiju u svijetu. Ekološki i socijalni problemi zbog njih su gori. Odgovor nije u realizmu kako ga oni razumiju.

Razlozi za optimizam su milijuni ljudi koji svakodnevno, posvuda, čine dobre stvari. Zamislite, na primjer, koliko je ljudi - od sedam milijardi koji obitavaju na ovom planetu - uključeno u stvaranje nasilja i rata. Vrlo mali postotak.

Oni koji su u velikim korporacijama i vladama koje donose odluke, vodeći svijet, samo su manjina, iako moćna. Većina ljudi je vrlo zauzeta poučavanjem u školama, brigom o bolesnicima, obrađivanjem zemlje, brigom o svojim obiteljima, plesom i stvaranjem glazbe, radeći nešto pozitivno …

Većina ljudi želi pozitivne stvari i žive brinući se o drugima. I ta je većina jaka. Nadam se da će se oni podići i suprotstaviti silama razaranja. To je moguće. Zašto bismo vladama i velikim poduzećima trebali dopustiti da porez koriste za uništavanje prirode, trovanje hrane, zagađivanje zraka i vode?

"Nadam se da će većina pozitivnih ljudi na svijetu ustati protiv sila uništenja."

─ Vidite li tu promjenu?
─ Mislim da se promjena već događa. Možda to ne vidim. Možda će promjena doći za deset, dvadeset, trideset godina. Ali to je na putu.

Ne želimo zagađeni zrak ili vodu, niti hranu u malim plastičnim vrećicama. Ne želimo to smeće. Želimo čistu vodu. Želimo čist zrak. Želimo svježu hranu.

Pogledajte ovo: čistom zraku nije potrebno oglašavanje. Neželjenoj hrani je potreban publicitet da bi je ljudi konzumirali. Čista voda ne treba oglase. Ali one ga kontaminiraju, a zatim vam ga pokušaju prodati u maloj plastičnoj bočici na kojoj stoji zaštitni znak.

Čista voda, čist zrak, svježa hrana su naše pravo rođenja. Moramo se uspraviti i zahtijevati. To je temeljno pravo. Ne tražimo nebo i zvijezde. Tražimo samo prirodnu vodu, zrak i hranu.

Potrebno je dodati ekologizmu duhovnost

─Što mi možete reći o ulozi ekoloških skupina? Jesu li postali realni?
Pokret za zaštitu okoliša koristi, manje-više, istu vrstu metodologije i analize koja je stvorila problem u kojem se nalazimo.

Trebate usvojiti cjelovitu i duboku viziju. Do sada je okoliš bio previše znanstven i tehnološki, previše je usredotočen na negativno i ono što nije u redu. Morate pronaći bolje načine da prenesete ono što je ispravno, da budete konstruktivniji i holistički.

To bi uključivalo uključivanje vrijednosti duhovnosti u vašu borbu: nadahnuće, suosjećanje, ljubav i velikodušnost. Ako si ne postavite ta duhovna pitanja o smislu života, nećete ostvariti svoje težnje.

Moja kritika je samo što je previše scijentistički, previše analitičan, previše povjeren u tehnička rješenja i iz politike. Ali ako prvo ne promijenite svoje srce, nećete moći promijeniti društvo.

─Vi ste veleposlanik Oxfama, vi ste u Odboru našeg planeta budućnosti ─ zajednice koja dijeli ideje za promjenu─, a kao priznanje ljubavi prema životinjama imenovani ste potpredsjednikom Kraljevskog društva za prevenciju okrutnosti prema životinjama. Životinje (poznate kao RSPCA). To znači da ste vrlo utjecajni, zar ne?
─ (smijeh) Jako mi je teško izmjeriti vlastiti utjecaj.

Ali da moram, rekao bih da sam tamo gdje sam najutjecajniji kroz svoj rad na Schumacher Collegeu. U 25 godina, u kojima je djelovalo, više od dvije tisuće ljudi educirano je u okolišu i duhovnim vrijednostima.

Tih dvije tisuće ljudi poraslo je i sada su agenti transformacije. Uvijek im savjetujem: "Stvorite vlastitu organizaciju. Ne pristajte na to da se samo pridružite".

Također bih rekao da imam utjecaja svojim redovnim radom kao urednik časopisa Resurgence & Ecologist. Imamo deset tisuća pretplatnika. I to je vrsta utjecaja koju sam imao. To je osnovni utjecaj.

─ A vaš rad s organizacijama koje sam prije spomenuo?
─Moj rad s Oxfamom ili RSPCA više je na razini politike. Moj utjecaj tamo je kroz moj doprinos organizaciji, a ne kao pojedinačne osobe.

Riječ je o podizanju svijesti o tim problemima, o potrebi, na primjer, da budemo suosjećajniji prema životinjama. Mislim da sam nešto pridonio ekološkom pokretu. A to je uvelike utjecalo na napredak društva.

Povećati poštivanje prava životinja

─Možete li mi dati primjer ovih promjena?
─ Primjer su vegetarijanski restorani. Prije nekoliko godina nije ih bilo puno. Sada je sve više i više ljudi vegetarijanaca.

Na primjer, jučer sam večerao u blizini, u Fuenterrabiji, u malom vegetarijanskom restoranu. To pokazuje da je sve više ljudi svjesno prava životinja. I ja sam mali dio ovog pokreta.

Iako sam kritičan prema ekološkom pokretu, on je vrlo utjecao u pravom smjeru. Ja sam samo mali dio ovog pokreta.

Postoje i mnoge nove organizacije koje uključuju duhovnost i cjelovite vrijednosti u svoja načela. Paul Hawken (američki aktivist i mislilac), u svojoj je knjizi Blaženi nemir (Blaženi nemir), primjer toga.

Ovaj sajam na kojem se nalazimo i koji se održava više od deset godina još je jedan uzorak. Vidio sam širok spektar malih poduzeća koja nude zelenu hranu, odgovorno izrađenu odjeću, obnovljive izvore energije, održive sustave gradnje. Mnoga poduzeća ove vrste niču po cijelom svijetu.

Pacifizam, organska poljoprivreda, obnovljivi izvori energije, dobra arhitektura, cjelovito zdravlje, sve to zajedno čini veliki pokret. A utjecaj tog pokreta važniji je od utjecaja jedne osobe.

Moć ljudi

─Cuerpomente je časopis o zdravom načinu života, između ostalog. Možete li nam savjetovati zdravu naviku i za tijelo i za um?
─Zdravlje je prekrasan koncept. Zdrava osoba, zdravo društvo, zdrav planet …

Sve je povezano. To mora započeti putovanjem iz unutrašnjosti do planeta. Od intimnog do najnovijeg. Započnite s osobom, sobom. A tome se mora pristupiti iz dinamike i pokreta.

Da bismo bili zdravi moramo ostati dinamični i u pokretu. Međutim, sustav u kojem smo uronjeni navodi nas da budemo sjedilački. Prisiljava nas da sate provodimo ispred računala, mičući se samo prstima.

Morate sami sebi reći: "Ustani!" Pridružite se barem svakih sat vremena. Idite u kuhinju i pripremite nešto. Nemojte čekati i zapnite. Hodanje je posebno zdravo, kako za um, tako i za tijelo. Trudim se hodati svaki dan.

"Napravite kruh i to će vas nadahnuti da uzgajate vrt ili radite druge stvari. Oni su koraci do sreće."

─ Neki drugi savjet?
─Sljedeći način da ostanete aktivni je pravljenje kruha. Dobar je za tijelo i um. Uključuje vas. Izrada kruha je poput izrade poezije ili slikanja slike ili pisanja pjesme. Kao što dobra poezija nije samo stavljanje lijepih riječi na papir, izrada kruha znači stvaranje nečega.

Zahtijeva improvizaciju, inspiraciju. Ako kuhate iz mašte, generirate nešto lijepo iz ravnoteže pokreta i tišine. Dok tijesto fermentira, morate pričekati. Vrijedna je kvaliteta, znati čekati.

Današnje društvo nije baš dobro u čekanju. Svi trče s jednog mjesta na drugo. Izrada kruha uči vas strpljenju. I to također ima veze s transformacijom. Kiselo tijesto je metafora transformacije. Ovaj mali čin transformacije ima vrlinu smanjenja tjeskobe i davanja mira.

A kad tijesto stavite u pećnicu, također morate pričekati. Ali budno se čeka. Ne možete zaboraviti da imate kruh u pećnici …

─… jer te peče. Moramo naučiti čekati.
─ To je to. Budno čekanje izvrsna je kombinacija kvaliteta. Iz tog pažljivog čekanja i iz preobrazbe rađa se nešto svježe i mirisno što se može podijeliti s prijateljima, gostima, obitelji.

Dakle, to je put iznutra. Od zdravog sebe, kako tijelom, tako i umom. Napravite kruh i to će vas nadahnuti da krenete tim putem i da radite druge stvari, poput uzgoja vrta. To je još jedan korak na putu do sreće …

Tehnologija je šlag na torti, ali torta je sve ostalo, vaša istinska sreća.

─ U svojoj posljednjoj knjizi govori o gubitku veze sa zemljom i potrebi brige o duši. Što možemo učiniti kao pojedinci da popravimo što nije u redu u našem društvu? Može li pojedinac promijeniti društvo?
─ Svi možemo imati ulogu u promjeni društva. Mislite globalno i ponašajte se lokalno, to je moj moto koji i dalje vrijedi.

Da je teško promijeniti stvari? Naravno. Podijeljeni smo. Mislimo: ja sam Bask, vi ste Indijac; Ja sam musliman, ti si kršćanin; Ja sam crn, ti si žut. Razmišljamo u smislu onoga što nas dijeli.

─To je najlakše.
-Tako usko razmišljanje uzrokuje probleme i sukobe u našem društvu. Ta vrsta uskog razmišljanja, nacionalizmi, racionalizmi, seksizmi, diskriminacija na temelju dobi, rase, religije ili bilo koje druge vrste, nikamo nas ne dovodi.

I želim promijeniti stvari, transformirati ih. Moramo se osloboditi "izama". Jer prije svega, pripadnici smo iste zajednice ljudi. To je naš primarni identitet.

Tada smo Španjolci, muslimani ili žute boje. Ali to je sporedno.

Društvene promjene doći će kad razmišljamo kao svi članovi ljudskog društva.

Promjena započinje od vas samih

─ Kako možemo započeti tu društvenu transformaciju?
─ Transformaciju društva možemo započeti iz svijesti o sebi, a zatim preko susjeda, obitelji i prijatelja.

Stoga smo dio pokreta koji je sve veći i veći. Napokon, živimo u globalnom selu …

Zanimljivo je da se današnjom tehnologijom možemo povezati sa bilo kime u bilo kojem dijelu svijeta, a opet nismo međusobno „povezani“. To moramo promijeniti, završiti podjelu i prihvatiti različitost. Tako možemo stvoriti idealno društvo kojem svi težimo.

"Potrebno nam je holističnije trojstvo. Predlažem Zemlju, dušu i društvo."

─ Čitao sam da odbacuje krilaticu Francuske revolucije "Liberté, Egalité, Fraternité" i da se ne drži one New Age-a: "Um, tijelo i duh". Umjesto toga, ona predlaže "Zemlju, dušu i društvo" kao novu krilaticu i cilj. Bit će uspješan?
─ Razlog zašto mi se ne sviđa slogan Francuske revolucije je taj što se u njemu ne spominje prirodni svijet.

A opet bez prirode ne možemo živjeti. Ovisimo o vodi, zraku, okolišu. I ta krilatica ih ne spominje.

Na isti način, krilatica New Agea previše je individualistička, zagledana u pupak. Ne spominje se socijalni svijet kojem svi pripadamo.

Zato mislim da nam treba novo trojstvo koje je cjelovitije, koje ima prirodnu, duhovnu i socijalnu dimenziju. Ne znam hoće li biti uspješno ili ne. Stavim ga na stol i vidjet ćemo hoće li ga ljudi prihvatiti i integrirati u svoj život.

Sva bića imaju dušu

─Ljudi ne bi trebali imati veća prava od ostalih živih bića samo zato što imamo palčeve, kažete. Mi smo vještiji i inteligentniji od drugih bića, ali kad se počne govoriti o "duši", ne počinje li se opravdavati ljudska superiornost?
─To je da mislim da sva živa bića imaju duše. Imati dušu svojstvo je svih bića, a ne isključivo ljudskim bićima.

Ni inteligencija nije isključiva. Drveće ima inteligenciju i pamćenje. Sjeme jabuke zna da je to stablo jabuke; ne pada mu na pamet pretvoriti se u krušku.

A ljudi imaju našu ljudsku dušu, koja nije nadmoćnija od ostale prirode. Niti smo njegovi vlasnici, niti imamo prerogative jer smo ljudi. Onog trenutka kada vjerujemo da smo superiorniji, gubimo ljudskost.

Priroda ima prava, a njihovo prepoznavanje nas čini ljudima. Riječ "humus" povezana je s poniznošću, s čovječanstvom …

Uzimamo plodove zemlje i to mora biti s humanošću i poniznošću. Sa zahvalnošću.

─ Dugo je aktivist, ali je i sezonski komunikator. 2008. predstavio je 50-minutni BBC-jev dokumentarac koji je pogledalo više od 3,6 milijuna ljudi. Često se razgovara s njim, govori u medijima, vodi seminare, poziva se na konferencije. Kao što se događa? Odakle crpiš snagu?
─Od strasti. Imam ogromnu strast prema zemlji, prirodi, drveću, oceanima, rijekama, cvijeću, pticama …

Strast mi daje viziju, energiju i vještine za dobru komunikaciju s ljudima i učinkovito dostavljanje poruka. Sa 78 godina mogu često putovati, učiti, pisati knjige, voditi svoj časopis i javno govoriti. Strast je za mene temeljna.

I nemam namjeru povući se iz aktivizma. Planiram biti aktivist dok ne umrem.

─A kako je tvoja obitelj?
─ I ja imam puno strasti prema svojoj obitelji. Obožavam svoju djecu i ona pokazuju znakove da me vole. U braku sam sa sjajnom ženom 43 godine. Svi se redovito viđamo.

Nadam se da misle da sam bio dobar otac, ali, naravno, to biste trebali pitati njih …

Satish Kumar, od redovnika koji hoda do šetača mira

Kao mladića, njegove su ga pacifističke ideje navele da prijeđe 13 000 km u korist nenasilja i protiv nuklearne energije.

Kad je Satish Kumar imao 18, 60 godina, on i njegov prijatelj čuli su da je stariji filozof Bertrand Russell spreman ići u zatvor prosvjedujući protiv širenja nuklearne energije. Nadahnuti njime, odlučili su nešto poduzeti.

Kumar je bio obučen za Yaina lutajućeg redovnika u poštovanju prema prirodi (ali ostavio ga je da bude učenik Vinobe Bhave, duhovnog nasljednika Mahatme Gandhija).

Dakle, bez novca u džepovima, oboje su odlučili krenuti na hodočašće u korist nenasilja, prolazeći kroz četiri ugla nuklearne energije trenutka: Moskvu, London, Pariz i Washington.

Gotovo 13 000 km kasnije, 1973. godine, Satish Kumar nastanio se u Devonu u Velikoj Britaniji, gdje je počeo raditi kao urednik za Resurgence (danas Resurgence & Ecologist), gdje je i danas.