Strah od samoće beskoristan je strah
To je strah od suočavanja sa sobom. Da ušutkaš. Jer u buci ne mislimo na sebe. To je beskoristan strah. Jer u glavi smo uvijek sami.
Strah od samoće je strah od suočavanja sa sobom.
Da ušutkaš.
Jer u buci ne mislimo na sebe.
Jer s toliko ohrabrenja nemoguće je znati što zapravo osjećamo.
Bojimo se biti sami i sami jer nas to povezuje s našim nestankom.
Jer tada možemo početi osluškivati protok vremena.
Unutarnji tik tak.
Stalni zvuk u našem tijelu odlazi malo po malo.
Strah od samoće beskoristan je strah.
Jer u glavi smo uvijek sami.
Jer nitko ne može nastaniti naše misli više od nas.
Strah od samoće je strah da nema odraz.
Biti nitko ako nas nitko ne gleda.
Ne mogavši se graditi pod prihvaćanjem drugoga.
Biti duh koji luta svijetom.
Ne bojte se biti sami ili sami.
Ne čini ništa da ne ostaneš sam.
Jer samo prihvaćajući konačno možemo istinski cijeniti život onakvim kakav on jest.
Svaka zraka sunca i svaki gutljaj vode i svaka grana koju je vjetar pustio.
Ne bojte se da nemate taj kompas kakav imaju i drugi.
Jer svi idemo na isti sjever.
I ono značajno.
Što je doista važno.
Uživati u putovanju.
Do kraja.
