Sheila García: "Ne mogu zamisliti uzgoj bez životinja u blizini"

Paula Gonzalez

Sheila i njezin partner David vegani su, roditelji i osnivači El Refugio de Sheivid, gdje se brinu o više od 40 spašenih životinja pod očima Nannuka i, uskoro, Savannah.

Sheila García i njezin partner David suosnivači su El Refugio de Sheivid (od Sheile i Davida) u gradu u Kataloniji u kojem se brinu o spašenim životinjama od 2022-2023. godine. Uglavnom spašavaju male glodavce, iako ne kažu "ne" bilo kojoj životinji, bez obzira na vrstu, ako je u nevolji i treba joj pomoć.

Spasili su više od 300 životinja, a sada su i roditelji. Razgovarali smo sa Sheilom kako bismo malo više saznali o projektu.

-Što ste radili prije osnivanja skloništa Sheivid?
-Prije osnivanja skloništa i do prije nešto više od godinu dana radio sam kao teleoperater u telefonskoj tvrtki, pa je osnovana paralelno s našim radom.

-Kad i kako si postao vegan? Je li vaša okolina prihvatila odluku?
-Vegetarijanac sam prvi put postao prije otprilike 5 godina. Godinu dana kasnije poduzeli smo konačni korak prema veganstvu. Odluka je to podijelila s mojim partnerom Davidom, pa smo se podržavali. Imali smo sreće s ostatkom našeg okruženja, jer nisu stvarali previše neugodnosti.

-Kada je rođeno Sheividovo sklonište?
-Utočište je rođeno prije 4 godine. Naša strast za spašavanjem života morala je doći do luke, jer se nismo mogli pobrinuti za veće troškove i zadatke. Plaća im je bila puna (takva je gotovo i danas, jer je teško dobiti pomoć)

-Koliko životinja tamo živi? Tražite li i vi posvojenje?
-Trenutno s nama živi oko 40 životinja. Kažem "neki", jer to puno varira, budući da oni vrlo kontinuirano ulaze i izlaze iz usvajanja. Ideja je dati maksimalan broj mogućih posvojenja, jer kao što sam već rekao, ne možemo snositi svačije troškove, pa je najverovatnije pronaći dobre obitelji kako bi nastavili spašavati. Prošle godine izbrojali smo oko 200 spašenih životinja.

-Što je najteže i najisplativije u radu u utočištu za životinje?
-Najteža stvar, iako se svatko može nadati drugim riječima … je imati posla s ljudima. Od onih koji ih se riješe, do ljudi koji misle da bi se bolje snašli, ali bez obzira na to. To je vrlo depresivno, budući da smo im dali svoj život, a da postoje ljudi koji vas žele potonuti, moralno je užasno. Očito je i njihovo umiranje užasan dio, ali s godinama naučite živjeti s tim i prihvatiti to kao drugi dio projekta. Najbolje je promijeniti njihov život i vidjeti kako oni gube strah i počinju vam vjerovati. To ti ispunjava dušu.

-Kako se uspijevate uzdržavati i financirati sve aktivnosti svetišta?
-Radimo sajmove, imamo udruživanja (zbirke iz socijalnih razloga), partnere i prigodne donacije. Ali kao što uvijek kažemo … stvar će uspjeti kad se životinje samofinanciraju i naša plaća bude za obitelj. Sigurno bismo na taj način mogli spasiti još života.

-Također ste majka veganica, kako je odlučena roditi Nannuk?
-Oduvijek smo željeli imati djecu, i jesmo. Jednom kada smo se osjećali ugodno sa svojim životnim stilom i razumnim vrijednostima koje smo mu trebali usaditi, krenuli smo u njegovu potragu. Godinu i pol kasnije Nannuk me udario u trbuh.

"Jednom kad smo se osjećali ugodno sa svojim životnim stilom i razumnim vrijednostima koje smo mu trebali usaditi, krenuli smo u potragu za svojim sinom."

-Kako je odgoj djeteta među toliko životinja?
-Ne mogu zamisliti uzgoj bez životinja u blizini. S godinu i pol dana koje će se uskoro napuniti, njezin najveći hobi nam je svakodnevno pomaganje u zadacima skloništa. Nevjerojatna je veza sa svakom od životinja koje žive s nama, bez razlikovanja vrsta. Ona je vrlo osjetljiva mala osoba i ne sumnjam da je to zbog načina na koji živi.

-Sad obitelj raste, pronalazite li mogućnosti od liječnika i pedijatara da nose trudnoću na veganski način?
-Sad nam kuha druga posebna osoba, a ja ne bih mogla biti sretnija. Imam iste liječnike i specijaliste koje sam imao s Nannukom i na moju sreću, svi su to prihvatili i podržali. Imajući sreće, uvijek smo nailazili na ljude koji su u tijeku s veganstvom.

- Upravo ste objavili priču s izdavačkom kućom Diversa o utočištu, utočištu za Mel. Kako je bilo s ovom idejom? Je li dobro prihvaćen?
-Da! Objavili smo dječju priču o jednom od zečića u skloništu. Još jedan način da za njih primim neke prihode … Iako je još jedna stvar koja me motivirala da to napišem bila nekoliko mogućnosti koje su moja djeca morala pročitati. Trenutno su sve obitelji koje ga imaju u svom domu vrlo zadovoljne rezultatom. To što mogu imati mali dio nas sa sobom, nešto me puno ispunjava.

-Konačno: preporučate li spoj koji volite i svoje omiljeno jelo?
-Cit koji volim: "Vaša će djeca slijediti vaš primjer, a ne vaš savjet." Trudim se to ispuniti svaki dan. I moja omiljena hrana, usudio bih se reći da je to mango … ili lubenica … ili dinja! Sad trudna sa Savannah, mislim da su to moje želje.