EU planira revidirati svoju ribarstvenu politiku kako bi zaustavila izumiranje ribe. Ali to će biti težak zadatak zbog težine industrijskih lobija i nedostatka predviđanja u nekim državama članicama.
Da se oslanjamo na ribu ulovljenu u britanskim vodama, sljedeći bi vikend ostali bez ribe. Sjeverni Atlantik nekoć je bio jedno od najproduktivnijih mora na planeti. Sada, unatoč tome što ima jednu od najvećih ribolovnih flota na svijetu, Europa je prisiljena uvesti dvije trećine ribe koju konzumira.
Umjesto da imamo rekordnu proizvodnju, postigli smo rekord u prekomjernom ribolovu, što je utjecalo na tri četvrtine europskih zaliha ribe. To je zločin u svijetu koji sve više zahtijeva više proteina, posebno zdravog ribljeg mesa. Ali mi također plaćamo pretjeranu cijenu za privilegij ovog lošeg upravljanja. Da nije bilo subvencija poreznih obveznika, veliki dijelovi ribarske industrije propali bi. Godišnje plaćamo milijardu eura da bi ga održali na površini, a polovica ovog iznosa odlazi u Španjolsku.
Cijela ova situacija mogla bi biti vrlo različita. U savršenom svijetu Europa bi imala koristi od ribolova i zarađivala od poreza na veliki ulov zdrave industrije. Europske vode nalikovale bi vodama Amerike, Novog Zelanda i Australije, gdje su, zahvaljujući znanstveno utemeljenim kvotama, riblje zalihe i dobit naglo porasli.
Krivci: EU ministri ribarstva i lobisti
Rainer Froese s Leibnizovog instituta za pomorske znanosti procjenjuje da bi se Europa, ako slijedi iste znanstvene principe, u roku od četiri do pet godina utrostručila, jata riba učetverostručila, a ulov povećao za 60 posto. Neke bi se vrste brže oporavile, a druge nikada, ali čak i u ovom kratkom vremenskom razdoblju on potvrđuje da "možete doći do raja".
Srećom, Europa ima Mariju Damanaki, progresivnu povjerenicu za ribarstvo, koja je s desne i s riblje strane. Damanaki razumije da je njegova uloga briga o jatima riba koje zauzvrat hrane ribare. Očito su njegovi prethodnici mislili da je obrnuto. Jučer je najavio kraj poznate Zajedničke ribarstvene politike koja nas je dovela do ove kaotične situacije, kao i početak nove ere.
Za to se služio izravnim jezikom. “Ne možemo dopustiti da se situacija nastavi ovako. Moramo se promijeniti. "Ali nažalost, to neće biti slučaj. Unatoč nekim pozitivnim znakovima, njegov je govor otkrio da nije uspio pobijediti stvarne krivce naše očajne situacije: ministre Vijeća za ribarstvo EU i njihove vješte suučesnike, članovi lobista ribarske industrije.
Pritisak javnosti može utjecati
Srećom, neke će vrste proći kroz dugoročne planove upravljanja, daleko od dosega ministara. I sada po prvi puta Europski parlament ima riječ u bilo kojoj reformi, dopuštajući javnosti da ima veći utjecaj. Kao što je pokazao poznati chef Hugh Fearnley-Whittingstall, pritisak javnosti može ići daleko. Zahvaljujući njegovoj borbi pod nazivom "Hugh's Fish Fight", odbacivanje savršeno jestive ribe bit će zabranjeno, praksa s kojom se 1,3 milijuna tona ribe baci samo u sjeverni Atlantik .
Europa već plaća znanstvenicima da utvrde koliko se riba može uloviti bez konzumiranja uzgajališta. Ulovi moraju biti na ispravnoj strani krivulje. Dodavanje sigurnosne granice prije utvrđivanja ukupne kvote moglo bi dovesti do zdravih mora, ali u predloženim reformama povjerenica se ne obvezuje slijediti znanstvene savjete u budućnosti. Jučerašnja izjava bila je najbolje što je mogao ponuditi za zaobilaženje ove ukorijenjene oporbe. A jedino što se može dogoditi je da vam držanje nestane.
Pa izgleda da će se pljačka nastaviti. Damanaki nas uvjerava da su europske ribe javni resurs, ali ključne odluke o tim ribama donose ministri ribarstva iza zatvorenih vrata koji inzistiraju na ignoriranju znanosti i davanju prioriteta kratkoročnim interesima. Zapisnici ili detalji o tome tko je glasao za koji aspekt nikada se ne otkrivaju.
Richard Benyon, britanski ministar ribarstva, rekao bi kako bi bio lišen moći da glasa za neodrživ ulov, ali čini se da mnogi njegovi kolege ne razmišljaju slično. Rezultat je da smo propustili sjajnu priliku za provedbu vitalne reforme i uobičajene loše prakse nastavit će se.
VIDJENO IZ ŠPANJOLSKE
Upitane mjere
"EU predlaže" starijeg brata "za kontrolu nad ribolovom", naslov je u novinama El Mundo o "radikalnoj reformi" zajedničke ribarske politike EU, koju je 13. srpnja u Bruxellesu predstavio povjerenik za pomorstvo i Ribolov, Maria Damanaki.
Ova bi reforma trebala stupiti na snagu 2013. godine, a cilj joj je "dati prioritet održivosti pomorskih resursa smanjenjem ribolovne flote i razvojem održive akvakulture", pišu novine. Obveza iskrcavanja ulova, koja pogađa 23% svih plijena, jedna je od "zvijezda" mjera. I u tu svrhu, Komisija će tražiti od država da na palubama brodova instaliraju "televizijski krug ili druge sustave za nadzor svojih aktivnosti". Ovaj bi prijedlog bio "jedini prijedlog koji uvjerava organizacije za zaštitu okoliša", koje odobravaju načelo reforme, ali kritiziraju način njezinog provođenja u praksi, kaže El Mundo.
Među osporenim mjerama je novi sustav "koncesija" koji podrazumijeva uspostavljanje tržišta za pojedinačne ribolovne kvote, pri čemu ribari mogu prodati svoja eksploatacijska prava ako prestanu s aktivnošću. Ovom mjerom, rezerviranom za čamce veće od 12 metara i koćarske mreže, cilj je smanjiti broj čamaca. Ali El Mundo ističe da to "predstavlja ekonomske probleme" jer bi "velike operatore ostavilo u povlaštenom položaju" i naštetilo zanatskom ribarstvu. "Španjolska je jedna od zemalja koja će biti najviše pogođena ovom reformom", zbog ekonomske težine svoje ribolovne industrije, zaključuju novine.
Putem: PressEurop