Stres? Njegovo podrijetlo mogu biti potisnute emocije ili traume
Xavier Serrano. Psiholog, seksolog i karakterno-analitički psihoterapeut.
Potisnute emocije tijekom djetinjstva ili doživjeli traumatičnu situaciju mogu nas dovesti do kroničnog stresa koji nas iscrpljuje. Djelovanje na tim čimbenicima pomoći će nam da preuzmemo kontrolu nad svojim životom.
Davanja iz potisnute emocije mogu deblokirati situacije kroničnog stresa, što nas čini bolesna i iscrpljena, i omogućiti nam da ponovno upravljaju našim životima. Podrijetlo može biti u nedostatku afektivne komunikacije u djetinjstvu ili proživljenoj traumi.
Kako je objasnio Hans Selye, pionirski liječnik u istraživanju na ovu temu, "osoba je pod stresom kada nakupljena doza prijeđe svoj optimalni prag prilagodbe i tijelo počne pokazivati znakove iscrpljenosti."
Datum pojave ovog umora od prilagodbe je promjenjiv i ovisi kako o psihološkom profilu osobe, tako i o količini i učestalosti doživljenih prilagodbi.
Isti stresor izaziva različit odgovor kod različitih ispitanika.
Kako bi razlikovao pozitivnu razinu aktivacije koju svaka osoba treba da bi funkcionirala (stres) od one koja postaje patološka ovisno o ritmu, povijesti i posebnostima svake osobe, potonju je nazvao distresom.
Nevolja se ne generira trošenjem i habanjem koje je posljedica nakupljanja okolnosti koje se ne mogu riješiti na harmoničan i ritmičan način, već specifičnim traumatičnim utjecajem.
Primjerice, prometna nesreća, pljačka ili ratno iskustvo ili situacija koja generira strah i nemoć i traje neko vrijeme, kao u slučaju školskog nasilja ili seksualnog zlostavljanja djece.
Nemogućnost djelovanja suočena s ovom dinamikom nasilja pokreće "sustav inhibicije djelovanja" koji je opisao francuski neurofiziolog Henry Laborit i izaziva biosistemsku reakciju takve prirode koja, u srednjem ili dugom roku, prema Laboritu, "ako to se ne izbjegava, dovodi do iscrpljenosti organizma u cjelini, proizvodeći takozvane civilizacijske bolesti: depresiju, čireve, hipertenziju, autoimune bolesti, pa čak i rak ”.
Potisnute emocije od kojih nam je mučno
Marta se željela baviti psihoterapijom jer je njezin liječnik presudio da su promjene u njezinim laboratorijskim pretragama i emocionalna patnja koju je pretrpjela posljedica činjenice da je bila "pod stresom". Tek je napunila 38 godina, živjela je sa suprugom i dvije kćeri i nekoliko mjeseci osjećala se sve umornijom, iritiranijom, bespomoćnijom.
Patio je od epizoda ubrzanog rada srca, proljeva i vrtoglavice. Spavala je loše, nemirno i s noćnim morama, a njezina seksualna želja gotovo je nestala. U kratko vrijeme utrostručio je upotrebu duhana.
Činilo mu se da mu je um prazan: nije bio u stanju koncentrirati se i donositi odluke.
Tijekom početne evaluacije provjerili smo postojanje čimbenika koji bi mogli utjecati na njezinu situaciju (tzv. Stresori): smrt njezine majke prije četiri mjeseca nakon dulje patnje; restrukturiranje njegove tvrtke, koje je predviđalo znatno smanjenje njegove plaće i, možda, otkaz; i da se sama mora suočiti s brigom svojih kćeri, dvanaest i osam godina, budući da je njezin suprug često putovao zbog svog novog posla.
U slučaju Marte, treba napomenuti da je imala vrlo izrazit način internalizacije stvarnosti i sukoba, određenih njezinom mazohističkom osobinom karaktera. Njezina sklonost prigovaranju, stav žrtve i rezignacije pred vitalnim situacijama zbog kojih se osjećala inferiorno u odnosu na druge, bila je kronična karakteristika njezine osobnosti, koja je postala akutnija do te mjere da je utjecala na taj proces nevolje.
Nakon što je izvršila analizu ovog karakterističnog stava, uporaba neuromuskularnih alata za usmjeravanje njezinih potisnutih osjećaja - straha i bijesa -, opuštanja njezinih dubokih mišića i modulacije disanja, pomogla je Marti da se poboljša za nekoliko mjeseci. Osjećala se sretno, samopouzdano, spokojno, motivirano i sposobno ponovno upravljati svojim svakodnevnim životom.
Trauma kao izvor stresa
Juan je imao dvadeset i osam godina i prije dolaska u naš centar podvrgnuo se raznim psihofarmakološkim i psihološkim tretmanima kako bi pokušao ublažiti depresiju koja mu je dijagnosticirana u četrnaestoj godini: nesposoban za obavljanje bilo koje aktivnosti, zatvorio se kod kuće, odbijajući Idi u školu.
Ova je epizoda oproštena, ali ponovljena je nedugo nakon dolaska na institut, kada je trajno napustio studij i vratio se provoditi većinu vremena kod kuće, držeći se stava, u većoj ili manjoj mjeri, do prije nekoliko mjeseci .
Iako je optuživao za maltretiranje koje je doživio u obliku izrugivanja, vrijeđanja i marginalizacije, njegovi su ga obrambeni mehanizmi natjerali da zaboravi seksualno zlostavljanje i uznemiravanje kojem je grupa kolega godinama bila izložena godinama, sve dok jednog dana, napokon, imao je hrabrosti odbiti ići na nastavu.
Tijekom Juanovog psihoterapijskog procesa koristili smo psiho-tjelesne i tehnike "deprogramiranja" koje se trenutno koriste u takozvanim terapijama traume, kao i u karakterno-analitičkoj terapiji povrća koju je razvio bečki psihoanalitičar i neurosihijatar Wilhelm Reich oko 1940. godine.
Jednom kad je klinički proces započeo, čim smo u svojoj početnoj procjeni otkrili da depresija i fobični stavovi koji su pretrpjeli mogu biti posljedica posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), ta sjećanja i njihove posljedične emocije postupno su isplivale na površinu kada su koristili terapijske alate u okruženju prihvaćanja i empatije.
Za nekoliko mjeseci počeo se usavršavati i već je mogao postupno pristupiti društvenoj i profesionalnoj aktivnosti, uklanjajući tako duh svoje najavljene psihopatološke kroničnosti.
Povežite se sa životom kako biste prevladali nevolju
Ishod Juanove priče jasno nam pokazuje da bi se, da su bile poznate i poduzete odgovarajuće mjere preventivne i psihosocijalne intervencije tijekom djetinjstva i adolescencije, mogle izbjeći sve te godine patnje.
Oni bi također bili vrlo učinkoviti u slučaju Marte, jer bi uspjeli zaustaviti progresivni razvoj mazohističke karakterne osobine , osobine koja je uvijek povezana s kompulzivnim odgojem i obiteljskim odnosima u kojima je izravna naklonost i emocionalna komunikacija rijetka.
Ukratko, prevencija nevolje uključuje obnavljanje ekoloških i humaniziranih odnosa s bebom i djetetom, kako u obitelji tako i u obrazovanju.
Užitak i radost temeljni su alati za regulaciju stresa i prevladavanje nevolje. Dvije emocije koje moraju prožimati naš život od prvih godina.
- Uživajte na putu. Razvijati kreativne i zaigrane aktivnosti od djetinjstva u kojima motivacija, radost i funkcionalni ritam kojim se provode prevladavaju nad ciljem koji se želi postići.
- Osvijestite životni ciklus u dinamici svih onih svakodnevnih aktivnosti koje olakšavaju asimilaciju ili opterećenje (prehrana, odmor, učenje, naklonosti, meditacija) i širenje ili pražnjenje (kreativni rad, tjelesno i emocionalno izražavanje, peristaltička rutina, seksualnost).
- Surađujte s drugima. Često posjećivanje grupa temeljenih na suradnji, solidarnosti i međusobnoj potpori jednakih osoba od velike je pomoći za prevladavanje osjećaja nemoći i stava vitalne rezignacije, emocionalne osnove psiholoških i organskih depresija.
- Vodite računa o samopouzdanju. Važno je održavati otvoren tok emocionalne komunikacije s najmlađima u ozračju povjerenja koje ih poziva da nam svoje sukobe ili strahove prenose prirodno.
