"Moramo biti voljeni i voljeti druge"
Aida Garcia
Od svojih roditelja ne nasljeđujemo samo tjelesne osobine, već i emocionalne. Psihijatar Ramon Riera govori nam o tom emocionalnom nasljeđu, o onim starim prenesenim patrijarhalnim vrijednostima koje upravljaju našim životima, a da toga nisu svjesni.
Marek Jarosz
Kad je glavni cilj svakodnevnog preživljavanja, osjećaju nije mjesto. I tako, odvojeni od svojih osjećaja, mi ljudi smo živjeli kroz svoju povijest. Svojim radom, Emocionalno nasljeđe: Putovanje kroz osjećaje i njihova snaga da transformiraju svijet (Planet), Ramon Riera pruža nam zanimljivo putovanje kroz evoluciju osjećaja i pokazuje nam važnost prihvaćanja vlastite ranjivosti, budući da uspjeh naše vrste "temelji se na povezanosti s osjećajima, vlastitim i tuđim".
-Pročitala sam posljednje stranice vaše knjige i napada me sumnja: je li ono što osjećamo stvarnim ili je to samo rezultat onoga što smo naučili iz okoline?
-Toliko je teško prihvatiti način na koji drugi utječu na nas da to uskratimo misleći da smo samodostatni. Ali ne možemo promijeniti ono što poričemo. Cilj knjige je pomoći čitatelju da postane svjesniji nevidljive baštine koju dobivamo od roditelja i kulture našeg okoliša.
-Više govorite o vrijednostima, kako biste ih definirali?
-Naše spontane emocionalne reakcije najiskreniji su izraz naših vrijednosti. Možemo reći da nismo rasisti; S druge strane, kad komuniciramo s osobom druge rase, možemo reagirati strahom ili ljutnjom. To je ono što se računa, a ne ono što mi kažemo. Voljeti roditelje bez pitanja jesu li to zaradili još je jedna naslijeđena vrijednost. Svi smo, dijelom, ono što su oni trebali od nas. Emocionalno nasljeđe je ono vrijednosti koje stvarno određuju naše ponašanje. Ali danas već postoje roditelji koji poštuju to što se njihova djeca osjećaju drugačije nego što očekuju.
-Kao što ističete, vrijednosti koje prevladavaju među današnjom omladinom su različite …
-Okolnosti se mijenjaju, a vrijednosti također. Na primjer, prije nego što ljudi nisu bili potrošači jer nisu mogli. Materijalističke vrijednosti, konzumerizam i želja da se zaradi novac za kupnju materijalnih dobara temeljili su se na poricanju: poricanju emocionalne boli, koju se pokušava sakriti ekonomskom dobrobiti. Međutim, socijalni znanstvenici primjećuju da nikada prije odrasli nisu uzimali u obzir dječje emocije.
Činjenica da smo danas vrlo kritični prema roditeljima koji su pažljiviji prema zaradjivanju novca nego prema djeci upravo je znak da se pojavljuju nove vrijednosti.
- Nije li znatiželjno da znanstvenici kažu da napredujemo i umjesto toga se cijeni da tradicionalne vrijednosti jačaju?
-Uvijek kada dođe do velikih promjena, potrebno je izvršiti prilagodbe vrijednosti. Industrijskom revolucijom morale su se uvesti nove vrijednosti kako bi se zaštitilo iskorištavanje radnika. Izazov koji imamo je pronaći nove vrijednosti umjesto da se okrenemo starim.
-Predlažete da blokiramo svoje osjećaje jer nas osjećaj čini nesretnima …
-Osjećaj da trebamo ljubav drugih, da smo vrlo ranjivi na slom srca … plaši nas i čini nas samozavaravajućim s prividnom samodovoljnošću koju nam daje konzumerizam. Čak smo i vjerovali da se depresija može izliječiti tabletom koju kupite.
-U ovo vrijeme Instagrama, Tinder … Zaista mislite da je ovo društvo više povezano s vašim emocijama?
-Povečana povezanost ljudi omogućila je žrtvama seksualnog zlostavljanja da se međusobno povežu kako bi zlostavljanje postale javne. Kroz povijest zlostavljanje djece i žena ostalo je nezamijećeno.
-Teško je povjerovati da empatično društvo o kojem govorite postoji, jer nije tako lako pronaći ljude koji znaju slušati …
-Empatija je moderna riječ koju prije nekoliko desetljeća nitko nije koristio. To što su roditelji bili empatični prema djeci, šefovi prema zaposlenicima … bilo je nešto o čemu se prije nekoliko godina nije vodilo računa, pa ta riječ nije ni postojala.
- Gdje mislite da se ovo društvo razvija?
-Kako je preživljavanje manje ugroženo, možemo se bolje nositi sa svojom emocionalnom ranjivošću. Primjer za to je čovjek koji se srami jer ne zna plakati. S druge strane, dok sam bila dijete govorilo se da je plakanje za djevojčicama.
-U svom radu kažete da nam ranjivost omogućuje da budemo empatičniji, zašto?
-Postoji nesporazum da nas povezivanje s vlastitim osjećajima čini sebičnim i sebičnim. Ali samo ako smo povezani s onim što osjećamo, možemo shvatiti kako trebamo biti voljeni i voljeti druge.
U knjizi Emocionalna baština: Putovanje kroz emocije i njihova snaga da transformiraju svijet pričam djeci odgajanoj u nepovoljnim situacijama koja nisu trebala shvatiti što osjećaju i kao odrasli nisu bili spremni za emocionalne veze.
-Na isti način, koju ulogu igraju strahovi?
-Prijetnja i strah favoriziraju život u defenzivi. Djeca koja se boje ne mogu slobodno istraživati svijet.
-A smrt?
U knjizi se bavim utjecajem smrtnosti dojenčadi. Kako su roditelji stoljećima činili da mogu podnijeti smrt svoje djece? Kroz veći dio naše povijesti, svako treće dijete umrlo je prije nego što je navršilo 5 godina. Obitelji su u prosjeku imale 6 djece, a samo 2 odrasle osobe. Emocionalno udaljavanje bio je jedini način da se podnese ova tragedija.
-Branimo koncepte neovisnosti i slobode, ali vi kažete da nas te vrijednosti čine ovisnijima o drugima, nije li to kontradiktorno?
-Vrijednosti temeljene na slobodi napreduju širom svijeta. Umjesto toga, današnji su se životni uvjeti promijenili: prije poljoprivredne revolucije ljudi su živjeli u malim skupinama u kojima su se svi poznavali. Sada u velikim gradovima živimo okruženi strancima i to uvelike komplicira društvene odnose. Ne smijemo brkati uvjete vanjskog života s vrijednostima, nove vrijednosti moramo koristiti za suočavanje s novim životnim uvjetima.
-Kaže da je "emocionalno nasljeđe koje dobivamo od roditelja ono što određuje što možemo gledati, a što ne." Što biste savjetovali roditeljima koji odgajaju odrasle osobe budućnosti?
-Savjetovao bih im, prije svega, da obrate pažnju i budu vrlo poštovani prema onome što mališani osjećaju. Tako će vaša djeca naučiti obraćati pažnju na ono što osjećaju i razvijati emocionalnu inteligenciju.
Da biste saznali više …
- Ramón Riera autor je knjige Emocionalno nasljeđe: Putovanje kroz osjećaje i njihovu moć da transformiraju svijet (Planet). Možete ga kupiti ovdje.
