"A ljudi su ostali kod kuće": virusna pjesma o pandemiji

Sira Robles

Pjesma umirovljenog učitelja uspjela je pogoditi milione ljudi koji ovu pandemiju vide kao priliku za rast. Zašto dijelimo ono što nas uzbuđuje?

Brooke Cagle / Unsplash

Psihijatar i neurolog Jorge Tizón kaže u ovom članku da se jedna od značajnih razlika između ove epidemije COVID19 i ostalih epidemija u povijesti sastoji u težini koju imaju psihološke i socijalne komponente i u brzini njihovog utjecaja. U ovoj smo situaciji, objašnjava Tizón, uspjeli iskusiti da najzaraznije za čovječanstvo nisu virusi, već emocije.

Možda bi to objasnilo što se dogodilo s pjesmom koja počinje "A ljudi su ostali kod kuće" umirovljene učiteljice Kitty O'Meare. Napisao ga je kako bi otklonio tjeskobu izazvanu viješću koja ga je stigla o COVID19 i objavio na svom osobnom Facebooku. Paradoksalno, pjesma se mrežom širila brzinom pandemije. Brzo je preveden s engleskog na talijanski, a kasnije i na španjolski.

Zašto su ove riječi toliko pogodile? Sigurno zato što šalju pozitivnu poruku da cijela ova situacija može biti od koristi za nešto. Ovo je pjesma koja je postala virusna:

“A ljudi su ostali kod kuće. I čitao je knjige i slušao. I odmarao se i vježbao. I stvarao je umjetnost i svirao. I naučio je nove načine postojanja, mirovanja. I prestalo je. I dublje slušao. Neki su meditirali. Neki su se molili. Neki su plesali. Neki su pronašli svoje sjene. I ljudi su počeli razmišljati drugačije.

I ljudi su ozdravili. I, u odsustvu ljudi koji su živjeli u neznanju i opasnosti, bezumni i bezdušni, Zemlja je počela zacjeljivati.

A kad je opasnost prošla, a ljudi su se ponovno okupili, oplakivali su svoje gubitke, donosili nove odluke, sanjali nove slike, stvarali nove načine življenja i izliječili zemlju u potpunosti, baš kao što su i oni bili izliječeni. "

Zašto određeni sadržaj o koronavirusu postaje virusnim?

Nekoliko psiholoških koncepata moglo bi objasniti zašto se određeni sadržaji povezani s koronavirusom (memovi, šale, pjesme, inspirativni spisi …) brzo provlače mrežama.

• Iznenađenja čine da generiramo dopamin. Znamo da je naš mozak programiran za istraživanje, otkrivanje novih stvari. Kao što objašnjava psiholog Ignacio Morgado, kada se dogodi nešto dobro i neočekivano, mozak oslobađa dopamin, što nas potiče da nastavimo tražiti zadovoljstvo i budi našu motivaciju. U situaciji zatvaranja, društvene mreže nude mogućnost brzog dobivanja te nagrade jednim klikom.
• Pozitivne emocije nas pokreću. Psiholog Brent Coker sa Sveučilišta u Melbourneu otkrio je da nam je uobičajenije dijeliti sadržaj koji nas od emocija poput tuge ili nepravde vodi do radosti, ljubavi i pravde. Upravo se to događa s virusnom pjesmom Kitty O'Meare.
• Djelujemo kako bismo popunili praznine u informacijama. Teorija praznina informacija Georgea Loewensteina sugerira da često možemo djelovati kako bismo popunili prazninu između onoga što znamo i onoga što želimo znati. Jedan od razloga što se ova pjesma široko distribuira jest taj što je u nekom trenutku netko izmislio da je napisana prije 220 godina za vrijeme epidemije kuge. Mnogi su u tim riječima željeli vidjeti pozitivan predznak: ono što proživljavamo već se dogodilo i iz toga smo dobro izašli.