"Sazviježđa otkrivaju kako traume naših predaka utječu na nas"
Yvette Moya-Angeler
Naturopatski liječnik Stephan Hausner bolesti pristupa iz obiteljskih sazviježđa.
Stephan Hausner (München, 1963.) je naturopat koji se razumije u "sistemska sazviježđa". Hausner putuje širom svijeta istražujući kako obiteljska dinamika ili ono što se dogodilo u drugim generacijama mogu igrati ulogu u razvoju bolesti i u procesu ozdravljenja.
Obučen za naturopata, izvorno ga je zanimala tradicionalna kineska medicina i drevna grčka medicina. Svidjelo mu se kako oboje pokušavaju shvatiti što nije u redu s tijelom i pokušavaju uspostaviti red postavljanjem odgovarajućeg podražaja.
1988. otvorio je ordinaciju homeopatije. Pet godina kasnije prisustvovao je konferenciji Berta Hellingera i odmah se povezao sa svojom idejom da poremećaj u obiteljskom sustavu može stvoriti poteškoće u svakodnevnom životu
i da ga rad takozvanih obiteljskih konstelacija može iznijeti na vidjelo.
Primjenjujući ga na bolesti i simptome, Hausner je svoj rad usmjerio na rješavanje obiteljskog porijekla bolesnih ljudi , tako da to pomaže aktiviranju njihovih resursa samoizlječenja.
Ispriča to u svojoj knjizi Čak i ako me to košta života (ur. Alma Lepik ) . Hausner nam je dao ovaj intervju u sjedištu Instituta Gestalt.
Značenje obiteljskih zviježđa
-Za one koji ne znaju ništa o obiteljskim zviježđima, možete li sažeti što su oni?
-Nije lako pitanje. Zapravo, više volim izraz sistemsko sazviježđe jer, izvan obitelji, u sazviježđu postoji mogućnost pokazivanja sustava odnosa.
Sazviježđa otkrivaju kako traume naših predaka preživljavaju i utječu na nas u životu. Mnogi se problemi mogu razumjeti samo ako se promatraju u širem kontekstu od osobnog. Sa zviježđem imate mogućnost inscenirati važne aspekte i učiniti ih vidljivima.
U obiteljskim konstelacijama klijent bira između grupe ljudi koji su okupili predstavnika za sebe, drugog za oca, drugog za majku, drugog za braću itd., Te ih raspoređuje u prostoru sobe Čudna stvar koju nitko nije uspio objasniti jest da se predstavnici počinju osjećati isto kao i stvarni ljudi koje predstavljaju. Na taj način zviježđe iznosi na vidjelo kontekste sistemskog odnosa kojih osoba nije bila svjesna.
-Čak i ako nema objašnjenja za ono što se događa, kako to tumačite?
-Napravio sam sazviježđa u više od trideset zemalja na pet kontinenata i slična dinamika je prikazana svugdje. Mislim da je to povezano s činjenicom da duboko u sebi svi imamo iste potrebe. Ali kako se informacije prenose detaljno, ne znam. I nije važno. Jer konstelacija je jedno, a iskustvo konstelacije drugo.
Sazviježđe se koristi kao alat, ali mnogo se više radi na tome kako se osoba osjeća prema njemu.
Sazviježđe tu ne završava kako treba, ali posao se nastavlja i kasnije. Sazviježđe otkriva trenutni kontekst sustava i otvara pogled na stvari kojih čovjek obično nije svjestan, ali koje su ključne za odgovor na pitanje koje svako od njih postavlja.
-Uvijek postoji pitanje?
-Način na koji radim, da. Bitni fenomen svake konstelacije je percepcija predstavnika: da se osjećaju isto kao i stvarni ljudi. Ako nisu emocionalno vezani za njih, oni to mogu slobodno izraziti.
Sidro u životu
-Kako je prošlo iskustvo vašeg prvog sazviježđa?
-Imao sam konzultacije o homeopatiji i kad sam se vratio s tečaja Berta Hellingera nazvao me pacijent koji je bio jako bolestan. Osjetio je samoubojstvo jer ga je supruga preko noći napustila i s drugim muškarcem i sinom otišla u Grčku.
Moj je pacijent ušao u vitalnu krizu koja je bila izvan njega. Došao je u moj ured i kad sam mu ponudio granule za homeopatiju, pitao me je li stvarno mislim da će mu to pomoći.
Morao sam priznati da nisam vjerovao. Kao eksperiment predložio sam obiteljsku konstelaciju.
Bio je spreman na sve. Mobilizirao je neke prijatelje i iste smo se večeri sreli u mojoj dnevnoj sobi. U zviježđu je izašlo na vidjelo da je njegova majka počinila samoubojstvo. Znao sam da je umro mlad, ali ne i da je napustio oca, nekoliko je godina živio u Italiji i tamo počinio samoubojstvo.
"A nije znao?"
-On je. Ali kad se pojavila ta dinamika, postalo je jasno da supruga mog klijenta nije mogla ostati s njim jer je bio usko povezan s majkom i skloan joj je slijediti. Zbog toga nije bio dostupan na praktičnoj razini za svoju suprugu ili sina. To je bila pozadina zašto ga je supruga napustila i tako je izašla na vidjelo njegova sklonost samoubojstvu.
Kad ga je prepoznao i uspio poštovati majčin život i, prije svega, odluku da napusti život, odvojio je svoj životni put od majčinog. Odjednom je mogao razumjeti svoju ženu, shvatiti da odlazi i uspio se usidriti natrag u život.
-Kako možemo zaustaviti ove mehanizme pomoću kojih reproduciramo tendencije svojih roditelja ili predaka?
-Ono što nas najviše pokreće, općenito je djetetova primarna ljubav prema roditeljima. Spremni smo učiniti sve da budemo blizu svojih roditelja. Slijedimo ih slijepe do odredišta i tako se osjećamo dobro jer se osjećamo povezani s njima ljubavlju. Ali to je slijepa ljubav.
Jer dijete u toj ljubavi ne vidi svoje roditelje i ne vidi da roditelji ne žele da dijete propadne u istim stvarima kao i oni.
Važan dio konstelacijskog posla je stvaranje kontakta između djeteta i njihovih roditelja te stvaranje vidljive slijepe ljubavi koja dovodi do tragičnih sudbina i bolesti. Jer ako dijete prepozna da majka nije mogla učiniti ništa drugo, ali da naravno nije htjela da je slijedi, poštuje majčinu sudbinu i može je pustiti i ostati sa sobom: to bi bila ljubav koju zna vidjeti, koju nosi prema zdravlju.
-Od čega se razbolimo i što nas liječi je isto, ljubav, ali drugačije shvaćeno?
-Tako je. Slijepa ljubav nas može razboljeti, a ljubav koja zna vidjeti, ljubav koja je u kontaktu s osobom ispred nas je ona koja nam omogućuje da napustimo dinamiku i izliječimo se.
-Od kojih nas još stvari muči? Ili je to uvijek ta odanost roditeljima?
-Mnogo je stvari. Tu su okoliš, hrana … Naš sustav podložan je mnogim zahtjevima kako bi se postigla ravnoteža. Ali istodobno, iza mnogih bolesti djeluju obiteljski, sustavni konteksti, koji također igraju ulogu.
Čežnja djeteta
-Da li su zviježđa podrška drugim lijekovima ili su već korisna sama po sebi?
-Uvijek bolesti vidim kao multifaktorski događaj, što znači da postoji fizička, emocionalna i duhovna komponenta, a vjerojatno i obiteljska komponenta. Tamo gdje je obiteljski sistemski faktor jači, konstelacija ima veći učinak. Ali to nije zamjena za brigu o tijelu ili dobru prehranu ili bilo što drugo.
-Koja ograničenja imaju zviježđa, na primjer kod ljudi koji pate od mentalnih bolesti?
-Rad s zviježđima ima veliki problem: sve se može konstelirati i uvijek nešto izađe na vidjelo. Odlučujuće pitanje je: Pomaže li zviježđe? Vodi li negdje? A često se to ne pita dovoljno. U slučaju mentalnih bolesti, ne radim toliko s klijentom koliko s njegovom rodbinom, jer i oni mogu konstelirati obiteljski sustav. I pozadine su često prikazane.
Ali mora se reći da učinci koji se pokazuju kod psihijatrijskih bolesti izgleda da nisu toliko jaki za klijenta. U svakom slučaju, ono što uvijek iznova doživljavam kad radim s rodbinom jest da se odnosi poboljšavaju.
Novo razumijevanje
-Možete li dati primjer?
-U obiteljima s psihotičnom djecom iznenada dolazi do novog razumijevanja onoga što dijete nosi na sebi za cijeli obiteljski sustav, onoga što čini za taj sustav. I to može biti od velike pomoći. Jer tragična sudbina često djeluje kao odvajač od obiteljskog sustava.
A ako se prepozna kako je to ugrađeno u ozbiljniji kontekst, to jest u sudbine roditelja, pa čak i baka i djedova, tada se razumijevanje međusobno povećava. Iako nema toliki učinak na bolesne, za obitelji je ljekovito sredstvo.
-Što vas najviše pokreće u onome što vidite u zviježđima?
-Što je drugo, a Bert Hellinger to već formulirao, to je ono što nas duboko pokreće ljubav. I to prepoznajemo kad gledamo u oči druge osobe. Dakle, nismo u mogućnosti reći ništa loše o njoj. A ono što me pokreće je kad se tijekom sazviježđa prepozna da sve što rade rođaci nije ništa drugo nego izraz ljubavi.
Stvaranjem ovog polja u kojem ne gledate karakteristike ljudi, njihove pogreške, ono što su pogriješili, već u kojem je moguće povezati se s ljubavlju koja stoji iza toga, tada se stvara polje u onaj u kojem dolazi do ozdravljenja.
-Da li se to događa čak i s roditeljima ili precima koji su postupili okrutno, ubojito?
-Da također. Iako je prirodno teže. Ali prava se rješenja događaju izvan razine krivnje i krivnje. Ako je klijent sposoban prijeći ovu razinu, prepoznati da ga prijekor i krivnja udaljavaju od životne snage, tada nastaje mir kakav nitko prije nije mogao zamisliti.
To, naravno, ne znači da treba isključiti bijes, očaj i krivnju. Ali morate znati da prava rješenja uvijek idu dalje.
- Izvan pravde?
-Ne radi se o prosuđivanju obitelji ili promjeni prošlosti, već o tome da se pita: Kakav stav mogu zauzeti suočen s onom ozbiljnom ili bolnom stvari koja se dogodila da ne bi bio povezan sa onim što mi se sada događa i da me ne ograničava i uvjetuje li me budućnost?
Vodite računa o budućnosti
-Govoreći o budućnosti, možemo li učiniti nešto kako bi buduće generacije odrastale zdravije?
- Osobno, kroz sazviježđa možete vidjeti kako su djeca smještena u obiteljskom sustavu: jesu li na mjestu gdje se mogu razvijati? U općenitijem kontekstu, mislim da bi bilo važno da se uvidi koji smo stekli ovim radom mogu donijeti u školu.
Djeci bi bilo zanimljivo naučiti od početka da uvijek postoji nešto što razdvaja roditelje, jer su dvoje ljudi.
Da je želja koju djeca imaju da roditelji postanu jedna osoba ostvarljiva samo u njima samima. I to je nešto što neprestano živimo u zviježđima: kako djeca nastoje nadvladati sile koje razdvajaju njihove roditelje i ujedinjuju ih. U školi bi se moglo naučiti da postoji samo jedno mjesto na kojem se roditelji mogu ujediniti i to je u njihovim srcima, bez obzira na odnos među roditeljima.
-Ponekad se u obitelji dogodi nešto ozbiljno. Kako se može liječiti tako da što manje utječe na buduće generacije?
-U zviježđima se primjećuje da je sila u sustavu povezana s isključenim ljudima ili sa događajima koji su isključeni. Isključenje je reakcija na traumu, jer u to vrijeme resursi nisu bili dostupni za integriranje te ozbiljne stvari koja se događala. Zato se događaju isključenja. A naše je iskustvo da se isključeni sadržaji stavljaju na scenu u budućim generacijama: ponavljanje ozbiljnih sudbina događa se tamo gdje integracija nije postignuta. Ali u sadašnjosti, sa sigurnog mjesta, imamo mogućnost gledanja onoga što je bilo teško i odatle se možemo povezati s onim što se dogodilo. Ono što je integrirano je u miru i više ne djeluje.
Kraj rata
-Utječe li još uvijek ono što se dogodilo u španjolskom građanskom ratu?
-Nerazriješeni sadržaj i dalje je aktivan u nama. A ponekad je trauma toliko jaka da jedan život nije dovoljan da bi se integrirao, on prolazi kroz generaciju.
Čini se da su unuci ratne generacije pogođeniji od djece. Vjerujem da su sukobi uvijek jednako aktivni, ali unuci su dalje od onoga što se dogodilo i njihovo je tijelo fleksibilnije kako bi se ta energija mogla manifestirati na snažniji način nego u prethodnoj generaciji, u kojoj su doživjeli veće ugnjetavanje i tišina se nije mogla prekinuti.
-Uprkos tome što nije proživjelo rat, nastavlja li današnje društvo skrivati mnoge stvari koje će utjecati na kasnije generacije?
-Ono što me danas najviše brine je to što smo sve manje sposobni uspostaviti kontakt s drugim ljudima, čak i unutar vlastite obitelji. Naša djeca trebaju malo smjernica kako bi se mogla snalaziti u osobnoj komunikaciji.
Jer da bi ljubav bila slijepa, da bi ona vidjela, potrebna je sposobnost kontakta, čak i kad su emocije vrlo jake. Tu bismo se trebali razvijati i to je nešto što gubimo.
-Da li ga već otkrivate u obiteljskim zviježđima?
-Mladi ljudi koji dolaze u zviježđa upravo su oni koji se ne boje kontakta. Potencijal za opasnost veći je kod onih koji su svladani kontaktom i koji zato pobjegnu u druge svjetove.
-Da li je onda potrebno da zviježđe pomogne, je li potrebno biti interno pripremljen?
-Najvažnija stvar za uspješan proces je spremnost klijenta da preuzme odgovornost za sebe, svoj život i svoju trenutnu situaciju. Oni koji nemaju ovu dostupnost trebaju podršku ili prethodni rad. Radio sam u klinikama i tamo sam otkrio da se bolesna osoba postavlja u svoju bolesnu ulogu i očekuje da drugi učine nešto za nju.
A da bi zviježđe bilo uspješno morate preuzeti odgovornost, voditi računa o svom odnosu prema životu i biti spremni raditi na tom stavu.
Traži na lošem mjestu
- Problemi koje imamo na poslu ili s našim partnerima itd. Reagirate li često na ove neriješene probleme s roditeljima?
-Vjerojatno postoji najvažniji uzrok. Nesvjesno, ono što nam nedostaje od roditelja pokušavamo pronaći na drugim mjestima. Ako ga tražimo u paru, imat ćemo parni problem. Ako ga potražimo kod šefa, imat ćemo problem na poslu. Pozadina je: svi smo dobili nešto od roditelja, a svima nam nešto nedostaje od roditelja. A ono što nam nedostaje, pokušavamo to živjeti i tražimo u kontekstima u kojima to ne možemo pronaći.
-Moramo li trpjeti da bismo razumjeli?
-Nekad, nažalost, da. Bert Hellinger rekao je da se stvarne promjene događaju samo na granici.
-Ali ima li uvijek vremena? Ili je bolest ponekad previše uznapredovala?
-Možda je prekasno. Ali uvjeren sam da je sve moguće. Ponekad sam vidio kako se tijelo reorganiziralo za nekoliko minuta ili sekundi i kako je dugotrajna nelagoda iznenada nestala. Dakle, sve je moguće, ali nije sve moguće za sve. Potrebno je više istraživanja.
