"Priroda drži rješenja za sve probleme"

Sira Robles

Joaquín Araújo svoje je postojanje posvetio zaštiti šuma. Smatra da drveće doživljava pravu pandemiju i da bismo ih trebali prestati uništavati kako ne bismo bili kandidati za kolaps. Upravo je objavio knjigu "Drveće će vas naučiti vidjeti šumu" (urednički kritičar).

Joaquín Araújo Ponciano posvetio je svoj život postizanju onoga što se može činiti nemogućim izazovom: spašavanju šuma. Njegova trajna predanost obrani prirode prepoznata je kroz 51 nagradu. Jedini je Španjolac kojem je dodijeljena UN Global 500, a ujedno je i jedini Španjolac koji je dva puta nagrađivan Državnom nagradom za okoliš.

Araújo je kustos izložbi, redatelj i scenarist dokumentarnih filmova, komunikator i predavač. Međutim, ono na što je najponosniji u životu je što je posadio onoliko drveća koliko je živio dana, oko 25.000. "Čak se i uzbudim kad prođem ispod sjene stotina drveća koje sam posadio prije 30 ili 40 godina", priznaje. U njedrima gajeva Villuercasa, gdje živi kao seljak i pastir, napisao je knjigu koju je upravo objavio, Drveće će vas naučiti vidjeti šumu (Kritički uvodnik), poziv u zasjedu da se ponovno sretnemo s nama se.

-Koja je korist od zasjede?
-To je provokativna upotreba izraza. U zasjedi sam kako bih zasjeo zagađenje, buku, žurbu i konkurentnost. Živim u šumi kako bih pokušao uživati ​​u najboljem spektaklu, ne samo s pretvaranjem da razumijem što priroda čini i što mi njoj radimo. Kao da to nije dovoljno, smatram da je šuma beskrajan poziv na kreativnost.

Malo nadahnjuje više, barem samoga sebe. Ali ako svemu ovome dodamo da su šume veliki proizvođač većine najpotrebnijeg -
zraka između ostalog - ili da tu živi većina života, rekao bih, ukratko, u zasjedi jer se tu najviše bori protiv smrt.

-Paradoks je da je tim drvećima koja nam pružaju zrak za život potrebno zacjeljivanje … Zbog čega su bolesni?
- Njegova je pandemija klimatska promjena koja utječe na promjene u kalendaru folijacije i cvjetanja do očekivanog gubitka lišća ili kašnjenja. Na primjer, moji melojos drže list mjesec dana dulje nego prije 40 godina. No, iznad svega, vrućina potiče razvoj glavnih patogena, uglavnom gljivica i insekata svih vrsta, od onih koji jedu lišće do onih koji se ljušte.

-Prema njemu, drveće izbjegava trenje vrhova da bi preživjelo, držeći se na maloj udaljenosti od svojih susjeda. Ne mogu a da ne povučem paralelu s našom trenutnom situacijom. Ima li priroda sve odgovore?
-Doista. U njemu se krije sve potrebno za rješavanje svih sadašnjih i budućih problema. Iznad svega ima sustav kontrole patogena. Šišmiši su sadržali razorni virus i nikada se nisu trebali izvući iz njih. Današnje potrebne sigurnosne udaljenosti javljaju se u beskonačnim situacijama u spontanom svijetu.

-Moramo i dalje učiti od drveća …
-Naša evolucijska loza je i, prije svega, povezana s šumarcima. Prije nego što je nastao rod Homo, gotovo šest milijuna godina dijelili smo nenadmašno prebivalište: šume. U njima su se stvorile neke naše vještine, poput rukovanja predmetima rukama, do gotovo savršenog stereoskopskog vida i vida u boji. Čak i jezik kroz zvučne emisije započinje u šumi.

-Kažete da je naš izlazak iz šume, iz raja, značio da su svi rajevi prestali biti takvi. Do koje točke?
-Raj je jezikom Perzijanaca značio mjesto s drvećem i vodom. Drugim riječima, ljubazno mjesto par excellence, jer osigurava opstanak više nego bilo koje drugo pružajući najnužnija sredstva. Ali ustali smo, počeli smo hodati i sječiti.

Stoga smo osvojili neslućene, pa čak i fascinantne vještine, ali i neizmjernu moć da sve uništimo, uvijek transformirajući ono prethodno na našem putu. Odlazak iz raja zapravo je otvarao vrata današnjem općenitom i katastrofalnom napadu na sve spontano.

-A povrat unatrag ne izgleda lako. Njegova nova knjiga otkriva mnogima nepoznatu činjenicu koja potiskuje srce: danas vas može koštati života pokušavajući spasiti tako bitno naslijeđe poput drveća. Tko ih progoni?
-Ubojstva konzervatora gotovo su norma u većini Latinske Amerike, nekim dijelovima Afrike i jugoistočne Azije. Izgubili smo stotine aktivista koji se zalažu za održavanje šuma. Glavni poticaji takvih ubojstava su drvosječe, oni koji čitavu šumu žele pretvoriti u sortu soje i oni koji sravnjuju šumarke Indonezije tako da tamo raste samo uljana palma.

-Kako bi se svijet promijenio kad bi svatko od nas u svom životu zasadio nekoliko stotina stabala?
-Na planetu imamo oko tri milijarde stabala. Mnogo ih je, ali za borbu protiv klimatske katastrofe bilo bi jako dobro da ih imamo i toliko. Mnoge vlade promoviraju plantaže, ali vrijedi dodati i posebne inicijative. Mislim da sadnja zaslužuje prestiž koji ima. Veliko mi je zadovoljstvo gledati rast onoga što ste stavili u zemlju.

-U svojoj knjizi priznaje da je, dok je pripremao dokumentarne filmove za seriju El Arca de Noé u Peruu za RTVE, nekoliko sati dnevno bježao od svojih pratilaca kako bi sam promatrao šumu. Što se otkriva u tim trenucima promišljanja u samoći?
-Bitno, lijepo, ono što nam pomaže i održava, to jest priroda, zaslužuje pažnju. Samoća je pojačalo pažnje. Potaknite svoja osjetila. Omogućuje vam uživanje u onome što vas okružuje. Od malih nogu sam tvrdio da se sloboda i ljepota moraju zaslužiti time što mogu biti sami.

-2021. Godina bila je niz neprekidnih šumskih katastrofa. Je li se priroda osvetila ove 2022-2023. godine?
-Priroda nema drugu namjeru nego se množiti, nastaviti i tako osigurati da postoje identične mogućnosti za sva živa bića. Ni planovi, a još manje osveta. Ono što nam se događa je zato što nismo razumjeli ili prihvatili, jer to već odavno znamo, da su degradacija, protjerivanje drveća, zagađenje i ogroman progon svega živog bumeran. Vraćaju se na početnu točku. Uzimati zdravlje oko sebe dugoročno znači razboljeti se.

-Znamo samo 20% vrsta drveća. Mislite li da bi, ako se masovno uništavanje naših gajeva ne zaustavi, mogli nestati a da ih nikad ne vide?
- Šesto veliko izumiranje u brzom maršu eliminira mnoge vrste, većinu bez da ih je nauka identificirala. Ono zbog čega nestaje više vrsta jest ogroman gubitak tropskih i ekvatorijalnih šuma. Stoga je jasno da, ako ne želimo još više produbiti katastrofu, moramo očuvati sve šume koje su ostale.

-Ponovite nekoliko puta u knjizi "Udišete, više od svega, zelenu dušu drveća." Ponavljate li to jer je na neki način problem taj što ljudi zaboravljaju?
-Zaboravljamo gotovo sve bitno. Naše podrijetlo i pripadnost, prije svega. Ali kad znate da, ako živite 80 godina, udišete 300 milijuna puta proizvod koji dijelom daju stabla, O ₂ , čini se jasnim da ga se morate sjetiti kako ne biste nastavili gubiti milijune stabala svaki dan. Ono što priroda čini za nas mora se uzimati u obzir gotovo kontinuirano. Pomoglo bi nam da ga ne uništimo, da ne budemo kandidati za kolaps.

-U trenutnoj i neophodnoj borbi protiv plastike mnogi su priliku vidjeli u drvu. Nije li lijek gori od bolesti?
- Sa samo dva posto obradive površine koja je posvećena razvoju pripitomljenih gajeva, bilo bi dovoljno imati dovoljnu zalihu drva za sve konvencionalne namjene onoga što je i danas jedna od prvih sirovina čovječanstva. Paralelno s tim, sve prirodne šume moramo ostaviti na miru.

-Jednom kad je čuo drveće kako vrišti … Jesu li zvali pomoć?
-Puša komprimira posude kroz koje sok cirkulira i to stvara neprimjetan zvuk koji možete intuitivno osjetiti. Naravno, drveće traži pomoć i samo mi im možemo priskočiti u pomoć. Iznad svega, usporavanje klimatske katastrofe.