Zašto smo pod stresom? Razumijevanje istinskog izvora stresa od vitalne je važnosti za njegovo smanjenje
Ignacio Morgado. Profesor psihobiologije
Iza svake stresne situacije uvijek stoji isti uzrok: sukob između onoga što osjećamo i onoga što mislimo, između naših osjećaja i našeg razuma. Razumijevanje da je ovo unutarnje neslaganje, a ne vanjski faktori koji uvjetuju podrijetlo naše tjeskobe, pomoći će nam pronaći najbolji način da povratimo izgubljenu ravnotežu.
U tehnološki naprednim društvima rijetko se tko oslobađa stresa. To je stanje tjeskobe, ili čak straha, koje je, daleko od toga da je privremeno zbog reagiranja na određenu situaciju, trajno ugrađeno u nas i uzrokuje ubrzavanje srca, porast krvnog tlaka i mobilizaciju energetskih rezervi tijela. Aktiviraju se jetra i endokrine žlijezde koje proizvode abnormalne količine hormona poput adrenalina ili kortizola.
Sve to oštećuje kardiovaskularni sustav i doprinosi smanjenju obrambene snage imunološkog sustava i smrti više neurona nego što je uobičajeno u našem mozgu. Kao da automobil, umjesto da ga ubrzavamo samo kada je potrebno prestići drugi, neprestano ga ubrzavamo. Ali što nas navodi da uđemo u to stanje?
Jasno objasnimo od početka: stres nije uzrok onoga što nam se događa već njegova posljedica.
Kad nam netko, čak i liječnik, kaže "ono što vam se događa je stres", ne govori nam ništa novo, već nešto što već znamo; to jest, mi smo mučni, umorni, zaboravni, neraspoloženi, netolerantni, a moguće je i da smo bolesni. To je stres, skup promjena tijela i uma koje proizlaze iz intenzivne i trajne aktivnosti našeg autonomnog i endokrinog živčanog sustava.
Utvrdite pravi uzrok stresa
Stoga je odsutnost stresa važna komponenta naše dobrobiti. Da bismo ga smanjili ili uklonili, moramo unaprijed utvrditi njegove uzroke. Kad bismo pitali različite ljude zašto su pod stresom, sigurno bi nam rekli o naletu, prekomjernom radu, prenapučenosti u gradovima, pretjeranom prometu, međuljudskim sukobima, konkurentnosti, neprilagođenosti novim tehnologijama, nezadovoljstvu osobno, zagađenje, buka …
Sonia Lupien, poznata kanadska neuroznanstvenica specijalizirana za stres, vjeruje da su glavni izvor stresa u modernom životu mediji; drugim riječima, količina informacija o nesrećama, katastrofama i negativnim događajima kojima nas novina, radio, televizijske mreže, a sada i internet svakodnevno bombardiraju.
U potonjem slučaju, pomislimo na osobu koja s malo medicinskog znanja skenira Internet i uplašila se pripisivanjem lažnih kliničkih dijagnoza iz neznanja. Svakako, ako procijenimo bit vijesti koju pružaju mediji, ubrzo zaključujemo da je dobro, a ne stresno, rijetko vijest.
Ali samo izrada popisa uzroka stresa ne pomaže nam puno u borbi protiv njega. Ono što može učiniti jest analizirati svaku od onih okolnosti koje su sposobne pretjerano aktivirati naše tijelo.
Na primjer, zašto prekomjerni posao ili gužve u prometu uzrokuju stres? Što je posebno i / ili zajedničko što bi to moglo objasniti?
Ne čini se da je objašnjenje u pukom ekscesu, jer kad nas nešto motivira, pretjerivanja da to postignemo mogu biti korisna umjesto stresna. Razmislite kako se dobro osjećamo kad, nakon što smo uložili puno truda, uspješno završimo važan posao ili pobijedimo na nekom natjecanju ili koliko je isti promet manje stresan kad nikud ne žurimo.
Možda tjelesni umor pridonosi stresu, ali postoji još nešto što bismo trebali prepoznati kao kritični i relevantan uzrok. To nešto, po mom mišljenju, nije ništa drugo nego sukob koji se često odvija između naših želja i naših mogućnosti, odnosno između naših osjećaja i našeg rasuđivanja.
Ako dobro razmislimo, u gotovo svim prepoznatim uzrocima stresa nalazimo sukob između osjećaja i razuma.
Zapravo, dio našeg mozga, prednja cingularna kora, posebno se aktivira u tim slučajevima i funkcionira kao vrsta alarma za neravnotežu povezanu možda s indukcijom promjena koje se tada događaju u našem organizmu. Ako nas prekomjerni rad naglašava, to je zato što ne vidimo smisla za to ili zato što, unatoč tome što smo se potrudili, nismo postigli sve što smo s njim namjeravali učiniti.
Ono što stvarno stvara stres jest želja za više -emocije- nego što je moguće -razloga-. Odnosno, neprestano težimo za više nego što možemo podnijeti i često doživljavamo frustraciju što to ne postižemo. Budući da se malo poznajemo, često puta usvojimo pogrešnu strategiju predlažući deset za dobivanje pet. Tada se ispostavlja da ne dobivamo dvije. Frustracija nas obuzima, a ponavljanje ove loše strategije uspostavlja stres u našem organizmu.
Što bismo trebali učiniti da to izbjegnemo?
Vrlo jednostavno, iako ne uvijek lako: morate prilagoditi osjećaje i razum. Ovo je, ili predložite manje - promijenite naše osjećaje - ili radite više i / ili bolje - promijenite naše obrazloženje -. Možemo uzeti primjer nevjere. Netko tko vara svog partnera može biti žrtva beživotnosti kad se suoči s neravnotežom između njegove nove ljubavi -emocije- i njegovog lošeg ponašanja-razloga-.
Također u ovom slučaju postoje samo dva rješenja: ili se napušta nova ljubav ili se pronalaze racionalni razlozi za održavanje nevjere. Primijetimo da - kao i u mnogim drugim slučajevima - postoji neravnoteža razlog-emocija koja, ako se ne ispravi modificiranjem jednog od parametara, predstavlja izvor intenzivnog i trajnog negativnog emocionalnog odgovora, to jest stresa. Taj će stres nestati kad se uspostavi spomenuta ravnoteža.
Ključ postizanja sprege između logike i osjećaja, između osjećaja i razuma, upravo je uporaba razuma, jer mi imamo puno izravniju kontrolu nad njim nego nad svojim osjećajima.
Tako reći, sposobnost rasuđivanja uglavnom nam je dostupna, ona je naša, dok nam se osjećaji nameću, a da ih ne možemo lako izbjeći ili kontrolirati. Rezoniranjem možemo upravljati svojim osjećajima kako bi odgovarali našim zaključcima ili, obrnuto, upravljati svojim zaključivanjem kako bi odgovarali našim osjećajima. Takozvana "emocionalna inteligencija" sastoji se upravo u sposobnosti svake osobe da upravlja svojim osjećajima koristeći razum s ciljem njihovog spajanja.
Priznajmo: svakodnevna dobrobit može se temeljiti samo na svakodnevnom stanju.
A ono što nam govore inteligencija i emocionalni mozak jest da, za poboljšanje ovog stanja, rješenje nije živjeti bolje određenim danima, već prilagoditi svoje težnje i dnevne ritmove najbolje što možemo. Dakle, rezultat našeg rada i ponašanja, daleko od toga da nas frustrira, dat će nam osjećaj da kontroliramo situacije u kojima živimo.
Ravnoteža osjećaja i razloga omogućuje nam da živimo s osjećajem da, koliko je to moguće, kontroliramo svoje zdravlje, vrijeme, ekonomiju, odnose koje imamo, posao, slobodno vrijeme … Ovaj emocionalni osjećaj samokontrole je antiteza od stresa i snažnog generatora blagostanja.
Ne radi se o tome da radimo manje od onoga što radimo, već o tome da svoje zahtjeve prilagodimo svojim mogućnostima u svim područjima našega života, jer dobrobit ne ovisi toliko o našem statusu koliko o organskom stanju i osjećajima koje stvara ili ne biti. prilagođena razini u kojoj se razvijamo. Završit ćemo parafrazirajući pisca Baltasara Graciána: "Kako netko zaspi kad ne pogriješi ni u državi, ni u okupaciji, ni u susjedstvu, ni među prijateljima!".
