"Tišina pogoduje kreativnosti i stvaranju novih neurona"
Silvia Diez
Tišina liječi, aktivira kreativnost i poboljšava našu cjelokupnu izvedbu. Zaključak je to neuroznanstvenika Michela Le Van Quyena nakon što se u njega uronio i istražio njegovu moć.
Michel Le Van Quyen inženjer je, doktor neuroznanosti i istraživač na Francuskom nacionalnom institutu za zdravstvo i medicinska istraživanja. Patio je od paralize lica povezane sa stresom i prevladao je zaronivši se u tišinu kroz šetnje prirodom, meditaciju i puštajući da mu um nekontrolirano luta. Nakon izlječenja, odlučio je istražiti temu čiji se zaključci pojavljuju u knjizi Mozak i šutnja. Ključevi kreativnosti i spokoja (Platforma, 2022-2023).
"Tišina je pogodovala mom ozdravljenju"
-Kako je bilo vaše iskustvo?
-Da bih se oporavio, morao sam zaustaviti sve svoje aktivnosti dulje od mjesec dana, nešto što mi je bilo teško jer sam uvijek bio vrlo aktivan i radim mnoge stvari istovremeno. Morao sam se suprotstaviti šutnji. Odselio sam se iz Pariza - gdje inače živim - i otišao sam u kuću koju imam blizu prirode i tamo mi je bilo lakše promijeniti ritam. Iz ovog osobnog iskustva zapitao sam se zašto tišina ima toliko dobrobiti za zdravlje, a posebno za mozak.
-Zašto tišina pomaže regeneraciji mozga?
-Postoje različite vrste tišine koje koriste mozgu. Jedno je odsutnost vanjske buke, ali važne su i unutarnje tišine koje proizlaze iz fizičke nepokretnosti i odsutnost mentalne buke. Kada kroz meditaciju dođemo u stanje tišine u kojem se misli smanjuju, dolazi do opuštanja koje donosi brojne koristi jer se generiraju novi neuroni, pamćenje se smiruje i zaustavlja se lučenje hormona stresa kao što je kortizol. Kada dobrovoljno počnemo disati polako i duboko, stimuliramo vagusni živac i usporavamo srce.
-Je li vanjska buka ono što najviše boli naš mozak?
-U velikim gradovima svi smo suočeni s bukom … Prva posljedica su problemi sa sluhom, koji uglavnom pogađaju ljude u najsiromašnijim i perifernim četvrtima, smještenim u blizini autocesta, željezničkih pruga i zračnih luka. I više od intenziteta buke, štetno je kontinuirano izlaganje tim zvukovima jer, za razliku od očiju, uši nemaju kapke, pa ostaju aktivne dok mi spavamo. Dakle, znanstvene studije pokazale su da, kad smo noću izloženi stalnim zvukovima, čak i ako nisu intenzivni, tijelo se nalazi u stresnom stanju i bilježi abnormalne razine kortizola i drugih hormona stresa koji mogu dovesti do razviti ozbiljne zdravstvene probleme.
-Je li ovo zagađenje ozbiljno?
-Prema Europskoj agenciji za okoliš, onečišćenje bukom svake je godine odgovorno za više od 10.000 prijevremenih smrtnih slučajeva, većinom od infarkta miokarda i drugih kardiovaskularnih problema.
-U knjizi stoji da mozak mora eliminirati toksine koje stvara kako bi ostao zdrav …
-Učinkovito. Kada smo dugo fokusirani na zadatak, mozak troši puno glukoze i stvara mnogo otpada koje tijelo mora eliminirati. Međutim, mozgu nedostaje limfni sustav, a kako se uspio riješiti ovog otpada, godinama je velika enigma za znanost. Konačno, 2012. godine tim američkih znanstvenika pokazao je da se to provodi kroz glimfatički sustav i glija stanice koje ga čine.
-Kako se ponašaju?
- Ove glija stanice - smještene oko neurona i koje tvore mrežu kanala koji okružuju periferiju cerebralnih krvnih žila - olakšavaju cirkulaciju cerebrospinalne tekućine koja na kraju uklanja te nečistoće iz mozga i nudi neku vrstu tuša koji vam treba da se očisti i obnovi.
-A kada se to događa?
- Ono što znanstvene studije pokazuju je da se ovo „pročišćavajuće čišćenje“ može provesti u trenucima odmora; to jest, u stanjima dubokog sna to je kada cerebrospinalna tekućina može brže teći i mozak ima veći kapacitet za evakuaciju ovog otpada. Dok je koncentriran, ne može to učiniti, potreban mu je odmor i tišina s pažnjom kako bi aktivirao ovaj sustav evakuacije …
Ako je pažnja trajno zaokupljena i istodobno se obavljaju različiti zadaci, rad mozga se smanjuje.
-A taj odmor utječe na našu aktivnost …
-Da. Ono što neuroznanost pokazuje jest da ako je pažnja trajno zauzeta i istodobno se obavljaju različiti zadaci, rad mozga se smanjuje. Zato nam meditacija također pomaže da aktiviramo ovaj sustav uklanjanja toksina u mozgu.
-Koliko manje radimo, više možemo uroditi?
-Tako je. Pustiti da nam pažnja odluta, boraviti u sanjivim stanjima, uranjati u tišinu, vitalno je za zdravlje mozga. Ako trenutke aktivnosti izmjenjujemo s trenucima odmora, tada ćemo imati više proizvodnih kapaciteta. Baš kao što sportaši moraju poštivati vrijeme odmora da bi poboljšali svoje performanse, mozak treba faze odmora da bi obnovio i integrirao iskustva.
- A ova tišina pogoduje kreativnosti?
-Čak i u mirovanju, mozak održava veliku aktivnost: veliki valovi energije polako putuju kroz ogromnu mrežu brojnih regija mozga. To je ono što je neurolog Marcus Raichle nazvao "tamnom energijom mozga". Kad šutite, prepuštate se odnošenju u sanjivo stanje, vaš um luta i, osim što je potrebno za promicanje stvaranja novih neurona, važno je promovirati kreativnost. To je pokazao profesor Graham Wallas, koji je pokušao razumjeti kako su umjetnici pronašli nove ideje i vidio je da uvijek postoji faza prikupljanja informacija, u kojoj ne možemo riješiti problem, inkubacije, u kojoj kažem da Odustanem i onda stanem i …
- … iskra skače.
-Da. Počinjem raditi nešto drugo poput šetnje šumom ili nešto potpuno drugačije, ali mozak nastavlja raditi i, ponekad, iznenada se dogodi uvid koji vam donosi rješenje, a da vi to ne želite. A to se često događa u sanjarskim trenucima. Zato je toliko važno prepustiti se tim stanjima u kojima um luta i odustati od pronalaska rješenja na svjestan i kontroliran način. Kad vaš duh luta besciljno, upravo je vrijeme kada često može pronaći rješenje.
Šumske kupke uravnotežuju simpatički i parasimpatički sustav i omogućuju mozgu da se obnovi.
-Kakva bi tišina rekla da ima više koristi?
-Najvažnije je što više vremena provoditi okruženi prirodom. U prirodi nema apsolutne tišine, ali zvukovi u njoj su zdravi. Šumske kupke, tako se prakticiraju u Japanu, toplo se preporučuju jer hodanje pola sata u potpunosti percipirajući prirodu, njezine zvukove, mirise, boje ima ogromne blagodati za tijelo, jer uravnotežuje simpatički i parasimpatički sustav i omogućava mozak se regenerira.
-U svojoj knjizi govorite o opasnosti od rada na otvorenim zajedničkim prostorima …
-Da. Kad primamo stalne podražaje, naš mozak pati. Postoje studije koje pokazuju da se u tim prostorima osoba prekida svakih jedanaest minuta, tako da se u tom vremenskom razdoblju može usredotočiti samo na zadatak i tada netko dolazi s novim informacijama ili novim zadatkom. Da biste se oporavili od ovog prekida, trebat će vam oko 25 minuta dok ne uspijete povratiti koncentraciju. I ovi trajni prekidi dovode do vrlo štetnog mentalnog preopterećenja na mozak.
