"Prikladno je odvojiti trenutak svakog dana da zahvalite"
Sílvia Díez
Smatran jednim od stotinu vodećih mislilaca globalne misli, znanstvenik i istraživač Rupert Sheldrake tvrdi da je napuštao svoja ateistička uvjerenja kad je vidio da se vizija znanosti obogaćuje i proširuje kad se uzme u obzir mogućnost da postoji nešto izvan nje od nas.
Mia hanson
Rupert Sheldrake školovao se za biologa na Sveučilištu Cambridge, gdje je također razvio dio svog rada kao istraživač. Studirao je filozofiju i povijest znanosti na Sveučilištu Harvard i tijekom svoje duge karijere napisao je ne samo brojne citirane znanstvene publikacije, već i 14 knjiga.
Jedna od njegovih najrevolucionarnijih hipoteza je postojanje morfičkih rezonancijskih polja, što sugerira da priroda ima pamćenje i da je svaki sustav formiran iz jednog morfičkog polja s kolektivnom ili pridruženom memorijom, a ne iz nepromjenjivih zakona. univerzalni.
"Svaka životinja, biljka ili mineralna vrsta ima kolektivno pamćenje kojem svi pripadnici vrste doprinose i koje čine", kaže Rupert Sheldrake, od kojeg je izdavačka kuća Kairós upravo objavila njegovu knjigu Paths to Go Beyond u digitalnom formatu. Duhovne prakse u doba znanosti gdje analizira kako sedam svakodnevnih praksi poput bavljenja sportom, posta, učenja od životinja, kanabisa i psihodelika, slavljenja svetkovina i blagdana, dobrih navika i dobrote baš kao što nas molitva može dovesti do duhovnih iskustava.
Sheldrake tvrdi kako nas ove prakse mogu odvesti izvan normalnih , poznatih, svakodnevnih stanja svijesti i otvoriti nas za proširene oblike svijesti.
Ovo je djelo nastavak Znanosti i duhovnih praksi, u kojem ovaj znanstvenik i duhovni istraživač već analizira što se događa kada u svoj život ugradimo sedam duhovnih praksi poput zahvalnosti, meditacije, povezivanja s prirodom i promišljanja ljepote. krajolika, odnos s biljkama, pjevanje u grupi, izvođenje rituala (prisutan u mnogim kulturama, posebno kada postoji rođenje ili smrt ili prijelaz iz jedne faze u drugu u životu) ili hodočašće.
-Da li se duhovnost i znanost nadopunjuju? Zašto ste počeli istraživati duhovnost?
-Ja sam znanstvenik i svoju sam karijeru posvetio istraživanju, ali zanimaju me i duhovne prakse. Počeo sam meditirati i baviti se jogom sedamdesetih godina i činilo mi se ovo područje sve zanimljivijim, posebno nakon boravka u Indiji gdje sam živio oko sedam godina. Zato moja knjiga Znanost i duhovne prakse nudi dvije strane mog života.
Ali uz to, znanost se također pridružuje duhovnim praksama kroz sve veći broj znanstvenih studija o učincima meditacije, o učincima povezanosti s prirodom, prednostima pjevanja i mantri i meditaciji. .
Općenito, ove znanstvene studije pokazuju da duhovne prakse čine ljude sretnijima, zdravijima i duljima.
-Je li lako doživjeti povišeno stanje svijesti?
-Mnogi ljudi imaju iskustva u kojima se osjećaju povezani s nečim većim od sebe, sa sviješću višom od vlastite. U mističnim iskustvima, koja se mogu dogoditi spontano, čak i tijekom djetinjstva, ljudi osjećaju prisutnost, veću i inkluzivniju svijest ili osjećaj duboke povezanosti.
Ponekad se ta iskustva događaju u hitnim situacijama, poput iskustava blizu smrti.
Drugi puta se odvijaju u prirodnom okruženju. Ponekad se dogode i kad smo zaljubljeni. Ali duhovne prakse su sredstvo za povećanje vjerojatnosti da će se doživjeti stanje buđenja i otvoriti kako bi ih se omogućilo.
-Od duhovnih praksi koje ste analizirali, koju od njih redovito prakticirate?
-Sve duhovne prakse o kojima govorim u svojim knjigama Znanost i duhovne prakse te Načini da se ide dalje su prakse koje radim sam. Svaka knjiga analizira sedam različitih duhovnih praksi od ukupno 14, premda je mnogo više o kojima ne govorim, poput joge, tai chi-ja ili duhovne dimenzije koju umjetnost ima.
Te se prakse međusobno ne isključuju, a sve tradicionalne religije i šamanske kulture kombinirale su neke od njih, poput kombinacije zajedničkog pjevanja, posta, hodočašća, održavanja posebnih odnosa sa životinjama ili sudjelovanja u ritualima.
Zbog toga ne osjećam potrebu da biram između jednog od njih ili da se držim samo jednog. Imati različite duhovne prakse omogućuje im da se međusobno nadopunjuju i, naravno, neke od tih praksi nekima više odgovaraju nego drugima i također djeluju bolje u jednoj životnoj fazi od druge.
Primjerice, radost sudjelovanja u timskom sportu vjerojatnije će raditi mladima, dok će tiša i kontemplativnija praksa biti prikladna za starije ljude.
- Iz materijalističke ili agnostičke vizije može li se pronaći smisao u životu?
-Većina tih duhovnih praksi ne pretpostavlja vjersku vjeru. Na primjer, moguće je meditirati bez vjerovanja u oblik svijesti veći od ljudskog bića, a zapravo, sada postoje mnogi ateisti i agnostici koji meditiraju. Ali neke od ovih praksi imaju smisla samo ako postoje oblici svijesti izvan ljudske razine.
To je slučaj, na primjer, s molitvama u kojima molimo i koje uključuju zazivanje nadmoćnog duhovnog bića na početku molitve, na primjer kada molimo Oče naš ili Zdravo Marijo. Molitve uključuju vjerovanje u viši oblik svijesti izvan ljudskog, međutim meditacija ne ovisi nužno o takvom vjerovanju.
Ateisti i agnostici također sudjeluju u duhovnim praksama koje su tradicionalno bile dio vjerskog života, poput hodočašća. U stvari, nisu svi od stotina tisuća ljudi koji čine Camino de Santiago pobožni katolici.
Ovdje u Velikoj Britaniji, British Pilgrimage Trust organizira hodočasničke skupine u šetnju do drevnih svetih mjesta koristeći slogan „donesite svoja uvjerenja“. Ove prakse nisu toliko povezane s vjerovanjima, već prije svega s iskustvom koje izvještavaju o osobi.
Učinak duhovnih praksi jest učiniti ljude da se osjećaju više povezanima i ujedinjenima, a to općenito čini ljude sretnijima i njihov život poprima veći smisao.
-Odgovara li trenutni procvat meditacijske prakse potrebi za duhovnošću u našim modernim, tekućim i potrošačkim kulturama?
-Vjerujem da je značajan porast broja ljudi koji se bave meditacijom posljedica ekstremne sekularizacije svih sektora našega života i načina na koji smo se ogradili od svih tradicionalnih vjerskih praksi i, prema tome, od iskustava koja su iz toga proizašla za ljude.
Prije stotinu godina većina ljudi u Europi slijedila je svoju pradjedovsku religiju, pretežno kršćansku, ali također i judaizam i druge manjinske religije. Umjesto toga, danas su se mnogi ljudi, posebno oni mlađi, potpuno iščupali iz tih tradicija jer su prešli na materijalistički ili ateistički svjetonazor.
Ali ovo im ostavlja i nezadovoljene potrebe. A meditacija je jedna od najpristupačnijih praksi u suvremenom svijetu, a također ima velike koristi za zdravlje i dobrobit.
-Od mnogih znanstvenih studija koje su provedene o učincima meditacije, koja je od vas najviše iznenadila?
-Meditatori su doslovno meta znanstvenih istraživača! Da bi se proučili učinci na mozak, potrebno je da ispitanik bude povezan s uređajem koji omogućuje istraživanje mozga ili da ta osoba bude mirna dok se mjeri moždana aktivnost.
Jedan od učinaka meditacije je dovesti do smanjenja aktivnosti takozvane Mreže zadanog načina (DMN) mozga (moždana mreža koja uključuje različita međusobno povezana područja mozga i koja, prema neuroznanosti, imaju visoko koreliranu aktivnost između Da).
Usporedno se povezuju područja mozga povezana sa samopričanjem, promišljanjem, brigom i tjeskobom.
Međutim, mislim da to nije iznenađujuće, jer su već mnogi ljudi tijekom meditacije mogli smanjiti samogovor na vlastitoj koži.
Ove studije mozga jednostavno potvrđuju ono što ljudi već znaju. Za mene je iznenađujuće otkriće da dugotrajna meditacija, kao u slučaju tibetanskih redovnika, može dovesti do anatomskih promjena u mozgu.
-Mislite li da postoji anatomski dio mozga povezan s duhovnošću?
- Materijalistička filozofija potvrđuje da um nije ništa drugo nego rezultat moždane aktivnosti. Ali to je jednostavna pretpostavka i dovodi do ozbiljnih filozofskih problema. Zapravo se samo postojanje ljudske svijesti u filozofiji uma naziva "teškim problemom". Ako naš mozak nije ništa drugo do fizičko-kemijska računala, oni uopće ne mogu biti svjesni sebe.
Mnogi ljudi, uključujući i mene, na mozak gledaju kao na tuner ili radio prijemnik koji filtrira signale, a ne kao na organ koji je sposoban proizvesti svijest sam.
Naša svijest djeluje kroz naš mozak, ali on ga ne proizvodi. Ova vizija ostavlja otvorenu mogućnost povezivanja s oblicima svijesti izvan naše i približava se tradicionalnim vizijama duhovnog područja.
-Kako nam pomaže praksa zahvalnosti?
-Hvala vam što ste prepoznali struju i tok čiji smo dio. Mnogo toga primamo zahvaljujući drugim ljudima i zahvaljujući prirodi. Naš život sam je dar kao i Zemlja i Sunčev sustav. Niti smo to učinili, niti smo zaradili.
Kultura koju smo naslijedili još je jedan dar, kao i naš jezik. Naslijedio sam engleski jezik, jezik na kojem mislim i razvijam svoje društveno biće, baš kao što ste vi naslijedili španjolski. Ako te stvari uzimamo zdravo za gotovo i ne cijenimo ih, onda ih ne doživljavamo kao darove koji su dio protoka većeg od nas samih.
Na jednostavnijoj razini vježbanje zahvalnosti stvar je lijepog ponašanja i zato većina roditelja uči svoju djecu da zahvaljuju kad dobiju poklon. Suprotno zahvalnosti je osjećaj da imate pravo ili stvari uzimate zdravo za gotovo.
Međutim, različita istraživanja pozitivne psihologije pokazala su da su zahvalni ljudi sretniji i stoga je zahvaljivanje jedna od najjednostavnijih i najtemeljnijih duhovnih praksi. U svojoj knjizi predlažem dva načina kako to učiniti.
-Koji su?
-Jedan od njih je da se zahvali prije svakog obroka, kao što su to nekada činile obitelji, a ako ljudima ovo nije ugodno, jednostavno se u tišini držite za ruke u krugu oko stola da napravite kratku stanku u kojem svi zalogajnici mogu zahvaliti na svoj način. To je metoda koju sam pronašao za prakticiranje zahvalnosti u svojoj obitelji.
Drugo, odvojite trenutak svaki dan da se sjetite blagoslova koje smo dobili i stvari na kojima smo zahvalni. To je izuzetno jednostavan način vježbanja zahvalnosti i nudi sjajan osjećaj povezanosti i blagostanja.
-Naše obrazovanje nam ne pomaže da se povežemo s duhovnošću. Što misliš o tome?
-Suvremeni obrazovni sustavi imaju tendenciju da budu potpuno sekularni i u nekim su zemljama izričito ateistički, kao što je slučaj Sovjetskog Saveza i moderne Kine. Čak i kad nisu izričito ateisti, ovi obrazovni sustavi često u potpunosti ignoriraju duhovnu dimenziju.
U multikulturnim društvima državnim bi školama bilo teško propagirati jednu religiju, ali školama bi trebalo biti moguće podučavati neke duhovne prakse koje su zajedničke svim religijama, poput prakse povezivanja s prirodom, uvažavanja ljepote, zahvaljivanja , pjevajte zajedno …
Neke škole to već počinju činiti i nadam se da će se ovaj pristup proširiti. Bilo bi korisno da učenici zajedno hodočaste, posebno u ključnim fazama njihove obrazovne karijere, primjerice prije napuštanja škole ili na početku školske godine.
-Kako nam priroda pomaže da se povežemo s nečim većim od nas samih?
- Materijalistička vizija prirode uzima je zdravo za gotovo, a unutar znanstvenih institucija priroda se smatra nečim neživim, bez svijesti ili svrhe, što generira distancu od nje.
Međutim, romantična tradicija uvijek je isticala povezanost s prirodom, povezanost koju mnogi ljudi izravno osjećaju. I što smo otvoreniji za doživljavanje ljepote cvijeća, da cijenimo graciozne pokrete životinja, ljepotu krajolika, nebo noću, zvukove pjevica ptica i tako dalje, to više osjećamo da se nalazimo u Kontakt sa svijetom izvan ljudskog i taj osjećaj povezanosti ljude obično čini sretnijima i vodi ih dalje od vlastitih ograničenih briga.
-Mnoge tradicije uključuju rituale. Kako nam rituali pomažu u posebno teškim vremenima u životu?
-Rituali i obredi prelaska poput krštenja, vjenčanja i sprovoda smještaju život pojedinca u puno širi društveni kontekst i to ne samo istodobno sudjelovanjem drugih ljudi u tim djelima jer ih povezuje s onim što su osjećali kad su pak prije sudjelovali u istim tim obredima.
Moja hipoteza o morfičkoj rezonanciji sugerira da kad se pojave slični obrasci aktivnosti oni odzvanjaju sličnim obrascima aktivnosti koji su ranije. Postoji veza kroz vrijeme. Dakle, rituali nas ne povezuju samo s drugima u ovom sadašnjem trenutku, već i s našim precima i onima koji su radili iste rituale prije nas.
To budi osjećaj utemeljenosti s nečim dubljim i stavlja naš život u puno širi kontekst od nas samih i naših samo individualističkih briga.
-Možete li objasniti što su morfičke rezonancije?
-Teorija morfičkih rezonancijskih polja temelji se na ideji da postoji vrsta sjećanja koja je svojstvena prirodi.
Zakoni prirode više su poput navika i svaka vrsta ima neku vrstu kolektivnog pamćenja s kojim se svaki pojedinac povezuje i doprinosi obogaćivanju. Unutar ljudskog to bi bilo poput Jungove ideje o kolektivnom nesvjesnom.
-Osigurava da se duhovnost može naći u vrlo svakodnevnim aktivnostima …
-Mnogo je svakodnevnih aktivnosti koje mogu uključivati duhovnu dimenziju poput brige o biljkama, pjevanja, plesanja ili bavljenja sportom ili također kad cijenimo način na koji životinje žive u sadašnjosti.
Za mnoge ljude meditacija i molitva svakodnevne su prakse, ali i zahvaljivanje na primljenoj hrani. Većina duhovnih praksi su besplatni!
I za razliku od konzumerizma koji zahtijeva novac i šteti zemlji zbog sve veće potražnje za sirovinama i potrošnjom energije, većina duhovnih praksi vrlo je ekološka!
