"Ova kriza može otvoriti novi način međusobne proizvodnje, konzumiranja i povezivanja"
Sira Robles
Kažu da nikad više ništa neće biti isto, ali … što ako je ono što je trebalo biti puno bolje? Filozof Francesc Torralba u svojoj novoj knjizi "Živjeti u osnovnim stvarima. Ideje i pitanja nakon pandemije" (Urednička platforma) tvrdi da smo tijekom ove krize naučili snažne lekcije koje bi nam dugoročno mogle koristiti.
Filozof Francesc Torralba upravo je objavio Living in the Essentials. Ideje i pitanja nakon pandemije (uređivačka platforma) - čija autorska prava idu u SOS-ova dječja sela - u kojima tvrdi da je globalna kriza izazvana pandemijom COVID-19 omogućila da ponovno otkrijemo vrijednosti s kojima ćemo se suočiti socijalni i ekonomski tsunami koji je počeo pogađati naš život.
Ali, kroz stranice svoje nove knjige, Torralba nas također poziva da zamislimo kako ove nove vrijednosti koje su se pojavile mogu poslužiti za konfiguriranje drugačijeg svijeta, boljeg svijeta za buduće generacije. Svijet zasnovan na osnovnim stvarima.
-A što je bitno u životu?
-Što nas održava, što daje smisao našem postojanju, što ostaje kad je sve što smo smatrali osnovnim isparljivo. Kriza pročišćava, omogućuje uvid u suštinsko Bogovi padaju, vrijednosni papiri padaju, određena vjerovanja su poništena.
-Što smo naučili?
-Vrijednost poniznosti. Naša malenkost. Otkrili smo da nismo sami sebi dovoljni, niti imamo stvarnost pod kontrolom. To zahtijeva suradnju, razboritost, dozu umjerenosti i ustrajnosti. Saznali smo da iz krize ne možemo izaći sami. Potrebne su nam zajednice koje podržavaju, osjećaj međusobne ovisnosti i promjena naše vitalne paradigme.
-Što je više pokrenulo ovo ponovno oživljavanje: neizvjesnost, shvativši nestalnost svijeta ili našu ranjivost …?
-Neizvjesnost je temeljna značajka našeg vremena. Mi ni izdaleka ne znamo što znači ta takozvana nova norma. Postoji strah, strah i trepet. Lako je pasti u očaj i nihilizam. Teško je zamisliti nove scenarije. Kriza je ubrzala digitalnu tranziciju i to ima svoje prednosti i nedostatke, ali ubrzala je i ekološku tranziciju. To može otvoriti novi način proizvodnje, konzumiranja i povezivanja.
-Kažete da su se suočena s ovom krizom tri vrste stava. Što ih razlikuje?
-Prvi stav je ignoriranje. Drugi je stav podleći fatalizmu, očajanju. Treći stav je tumačiti ga kao priliku, priliku da se shvati kakva treba biti budućnost, koje smo lekcije učinili i koji novi način života treba stvoriti.
Ovaj je stav najteži jer zahtijeva odvajanje od prošlosti, fleksibilnost i fleksibilnost za promjenu ustaljenih rutina i protokola.
-U čemu smo mogli uživati tijekom ovih zatvorenih života?
-Usporavanje nam je omogućilo ponovni susret. Uživali smo u tišini, kući, onima koji su nam najbliži. Ponovo smo otkrili svoju djecu i razvili kreativna rješenja za neuspjehe. Kriza je prilika za poticanje mašte, kreativnosti, jer se uobičajeni procesi ne mogu razviti.
-Jesmo li zaboravili na njegu, najugroženiji …?
-Nega se kao vrijednost pojavila velikom snagom. Shvatili smo da se moramo brinuti o najranjivijim ljudima i brinuti o okolišu. S obzirom na to da smo toliko ranjivi, briga nije luksuz, niti anegdota, ali bitno je da i dalje budemo, da bismo mogli razvijati svoje životne projekte.
-Ali jesu li ove vrijednosti ostale ili će ih zaboraviti istom brzinom kao što smo ih pamtili?
Teško je znati. Ne znamo kakvu će gustoću imati ovaj moralni talog koji je izašao iz društva u budućnosti. Da bi se postigla promjena paradigme, potrebno je dotaknuti dno i shvatiti da povratka nema. Neki se nostalgično drže prošlosti. Drugi, poduzetnici, otvaraju nove rute, razvijaju nove projekte. Vrijeme će nam omogućiti da provjerimo hoće li ova aksiološka transformacija biti dugovječna ili će nestati.
-Kakva bi mogla biti budućnost nakon svih naučenih lekcija?
Jako različito. Zdravstveni sustav mogao bi se ojačati, značajno poboljšati obrazovni i socijalni sustav. Moglo bi se pojaviti brižno društvo, usredotočeno na najranjivije i pažljivije prema ekosustavima.
-Način na koji proizvodimo i trošimo … bi li se mogao promijeniti? Činilo se kao nemoguć izazov prije samo nekoliko mjeseci.
-Hypersumerism je destruktivan. Individualizam je uvreda za inteligenciju. Moramo se okrenuti društvu usmjerenom na odgovornu ili svjesnu konzumaciju. Trezvenost se mora pojaviti kao vrijednost jer je hiper-konzumeristički način života s globalnog gledišta jednostavno neodrživ. Proizvodnja manje, manja potrošnja, otkrivanje post-materijalističkih vrijednosti ključni su koraci za budućnost.
-Može li se reći da nas je pandemija opet od složenog odvela do jednostavnog?
-U stvari, dopušta ovaj prijelaz. Živite s manje, da biste živjeli na održiviji način. Živite s manje, tako da svi mogu živjeti dostojanstveno.
-U svojoj novoj knjizi kažete da je zajednički talent presudan za izlazak iz blata. Zašto?
-Rješenje složenih problema zahtijeva vijeća, odrasle zajednice koje dijalogiraju, slušaju se i postižu konsenzus. Nema jednostavnih odgovora na složene probleme. Trebamo suodgovorno vodstvo, suvoditeljstvo, provedbu socijalne inteligencije. Ne možemo pasti u naivnost prihvaćanja neo-populističkih i neo-mesijanskih rješenja složenih problema.
-Koja još pitanja bismo si trebali postaviti nakon pandemije?
-Kako utješiti one koji su izgubili voljenu osobu? Kako umiriti toksične emocije poput krivnje, bijesa, ogorčenja? Kako izbjeći izbijanje humanitarne krize? Kako artikulirati upravljanje svijetom? Kako preći iz individualne svijesti u globalnu svijest? Kako stvoriti priču o nadi?
Ako vas je ovaj intervju zanimao …
Možete kupiti knjigu Francesca Torralbe Living in the Essentials. Ideje i pitanja nakon pandemije (uređivačka platforma) - čija autorska prava idu u SOS dječja sela - ovdje.
