"Ništa se neće promijeniti ako se vi ne promijenite"

Aida Garcia

Gio Zararri u svojoj knjizi "Umijeće brige o sebi" sakuplja alate koji daju malo svjetla mračnim trenucima koji uzrokuju mentalne probleme poput tjeskobe.

Teške situacije koje nam život predstavlja obično su impuls koji nam je nedostajao da preuzmemo odgovornost i potražimo put svoje stvarne dobrobiti. Pustivši da nas ponese društvo kojem pripadamo, uspijevamo uživati ​​u dobrim vremenima, ali ubiramo i bolesti koje postavljaju ograničenja u naš svakodnevni život. Tjeskoba i depresija su jasan primjer.

U knjizi Kraj anksioznosti, Gio Zarrari nam je pomogao da bolje razumijemo anksioznost i depresiju. Sada, s Umijećem brige o tebi (Vergara), želi da shvatimo da je najvažnija zadaća koju ljudi imaju da se brinu o sebi, jer ćemo samo na taj način moći održati sklad i ukloniti probleme i bol iz svog života. Zbog toga je stvorio ovaj priručnik u kojem na njegovim stranicama objašnjava različite učinkovite i jednostavne tehnike kojima je i sam pribjegao - i čini ih - kako bi se borio s tjeskobom. A to je da će "za postizanje bilo kojeg cilja uvijek biti potreban prvi korak."

-Nakon uspjeha filma "Kraj anksioznosti", jeste li smatrali da čitateljima dugujete detaljno objasniti svoje metode za suzbijanje ove bolesti?
- Osobno smatram da je najveći uspjeh knjige bio znati, zahvaljujući mnogim čitateljima koji su me kontaktirali, kako je ova publikacija pomogla poboljšati život mnogih od tih ljudi.

U njemu sam objasnio kako se to može liječiti, zajedno s nekim lijekovima i tehnikama, na temelju vlastitog iskustva, ali nisam ulazio u detalje samog poremećaja ili koji su najbolji alati za liječenje ove vrste emocionalnih problema, nešto što jest Pokušao sam detaljno objasniti u svojoj novoj knjizi "Umijeće brige za tebe" (Vergara).

Iskustvo mi je pokazalo da se tjeskoba može vratiti, a također mogu prepoznati da postoje okolnosti ili elementi koji to puno olakšavaju. Stoga, i znajući koliko je loše, pomislio sam napisati knjigu koja bi pomogla spriječiti je, kao i reagirati ako se ponovi.

Kao što vidite iz naslova, naglasio sam potrebu da se uvijek moramo brinuti o sebi. Doživotna dužnost, jer nema važnijeg postupka u kojem bismo uživali od učenja i znanja kako se brinuti o sebi.
- Mogu li se ove vježbe primijeniti na druge mentalne probleme?
-Potpuno. U svojoj novoj knjizi pokušavam na najjednostavniji mogući način pokazati kako nastaju i održavaju se ove vrste emocionalnih problema.
Nitko se ne rađa učen i, normalno, život je taj koji nam pokazuje i pokazuje mnoge od ovih lekcija. Zbog toga sam iz vlastitog iskustva i istraživanja pokušao razotkriti koji su glavni sastojci današnjih uobičajenih poremećaja poput anksioznosti ili depresije.

Da bih bio vjeran sebi, svom znanju i čitateljima, ušao sam u detalje tjeskobe, kako bih mogao prepoznati razloge i elemente koji aktiviraju ovaj problem i tako ga moći spriječiti. Ili u slučaju da to moramo pretrpjeti, da bismo mogli računati na najbolje alate (znanstveno dokazane) za njegovo liječenje.
Ako razumijemo od čega su sačinjeni i kako se ti problemi rađaju, možemo shvatiti i da će ih zdravi postupci i navike udaljiti od nas.
-Dok ste pisali, jeste li proživljavali situacije u kojima ste pretrpjeli krizu?
-Da, pa čak i živio ih. Postoje ljudi koji su skloniji patiti od ovih poteškoća, poput anksioznog poremećaja, i ja sam jedan od njih. Morao sam to raditi u različitim prigodama i na različite načine na koji je predstavljen, a mnoge vježbe o kojima govorim primijenio sam u praksi, također tijekom pisanja knjige. Na taj način, osjećajući i provodeći u praksi ono što kažem, i pokušavajući uhvatiti izravan odnos koji ove vrste navika imaju u našoj kvaliteti života, posebno suočeni s tjeskobom i stresom.

-A kako ste se osjećali?
-Dok sam provodio ove vježbe u praksi, primijetio sam i osjetio da je bilo moguće, bez obzira na poteškoće trenutka, imati i zadržati kontrolu.
Bila je izravna veza između mog djelovanja i reakcije i načina na koji sam se osjećala. Veća osobna briga, veća tjelesna, mentalna i emocionalna dobrobit, pa sam tako prepoznao i koje su od radnji koje sam detaljno opisao u knjizi za mene najiznačanije, one zbog kojih sam se osjećao bolje, moji osobni alati za život.

Kao što sam pokušao objasniti, ove se vježbe mogu koristiti i za reagiranje na problem i za njegovo sprečavanje, i zato sam ih podijelio na akcije: alate koje možemo pretvoriti u navike zbog kojih ćemo se osjećati bolje i zadržati probleme s ovim tipom. emotivan. I reakcije: konkretnije i konkretnije radnje koje doista mijenjaju situaciju kada imamo takvu vrstu problema.

"Možemo djelovati protiv nekih čimbenika koji potiču anksioznost"

Postoje mnogi i vrlo osobni čimbenici koji utječu na pokretanje krize anksioznosti, prema autoru knjige Umijeće zanemarivanja vas. "Postoje čimbenici na kojima možemo malo učiniti, poput onih iskustava, bolnih iskustava, gubitaka ili proživljene traume. Ali postoje i drugi razlozi na koje možemo djelovati, poput osobne nepažnje", kaže Gio. Te osobne propuste dijeli na:

• Zanemarujući naše tijelo. Korištenje droga, neaktivan način života, loša prehrana ili nedostatak odmora neki su od glavnih čimbenika koje možemo promijeniti i poboljšati.
• Zanemarujući naš um. Igrajući se s jakim emocijama, poput straha ili tuge, prihvaćajući više od svog udjela, ispunjavajući svoj život stresom, krivnjom ili odgovornostima. Idite protiv naših snova i ideala ili ne uspijevate razviti naše samopoštovanje. Sve su to situacije koje će na nas utjecati vrlo negativno u životu i kojih se moramo pridržavati.
• Zanemarujući našu okolinu. Živjeti u okruženju koje nas boli i drži uznemirenima, okružujući se ljudima koji nam stvaraju nelagodu ili u situacijama koje nemaju nikakve veze s onim što jesmo. Zanemarivanje svojih voljenih i njegovanje emocija poput krivnje, mržnje ili bijesa elementi su koji će nam, ako se ne uzmu u obzir, onemogućiti uživanje u životu.

-Od svih tehnika koje dijelite, koji su vam bili najbolji saveznici u teškim vremenima?
-Ako bih morao odabrati jednu, ostao bih pri tjelesnom vježbanju, eliminirao sve one supstance (poput droga i pobuđivača) koje pojačavaju naše mentalne i emocionalne probleme ili uživao više i bolju ljubav prema životu, prema sebi i prema drugima .

-Što su ti donijeli?
-Ravnoteža, mentalna i fizička jasnoća, energija, smirenost, radost, mir … Mnogo senzacija i emocija koje su sigurno potaknule opušteniju i pozitivniju reakciju, a manje zabrinute i zastrašujuće prema životu.

-Jeste li i dalje pribjegavate njima?
-Zapravo svaki dan radim neke od ovih vježbi gotovo a da toga nisam ni svjestan. A to je da te radnje lako možete pretvoriti u svakodnevne navike. Budite uvjereni da će vam oni pomoći da više uživate u životu.

-Da li volim nepogrešiv lijek?
-Zasigurno je ljubav jedan od najboljih lijekova za bilo koji problem jer nema zdravije i pozitivnije emocije.

Ljubav je emocija koja se rađa sa životom, jer ona djeluje kao analgetik kod majke protiv jedne od najmoćnijih postojećih bolova, porođaja. Lučeći jake doze oksitocina, njezin mozak modificira i aktivira majčinski instinkt, impuls zbog kojeg se majka prestaje fokusirati na sebe i na svoju bebu, koja će ovisiti o njoj da preživi.

Ljubav generira mnoge promjene u nama, potičući nas da okusimo i okusimo život, a bol čini podnošljivijom.

-Kada u knjizi pročitam da se morate prisiliti na osmijeh, čak i ako srce plače, jer je to korisno, pomislim: „Nije li to izmišljanje emocija? Ne bi li to trebalo biti negativno, jer su pravi razlozi te boli encista?

Kao što kažete, stvaranjem emocija postiže se jedino da one postanu jače, jer emociju nikada ne možemo prevariti razumom, one ne djeluju isto. Ono malo racionalne kontrole koju imamo u suočavanju s poremećajima poput anksioznosti ili depresije jasan je primjer.

Kad sam govorio o iznuđivanju osmijeha kad nam je loše, mislio sam na činjenicu da postoje senzacije koje se suprotstavljaju negativnim učincima drugih emocija, poput smiješka, akcije koja generira emocije suprotne strahu i tuzi i pomaže nam da ne ostavimo sebe iza sebe. povucite ih.

Ako moramo patiti, moramo naučiti živjeti s boli na zdrav način kako nas ne bi zanosile tjeskoba ili tuga i kako bismo mogli slušati poruku koju nam te emocije žele pokazati. Tada bismo trebali pokušati iznuditi osmijeh, čak i ako nam je žao i može se činiti kompliciranim, shvaćajući da tom jednostavnom akcijom možemo napraviti razliku i dati si sposobnost da slušamo ono što nam bol želi reći, a da se ne ograničimo na plač ili jadikovanje, a da se ne ograničimo na prepuštajući se zanosu situacijom.
Jednostavna gesta koja će pomoći našem srcu da shvati da, iako patimo i što je bolno, naša je namjera prevladati ovu situaciju i poboljšati se. Prepoznavanje ove namjere promjene znači suprotno od želje da se zavaramo.

-U knjizi također govorite u nekoliko navrata ometanju, učenju života s problemom … A zašto ne biste tražili podrijetlo problema kako biste na njemu radili?
-Pronaći podrijetlo i raditi na problemu jest i uvijek će nam biti cilj, ali to će sigurno biti vrlo teško ili nemoguće postići ako ne naučimo živjeti s tim kompliciranim emocijama na zdraviji i realniji način.

Ometanje, prepoznavanje prilika koje nam ovaj problem također nudi ili učenje boljeg upravljanja osjećajima, neke su od onih radnji koje će nam pomoći da postignemo taj konačni cilj: poslušajte poruku koju naše emocije donose sa sobom kako bismo mogli izvršiti promijeniti.

Život se sastoji i bit će sastavljen od dobrih i loših trenutaka, a kao što sam pokušao objasniti u knjizi, emocije uvijek imaju dobar cilj, a to je da nas natjeraju da na situaciju reagiramo na najučinkovitiji način. Zbog toga ne smijemo prezirati ili izbjegavati patnju od tjeskobe, jer će se ona nastaviti u nama dok ne napravimo promjene zbog kojih je došla u naš život.

Možemo prezirati ono što nam se događa ili pokušati prepoznati da će nam prolazak kroz ovo donijeti mnogo i jako dobrih stvari u život, a iskustvo nam pokazuje da je najbolja druga mogućnost, jer će to biti poput boli jednog dana, neka da nas gnjavi …

-Da li se anksioznost normalizira, učim li ljude živjeti s njom, kad bi zaista bilo prirodno živjeti mirno?
-Život je stvoren od radosti, ali i od boli i tuge. Štoviše, mislim da sreću prepoznajemo i možemo definirati jer znamo bol. Da nema lošeg, kakav bismo smisao dali dobrom?

Zbog toga je život ono što moramo živjeti i, iako nam je često teško to razumjeti, naše tijelo je savršeno stvoreni stroj koji odgovara na potrebe okoline, mehanizam koji će mirno reagirati kad to smatra, ali to će uznemireniji, a ponekad i potpuno neočekivani način, kada osjetite da nam nešto prijeti.

Iz tog razloga vjerujem da više od učenja života s anksioznošću ili bez nje, morate naučiti prihvaćati ono što dolazi, ako dolazi, shvaćajući da će to biti naš način djelovanja koji će učiniti razliku.

-Kakav biste savjet dali onima koji se trenutno osjećaju zatvoreni iza rešetaka bilo kojeg mentalnog problema?
-Život nam pokazuje da se ništa neće promijeniti ako se vi ne promijenite, a vrlo je moguće da svi imamo bezbroj primjera koji nas mogu natjerati da shvatimo ono što sam upravo rekao. Dakle, oni koji se osjećaju zatvorenima zbog mentalnih ili emocionalnih problema, morat će djelovati. Na kraju će razliku učiniti ova akcija, a ne žaljenje ili negiranje.
Kad kažem djelovati, mislim preuzeti odgovornost za svoj život, raditi na tome da sebe bolje upoznamo, sve dok ne shvatimo razloge koji nas navode da se tako osjećamo i gdje je osobna terapija presudna.

Moramo se naučiti brinuti o sebi, razvijajući zdrave alate i navike kako bismo izbjegli privlačenje elemenata ili situacija koje nam stvaraju nelagodu u životu.

Postoje mnoge vrste emocionalnih problema i oni se mogu trpjeti u vrlo različitim stupnjevima, ali što više uvjetuje naš život, to će biti uputnije potražiti pomoć, jer koliko god nas koštalo prihvaćanja, vrlo malo znamo o tome kako funkcioniraju naši umovi i osjećaji, I davanje sebe u ruke stručnjaka može nas natjerati da taj problem prebrodimo puno prije i na puno lakši način nego što bismo to učinili sami.

Život nam pokazuje da je ta promjena koja nas tjera da djelujemo u najgorim trenucima reakcija koja nas može učiniti onom osobom kakva smo oduvijek željeli biti. Stoga vas potičem da nešto poduzmete, da se upoznate i promijenite te da zatražite pomoć ako vam treba!

Znam da nije lako i da boli, ali isto tako znam - a i mnogi od nas znaju - da u boli možemo otkriti najbolju priliku za preobrazbu svog života, pa ako ste morali patiti, odlučite promijeniti perspektivu i početi stvarati taj život koji oduvijek si želio živjeti.

Ako vas je ovaj intervju zanimao …

• Ovdje možete kupiti knjigu Umijeće brige o sebi (Vergara) Gia Zararrija.