Zašto vezujemo jedan odnos s drugim?
Stavili smo se na najgora moguća mjesta. S ljudima koji nas iznova i iznova preziru. Samo zato što nam posvećuju malo pažnje. Kao da ne zaslužujemo apsolutno sve. Kao da su nas primijetili i da smo bili dovoljni da se predamo bez mjere.
Ponekad se jednostavno nakačimo. Poput plastične vrećice visi na nogama nekoga tko prolazi pored nje ili poput komadića kruha između zuba ili poput čavala na rubu litice ili poput fine pulovere na lancu s križem.
Svi imamo svoje načine da se držimo kako ne bismo pali u prazninu. Postoje ljudi koji koriste seks, ili bingo, ili hranu, ili alkohol, ili religiju, ili posao, ili narudžbu, ili drogu, ili vježbaju ili vole da ne bi osjećali da padaju.
Da svi neprestano padamo među bedra majki dok definitivno ne odemo.
Taj je život uzdah.
Tako se ponekad jednostavno nakačimo.
Da zaboravim ovaj kozmički ponor.
I da zaboravimo, vezujemo s drugim.
Stavili smo se na najgora moguća mjesta.
S ljudima koji nas iznova i iznova preziru.
Samo zato što nam posvećuju malo pažnje.
Kao da ne zaslužujemo apsolutno sve.
Kao da je sama činjenica da su nas i nas primijetili dovoljna da nam pruži bez mjere.
Ali oni nas ne vole, ne vole nas, ne odnose se prema nama dobro, ne tjeraju nas da rastemo, ne poboljšavaju nas, ne zabavljaju nas.
Ne, ništa.
Oni su jednostavno tu i ponekad nam daju neku naklonost.
I osjećamo da nemamo pravo tražiti više.
Jer budući da nas dodiruju i žele provesti vrijeme s nama, to je nevjerojatno.
Uz malo onoga što mi i mi volimo provoditi vrijeme sami.
S onim do čega se gnušamo.
I ta osoba želi ostati.
Ne, ta osoba ne želi ostati.
Zakačeni ste za nju kao da je plastična vrećica zakačena za noge nekoga tko prolazi pored vas ili kao komad kruha između zuba ili poput čavla na rubu litice ili poput fine pulovere na lancu s križ.
Ali ta vas osoba ne vidi.
Tebi.
Da si bila djevojka koja je znala napraviti postolje na mostu.
Da ste bili dijete koje je kad se uzbudilo trljalo ruke da se riješi osjećaja.
Tebi.
Da ste žena koja se napamet može sjetiti rana drugih, ali niste u stanju brinuti se za sebe.
Da ste čovjek koji nikad ništa ne traži za sebe.
On vas ne vidi. Samo ovaj. Kako su vrata koja štite ulaz u groblje.
Zamolite ga da vas želi stvarno znati.
Sa svim svojim sjenama.
A ako ne želiš.
Reci mu zbogom.
Kako se oprostiti od majke koja vas je spriječila da budete vi ili kopile.
Vraćati.
I smiješeći se ljudima koji dolaze s fronte.
