Naše pravo na sebičnost

Da bismo se dali drugima, također moramo znati kako primati. Da bismo se brinuli, moramo se brinuti o sebi. Priznavanje naših potreba velikodušno je … za nas.

Moramo primiti.

Ali kad ste se uvijek navikli pretjerano davati.
Kad ste svima bili dostupni.
Činiti usluge. Da ostaviš svoje stvari.
Posvetiti svoje vrijeme.
Da posudi novac. Da ustupim svoj prostor.
Za riječ ohrabrenja u bilo kojem trenutku.
Voditi brigu o.

Kad ste se uvjerili da svijet nije za vas kad ste ga trebali.
Da su se opravdavali kad su se u nečemu morali žrtvovati.
Da se nisu sjećali onih stvari koje su vam bile važne.
Da te zapravo nisu slušali.
I da su samo čekali da ti šutiš kao i obično.
Da ti pljune njegovo sranje.

Kad osjetite da je sve bilo u neravnoteži.
Da ste bili potpuno prazni.

Kad ste jedino što ste učinili u životu živjeli za i za druge.
Ne znajući kako reći ne iz straha da će povući svoju naklonost.
Dakle, ono što ne znate je primanje.

Velikodušnost nosi ozbiljnu opasnost.
Ako isporučujete tako da vas vole.

Biti najbolja osoba na svijetu.
Tako nitko nikada ne može preboljeti ono što dajete.
Tako da ne dođu do vas.
Jer ako samo dajete, a ne primate, vi ste poput perforiranog crijeva koje nikad ništa ne zalijeva.
To gubi svu vodu u cementu, a da ne dođe do tla.
Tada se isprazniš. Ostali ste bez ičega.
I osjećate se užasno usamljeno.

Jer vam nitko nije rekao da činjenje dobra može biti pogrešno.
Ako ste zaboravili na sebe.

Nitko nije rekao da biste mogli biti previše darežljivi.
Da si morao spasiti komad.
Da budete velikodušni prema sebi.
Nitko vas nije naučio da se brinete o sebi.
Jer najbolje je uvijek za druge.
A za vas najgore. Najgore od svega.

Zašto si nisi spasio neke od najboljih?
Zašto se tako malo voliš da misliš da ne zaslužuješ dobro?
Naravno da to zaslužuješ.

Ponekad trebamo biti sebični.
Jer biti sebičan znači voljeti sebe.

Jer biti sebičan znači razmišljati o sebi prije drugih.
A ako ne misliš na sebe, nestaješ.
Vi ne postojite. Ti nisi.

A kad zatražite svoje mjesto.
Kad stavite granicu.
Kad stojite.
Ljudi te ne slušaju. Ne vidi te.
Ti si duh.
A ako to učini, zamjera vam što ste se promijenili.

Da više nisi ta samozadovoljna osoba.
Da ih više ne rješavaš i laskaš im.
Da mu više ne budeš emocionalni sluga.
Ljudi se ljute na vas što radite ono što vi želite, a ne ono što oni žele od vas.

Moramo primiti.
A za to moramo tražiti svoje pravo na sebičnost.
Tražite što nam treba.
Da bih mogao nastaviti. Davanje.