"Europska komisija ne zna ništa o endokrinim disruptorima"
Ingrid Wenzl i Montse Cano
Europska unija mora regulirati kemikalije koje ometaju hormone, ali to sprečava pritisak kemijske industrije
Endokrini poremećaji su tvari izvan tijela koje mogu poremetiti hormonalnu ravnotežu tijela i uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. Europska komisija trebala je definirati kriterije za njihovo utvrđivanje u prosincu 2013. godine, ali to nije učinila i Europski opći sud donio je odluku 16. prosinca 2022-2023. godine.
Razlog? Malo poznata bitka, sa ulogom svačijeg zdravlja.
-Zašto je toliko važno da Europska komisija djeluje brzo?
-Jedan razlog je prijetnja koju endokrini disruptori predstavljaju zdravlju i okolišu. U tom pogledu postoji znanstveni konsenzus: ove su kemikalije štetne.
Lobisti bacaju sumnju na stvarnu opasnost od kemikalija.
Sumnja se da su odgovorni za porast bolesti poput neplodnosti , nekih vrsta raka , problema s razvojem mozga, genitalnih malformacija, dijabetesa i pretilosti . 2022-2023. godine studija je samo u EU procijenila zdravstvene troškove bolesti povezanih s izloženošću hormonskim poremećajima na 157 milijardi eura godišnje. Drugi je razlog taj što je ovaj zakon prisilio Europsku komisiju da definira te tvari prije prosinca 2013. kako bi zaštitila stanovništvo.
Ali Komisija je upravno tijelo, ne može mijenjati zakon koji su usvojili predstavnici europskih građana. Ono što je Europski sud presudio jest da Komisija nije uspjela u svojoj misiji jačanja i poštivanja zakona. Na ovaj je način ovo javnozdravstveno pitanje postalo goruće demokratsko pitanje.
-Zašto Europska komisija ne štiti građane od mogućeg utjecaja ovih kemikalija?
-U srpnju 2013. Komisija je odgodila regulaciju endokrinih disruptora zbog snažnog pritiska lobista u kemijskoj i pesticidnoj industriji. Razlike između različitih službi iste Komisije također su igrale važnu ulogu u ovom kašnjenju. L
Nažalost, ovo nije prvi put da se donositelji odluka odlučuju za gospodarski rast i zadržavanje radnih mjesta na štetu svačijeg zdravlja i okoliša.
-Koji su to lobiji?
- Glavne uključene organizacije su Europsko udruženje za zaštitu usjeva, lobistička skupina industrije pesticida; Europska organizacija kemijske industrije i, nešto manje, organizacija industrije plastike.
Postoje velike tvrtke koje su lobirale , poput Bayera i BASF-a, njemačke, i Syngente, švicarske tvrtke. Sva trojica prodaju pesticide i kemikalije .
-U izvješću "Otrovna afera" objašnjavate kako su ove skupine vršile pritisak na Europsku komisiju da produži postupak ili čak spriječi zabranu opasnih tvari. Koje su taktike koristili?
-Pedesetih godina prošlog stoljeća duhanska je industrija počela razvijati strategiju za manipulaciju znanošću i sprječavanje regulacije duhana. Od tada su razne industrije pribjegavale istoj strategiji.
Kemijska i pesticidna industrija također su ga koristile kako bi spriječile regulaciju endokrinih poremećaja.
Ova se strategija naziva "proizvodnja sumnje": kod donositelja odluka stvaraju se sumnje u stvarnu opasnost proizvoda. I koriste se mnoge taktike. Oni koji se koriste s endokrinim poremećajima prije svega su napad na neovisnu znanost, sponzorirane studije i stvaranje pseudo-kontroverzi.
-U tom izvješću pokazujete da je velika većina urednika znanstvenih časopisa i znanstvenika koji u Komisiji sumnjaju u rad Generalnog direktorata za okoliš imala veze s kemijskom, kozmetičkom, farmaceutskom i pesticidnom industrijom. …
-Ima nešto vrlo važno da se to shvati: malo ljudi u visokim ešalonima Povjerenstva zaista zna o čemu govorimo s endokrinim poremećajima. Zbog toga je industriji vrlo lako prenijeti povoljne informacije kao znanstvene informacije.
Znanstvenici koji su kritizirali Glavnu upravu za okoliš imaju veze s industrijom, ali većinom ne rade na endokrinim disruptorima i stoga nemaju znanstvenih podataka.
Članovi Europske komisije ne shvaćaju da je činjenica da su ti znanstvenici u kontaktu s industrijom u najmanju ruku problematična, a osim toga, nisu svjesni da nisu stručnjaci za ometače.
-U Francuskoj je pakiranje bisfenola A u hrani zabranjeno zbog njegovih endokrinih učinaka. Mogu li pojedine zemlje članice EU usvojiti strože mjere zaštite?
-Da, to se naziva supsidijarnim principom. Svaka zemlja koja smatra da EU ne djeluje učinkovito može poduzeti zaštitne mjere u slučaju Francuske sa bisfenola A .
Međutim, reguliranje jedne kemikalije nije dovoljno za zaštitu stanovništva.
Samo EU može izraditi globalnu regulativu za endokrine disruptore kao obitelj opasnih kemikalija, kao što je to učinila prije 40 godina za kancerogene kemikalije.
- Osim vlada poput francuske ili švedske, ili Europskog parlamenta, na ovom polju i europski građani imaju podršku raznih nevladinih organizacija koje se bave zaštitom okoliša. Ali što svatko od nas može učiniti?
-Moj posao novinara je istražiti i informirati javnost. Informiranje je već važan korak kada želite nešto poduzeti. Nadalje, presudno je da ljudi nikako ne toleriraju da se na njih gleda i da ih se tretira kao na potrošače.
Mi smo, prije svega, ljudi koji imaju odgovornosti prema sljedećim generacijama i prema planetu. Mi smo građani.
