"Postoji potražnja za duhovnošću"
Francesc Miralles
Intervju s Agustínom Pánikerom, urednikom Kairósa i autorom eseja o duhovnosti u Indiji. Govori o duhovnosti iz dana u dan.
Kairós , izdavačka kuća koju vodi Agustín Pániker, a osnovao ga je njegov otac, inženjer i filozof Salvador Pániker, danas ima 50 godina.
Agustín Pániker živi je primjer spajanja Istoka i Zapada u istoj duši, nešto što je uspio unijeti u Kairósov katalog, koji čitateljima pruža mudrost s oba svijeta već više od pola stoljeća.
─Ti si sin Salvadora Pánikera i nećak Raimona Panikkara, kako odrastaš u takvom duhovnom okruženju?
─ Vjerojatno se obrazovanje koje sam stekao od oca malo razlikovalo od obrazovanja ostale djece, iako mi se nije činilo tako.
Prezime me obilježilo i u dobru i u zlu, jer su me prepoznali kao sina i nećaka ovih filozofa, ali, s druge strane, očekivali su da imam isti mistični diskurs. Ja sam urednik koji voli širiti svoje ideje koje su usredotočene na Indiju.
Praktična duhovnost Istoka prilagođena Zapadu
─Kairós je usko povezan s transpersonalnom psihologijom, mislite li da je ovaj žanr još uvijek u modi?
─ Izraz transpersonalno izumio je Maslow, koji nije bio povezan s religijom.
Cilj mu je introspekcija koja nadilazi psihoanalitičku, biheviorističku ili čak humanističku paradigmu, uključujući mistične i meditativne dimenzije.
Možda danas transpersonalna psihologija nema avangardni ton osamdesetih godina autora kao što su Wilber, Grof, Wals ili Vaulhan, ali postoji novi pristup drugim strujama duboke psihologije. Ne dam je za mrtvu.
─Vaš katalog posvećuje puno pažnje budizmu i meditaciji. Imate li interesa da se pozabavite tim temama?
─ Da, postoje tri linije koje se konvergiraju.
S jedne strane moj osobni interes, jer se osjećam vrlo blizu budizmu i njegovim meditativnim tradicijama; s druge strane, Kairós, koji u svom DNK uvodi istočnjačke filozofije, misli i tradicije; i konačno, činjenica da je danas više potražnje za praktičnom duhovnošću. Mi smo pioniri u objavljivanju pozornosti kao logične posljedice prethodno objavljenih radova o budizmu.
─ Koje vas druge teme zanimaju?
─ Možda me sada, jer imam relativno malu djecu, zanima čitav pedagoški predmet.
─ Što mislite o takozvanim "alternativnim školama"?
─ Mnogo mi se sviđaju, ono što mi se ne sviđa je alternativni naziv jer ih stavlja na marginu društva.
Waldorf, Montessori ili druge metode trebale bi biti uključene u zajedničko obrazovanje, a trebalo bi biti manje opsjednutih školskim programom, PISA izvješćem i svom tom konkurentnošću. Rezultati se vrednuju samo zato što se emocionalna inteligencija ne može mjeriti. Opsjednutost ispitima, tablom i nastavnikom čini mi se zapravo antipedagoškom.
