Moja dobrobit je malo mira u svijetu u ratu
Moja dobrobit sama po sebi je bitna. Ne mislim da ću prestati odlaziti na demonstracije, lijepiti plakate ili objavljivati na mrežama. Mislim, rezerviram trenutke da sačuvam malo mira.
Probudi se. Idete na demonstraciju. Prisustvujete skupštini za pripremu feminističke konferencije. Izlijepit ćete plakate za širenje djela kolektiva u kojem ste član. Objavljujete svoje mišljenje na svojim društvenim mrežama pokušavajući podići svijest o najnovijem trenutnom događaju iz kritične perspektive.
Stalno promatrate svoj mobilni telefon kako ne biste propustili nijednu obavijest ili bilo koje pitanje od bilo koje organizacije u kojoj radite.
Ali vi također radite, ili učite, ili oboje. Vjerojatno imate obitelj. Ponekad se posvađate sa svojim voljenima; drugi, vi ste jednostavno tu za njih.
Imate hobije poput čitanja ili šetnje, gledanja filmova ili fotografiranja, ali ima dana kada se kući vratite pregorjeli od svijeta da biste malo više razvili bilo što od toga.
Zvuči li vam poznato ono što čitate? Vjerojatno neki ljudi više od drugih. Meni puno.
A to je da je svakodnevni život borbe za društvene promjene, za drugačiji svijet ključan za njihovo postizanje. U našem svakodnevnom životu moramo se uključiti u militantnost i aktivizam, mnogo puta 100%; ako stvarno želimo postići ono za što se borimo.
Posvećenost organizacijama ili jednostavno društvenim ciljevima ne može biti zvjezdica u našem životu (sve dok je u našim mogućnostima posvetiti vrijeme i trud, naravno).
Borite se i za sebe
No, nedavno sam na svojim društvenim mrežama razmišljao o važnosti što veće brige o sebi u kontekstu stalnog suočavanja s okrutnim svijetom na prvom mjestu i sa zahtjevima borbe na drugom mjestu.
Budući da prvi odlomak ovog članka savršeno opisuje moje svakodnevno ili barem mnogo mojih dana. I bit ću iskren: ne žalim.
Ne žalim što sam se trudio izgraditi drugačiji svijet , bolji svijet; da se posvetim dušom i tijelom izgradnji društva koje zamjenjuje ovo okrutno koje smo toliko dugo naseljavali.
Ali ima dana u kojima se pitam ne bih li mogao zamoliti drugog kolegu da učini ono što sam učinio jer to nije bio moj najbolji dan, ako ne bih mogao odgoditi zadatak jer sam taj dan već bio zauzet, da se nisam mogao posvetiti sebi nekoliko sati toga dana za sebe; da sam uostalom i još jedan od onih ljudi za koje se borim.
Između mijenjanja i prihvaćanja
I to je ono što iz društvenih borbi zagovaramo promjene, ali što je s prihvaćanjem?
U grupnoj terapiji učim da moramo pronaći ravnotežu između promjene i prihvaćanja; da se sve što želimo promijeniti ne može promijeniti, barem odmah, a još manje ako samo pokušamo.
Dakle, malo po malo, pretpostavljam da postoji više ili manje suptilno nasilje koje moram svakodnevno trpjeti jer ih trenutno ne mogu uništiti; a još manje, sama sama.
Na kraju, sve što sam došao reći nije ništa drugo nego ono što je izraženo u dobro poznatoj frazi "odaberite svoje bitke" ; postoje razgovori, komentari, djela koja moram propustiti ne samo zbog svoje dobrobiti, već i zato što često dolaze od autoriteta.
Tako da sada biram svoje bitke. Imam na umu da ne bih smio kriviti sebe što šutim pred određenim izrazima moći onih iznad mene; da se barem u potpunosti posvećujem demontiranju ideologija koje podržavaju njihovo nasilje.
Jer i moja dobrobit je bitna. I ne samo zato što aktivist, militant, borac iscrpljen i slomljenog duha nije na kraju dan borac koji nam treba. Također zato što, ponavljam u sebi, moja dobrobit sama po sebi je bitna i pod tim ne mislim na to da ću prestati prisustvovati demonstracijama, sastajati se na skupštinama, postavljati plakate, objavljivati sadržaje na Internetu i što je najvažnije; budi tu za onoga tko me treba.
Pod tim mislim da ću na kraju dana pokušati rezervirati malo vremena za sebe i sačuvati malo mira u svijetu stalnog ratovanja.
