Prestanite preživjeti i počnite živjeti
Joe Dispenza
Ponekad smo ovisni o negativnim mislima. Ili, što je isto, hormoni stresa.
Živimo u stanju preživljavanja. Zabrinuti za prošlost ili budućnost, u tijelu aktiviramo kemijske tvari za koje smo vezani. Moramo nadići one misli i osjećaje koje tijelo pamti i naučiti se kako teći.
Provodimo vrijeme brinući se o negativnim mislima. Pogledajte to, većinu vremena razmišljate o prošlosti ili budućnosti. Većina ljudi ima takav negativan stav jer žive predviđajući stres budućih stvari ili ga ponovno proživljavaju sa sjećanjima na ono što se dogodilo.
Većina vaših misli i osjećaja motivirani su snažnim hormonima stresa i preživljavanja. I tijelo je toliko naviknuto pamtiti kemijske zapise prošlih iskustava da se veže za te osjećaje.
Tijelo osjeća snažnu ovisnost o osjećajima uvijek, ali događa se i da ga naviknemo biti prema doglednoj budućnosti, temeljenoj na sjećanju na poznatu prošlost, s kojom gubimo dragocjeno "sada".
Velika trojka: kako razbiti automatski odgovor
Kada se reakcija na stres aktivira, usredotočujemo se na tri važna elementa u onim okolnostima za koje vjerujemo da su neprijateljski raspoloženi: tijelo (moram ga zaštititi), okoliš (prijeti, kamo mogu pobjeći?) I vrijeme (moram pobjeći da bih izbjegao prijetnja).
Ljudima toliko dominiraju ova tri elementa, koja sam nazvao Velika trojka. Reakcija na stres i hormoni koje on luči prisiljavaju nas da se fokusiramo (i opsjednemo) tijelom, okolinom i vremenom.
Dakle, počinjemo definirati svoje ja samo u okviru fizičkog carstva; a da to ne shvaćamo, postajemo manje duhovni, manje svjesni, manje prisutni i manje lucidni. Drugim riječima, postajemo materijalističniji, odnosno neprestano razmišljamo o stvarima iz vanjskog svijeta.
Poistovjećujemo se s našim tijelom. Vanjski svijet monopolizira svu našu pažnju jer nas upravo u njemu te kemikalije stresa prisiljavaju da se fiksiramo. I sjećamo se tko se temeljimo prvenstveno na onome što uvijek radimo i znamo.
Većina nas obično sebe doživljava kao "nekoga". Ali Velika trojka nemaju nikakve veze s onim što zapravo jesmo.
Zapravo smo puno više.
Kad postanemo taj netko, taj ja koji živim u stanju preživljavanja, zaboravimo tko smo zapravo. Što duže živimo uvjetovani hormonima stresa, to bujica kemikalija postaje naš identitet.
1. Idite na svoje pozitivne misli
Pa kako se izvući iz tog dugotrajnog stanja stresa? Kako možemo prestati biti ono što jesmo na tako ograničen način?
Neki tvrde da je odgovor u pozitivnim mislima. Želio bih pojasniti da same pozitivne misli nisu dovoljne. Mnogi od takozvanih pozitivnih mislilaca većinu su svog života osjećali negativne emocije i sada pokušavaju misliti pozitivne misli.
Nalaze se u polariziranom stanju u kojem svojim mislima pokušavaju nadvladati ono što osjećaju iznutra. Svjesno misle jedno, ali suprotno su.
Ali kad um krene protiv tijela, to je nemoguće promijeniti. Da bi to postigli, oboje moraju biti u skladu.
Smješteni na platformi, navješćujemo četiri vjetra da smo se promijenili, ali duboko u sebi nismo sretni jer um i tijelo ne rade zajedno . Um želi jedno, a tijelo sasvim drugo. Tako?
2. Ostavite automatizme i protok
Možda vam zvuči čudno, ali da biste napustili svoje gotovo automatske navike i prestali očekivati budućnost, morate naučiti živjeti izvan svog okruženja, svog tijela i vremena . Najveća prepreka za promjenu navike biti isti kao i uvijek jest razmišljati i osjećati prema Velikoj trojki (tijelo, okolina i vrijeme).
Kladim se u sve da ste u nekom trenutku svog života već mislili dalje od njih . Te trenutke u kojima ih nadilazite ono je što neki nazivaju stanjem "protoka". Postoji nekoliko načina da se opiše što se događa kad nestanu okolina, tijelo i pojam vremena, a mi "zaboravimo" svijet.
3. Živite kreativne trenutke
Sigurno se i vama nešto slično dogodilo tijekom vožnje, uživanja u večeri u dobrom društvu, čitanja, pletenja, sviranja klavira ili samo sjedenja usred prirode.
Ista kreativnost događa se kada slikamo, sviramo glazbeni instrument, obrađujemo drvo ili radimo bilo koju drugu aktivnost koja nas oslobađa granica Velike trojke. Također nakon meditacije.
Ne znam jeste li to doživjeli, ali nakon što proživim jedan od onih trenutaka u kojima izgleda da nestaju okolina, tijelo i vrijeme , osjećam se kao novo.
Kad sam završio s pisanjem knjige, otkrio sam da mi se sada događaju češće. Kroz praksu sam mogao više iskusiti stanje protoka i sada to više nije tako nepredviđeno iskustvo kao prije.
Ali zašto nam je tako teško proživjeti one kreativne trenutke koji su nam toliko osvježavajući?
Ako se usredotočimo na bolnu prošlost ili budućnost koje se bojimo, to znači da većinu vremena živimo pod stresom, u stanju preživljavanja.
Bez obzira jesmo li opsjednuti zdravljem (opstanak tijela), plaćanjem hipoteke (potreba za preživljavanjem u prostoru koji nas štiti od vanjske okoline) ili vremenom koje nam nedostaje da učinimo ono što je potrebno za preživljavanje , većina nas jest naviknutiji na život u ovisničkom stanju uma koje se naziva preživljavanje nego na kreatore.
