"Psihodelici pomažu kod raka i ovisnosti"
Gema Salgado
William Richards koristi psilocibin za ublažavanje patnje kod pacijenata; mistična iskustva koja izaziva daju životu još jedan smisao.
William Richards iskusio je posljedice psihodelika sa svojim pacijentima više od 25 godina , posebno na polju raka i ovisnosti, a rezultati su iznenađujući.
Mnogi od njih iskusili su mističnu vezu pod utjecajem psilocibina (halucinogeni spoj).
Intervju s Williamom Richardsom
-Kako ste otkrili da su psihodelične supstance ulaz u različite dimenzije stvarnosti?
-Sa tim saznanjem stupio sam u kontakt 1963. godine, kada sam studirao u Njemačkoj.
Sudjelovao sam u eksperimentu s psilocibinom na sveučilišnoj klinici, u vrijeme kad je to bilo legalno, a čak se nije ni smatralo kontroverznim. Na moje iznenađenje, tijekom ovog iskustva doživio sam transcendentalno mistično iskustvo, a ostatak moje profesionalne karijere put je bio da bolje razumijem što se dogodilo i primijenim na psihoterapiju.
-Psilocibin olakšava mistična iskustva i osobne promjene …
-Tvari kao što su psilocibin i LSD mogu katalizirati, potaknuti i ubrzati psihoterapijski proces i stvoriti transcendentna iskustva, iako ne uvijek.
Za mnoge ljude potrebno je povjerenje u onoga tko ga daje, puno hrabrosti, također odgovarajuća doza tvari i da to bude čista, nepatvorena tvar.
-Kamo vode?
-Normalno postoji duboko uvjerenje da unutar ljudi postoji duhovna misija.
Da se ultimativna priroda stvarnosti sastoji od ljepote, reda i ljubavi. Kao što je početkom prošlog stoljeća rekao filozof i psiholog William James, ta iskustva nisu bila samo osjećajna; uključivali su i znanje koje je nazvao noetičkim, intuitivno znanje o prirodi stvarnosti.
-A koje još stvari postoje?
-Na primjer, da sva ljudska bića imaju suštinsku vrijednost i da smo međusobno povezani na određenoj razini, kao da tvorimo savršeno povezanu mrežu.
To stvara osnovu za osobnu etiku. Primjerice, poštivati život, ljudska prava …
Potaknite promjenu stava
-Na koji ste način vidjeli kako se ti ljudi transformiraju?
-U kontekstu u kojem radimo, u većini slučajeva osoba uzima supstancu samo jednom, ali sjećanje na to iskustvo toliko je duboko da traje s vremenom.
A ta se iskustva mogu inducirati i na druge načine, ne samo supstancama, već se mogu dogoditi spontano. Postoje žene koje ih imaju i tijekom poroda. Tijekom meditacije možete ući u ovo područje. Tada iskustvo postaje unutarnji resurs dostupan do kraja života.
-Upotrebljavali ste psilocibin s terminalno bolesnim pacijentima s rakom …
-Jedan od istraživačkih projekata koje smo proveli na Sveučilištu Johns Hopkins sa psilocibinom od 1999. godine usmjeren je na terminalno bolesne pacijente.
Cilj nije samo ublažiti emocionalnu bol i akutnu tjelesnu bol koja prati ovu bolest, već i pružiti tim pacijentima priliku da pristupe mističnim stanjima i promijene svoj stav prema smrti.
Kada ti ljudi imaju iskustva s takvim karakteristikama, razina pritiska i tjeskobe proizvedene znanjem da će u kratkom vremenu umrijeti uvelike se smanjuju. Opet su otvoreni osobno.
Također im pomaže da budu svakodnevno prisutniji. Zbog vlastitog iskustva često gube strah od umiranja.
-Odvičnosti se također liječe …
-Da, jer iskustva koja se javljaju tijekom tih iskustava mijenjaju čovjekov koncept samog sebe.
Ovisna osoba s problemima samopoštovanja ne osjeća se toliko slabo ili toliko ovisi o ovisnosti, ali kroz to iskustvo pronalazi unutarnje resurse koje do tada nije prepoznala i s kojima se može boriti protiv ovisnosti.
-Hoće li to postati tretman?
- Trenutno se istražuje. Na Sveučilištu Johns Hopkins usredotočeni su na ovisnost o nikotinu.
Proveli su pilot istraživanje s vrlo obećavajućim rezultatima: između 60-80% ljudi ovisnih o nikotinu prestalo je pušiti nakon tri seanse s psilocibinom. Bilo je malo psihoterapije prije, a malo integracije poslije.
Jezgra samog liječenja bila su dva mjeseca, a zatim su napravili naknadne razgovore, a nakon šest mjeseci između 60 i 80% još uvijek nije pušilo. Puno je važniji rezultat od onoga postignutog bilo kojom drugom tehnikom. Zbog toga su u New Yorku otvorene druge linije istraživanja s ovisnicima o alkoholu i veće istraživanje s nikotinom.
Psilocibin je prirodni enteogeni spoj, prisutan u oko 200 vrsta gljivica. Psilocibin se ekstrahira farmakološki i koristi se u eksperimentalnim tretmanima.
Smanjuje anksioznost u bolesnika s terminalnim karcinomom i poboljšava simptome ozbiljnih poremećaja poput opsesivno-kompulzivnog.
Psilocibin je u stanju smanjiti jaku bol u glavoboljama klastera i spriječiti ili udaljiti napade.
Mistična iskustva
-LSD, psilocibin … Koja je najbolja tvar za mistično iskustvo?
-Ove su tvari univerzalni ključevi koji otvaraju vrata istim područjima svijesti ili stanjima svijesti mističnih ili transcendentnih iskustava.
Jedna od prednosti psilocibina je trajanje iskustva, oko šest sati, dok je s LSD-om osam sati, ako ne i više. Uz to, kod psilocibina vrhunac učinka postiže se ranije, tu se proizvode najproduktivnija iskustva za psihoterapiju, dok je kod LSD-a učinak sporiji.
Sljedeća je prednost psilocibina u tome što ga druge kulture u svojim ritualima koriste više od 2000 godina, a to uvelike podupire njegovu vrijednost i sigurnost tvari na fizičkoj i fiziološkoj razini.
-A što je s ayahuascom?
-Vrlo je sličan psilocibinu i vrlo je koristan jer sadrži i DMT (dimetiltriptamin), ali s ayahuascom se istraživanja obično ne provode jer je biljka … i trebate da bude samo molekula da biste dobili dozvole.
-María Sabina, popularna autohtona iscjeliteljica koja je izliječila gljivama psilociba, rekla je da nam gljive govore, povezuju nas sa svime i uče nas postupati ispravno …
-Da, i u ritualima s pejotom u Meksiku i u ritualima s ayahuasca diljem Amazonskog bazena u različitim autohtonim zajednicama i u drugim skupinama koje koriste gljive, postoji vjerovanje da postoji učitelj, unutarnji vodič koji nas podučava kroz ove tvari.
U takvim kontekstima, kada uzimaju te tvari u skupini, ne rade to da bi se povisili ili se zabavili, već traže odgovore, što ponekad uključuje teške trenutke tijekom iskustva.
Iskustvo vas gura do granica razine osobnog ili duhovnog razvoja koju ste postigli i od tada vam se čini da vas nauči što dalje učiti.
-Ima li loših putovanja?
-Mogu postojati iskustva panike, paranoje i zbunjenosti s tim tvarima, ali oni su vrlo malo vjerojatni u kontroliranom medicinskom kontekstu, poput ovog na kojem sam radio.
Postoji niz vrlo moćnih varijabli koje čine razliku: uzimanje supstance koja slijedi cilj ili svrhu, što bi uključivalo pripremu osobe i kontekst u kojem je stvorena te integraciju.
Postoji čitava umjetnost snalaženja u tim područjima unutarnjeg svijeta svijesti koju čovjek može naučiti pripremajući se za sesije koje se održavaju.
-Vaš kolega Stan Grof u svojoj knjizi Kozmička igra (Kairós, 1999.) kaže da je svemir prožet dušom i da kada pojedinačna psiha dosegne svoj maksimalni potencijal posjeduje isti identitet kao i univerzalni kreativni princip. Dijelite li ovu viziju?
-Potpuno se slažu. Zapravo, istraživanje koje smo proveli podupire ovu ideju.
Theillard de Chardin, koji je bio paleontolog, rekao je da smo duhovna bića koja žive ljudsko iskustvo. Uprava psihodelika počinje potvrđivati ovu perspektivu.
-Kakav je vaš koncept Boga kao psihoterapeuta, studenta svete teologije i istraživača psihodeličnih supstanci?
-Nedavno sam napisao knjigu Sveto znanje u kojoj sakupljam različite kategorije ili vrste iskustava koja mogu imati s psihodelicima i njihovu važnost, ne samo za medicinu, već i za obrazovanje i religiju.
Svako ljudsko biće može imati ta mistična iskustva u dvije osnovne tipologije koje se pojavljuju u proučavanju uspoređenih religija: mistično iskustvo u smislu osobne povezanosti s božanstvom, kao u slučaju kršćanstva ili židovstva, ili iskustvo mistično u hinduističkom smislu (atman-brahman), gdje se osoba povezuje s cjelinom, ali sama je dio te cjeline.
Nije pitanje rasprave koje je od ovih iskustava stvarnije, već da se oboje može iskusiti.
-Kakvo je vaše mišljenje o našoj sadašnjosti, gdje velika tehnološka evolucija koegzistira s velikim socijalnim i klimatskim neravnotežama?
- Nadam se da odgovorna uporaba psihodeličnih supstanci može donekle uravnotežiti neravnotežu između tehnološkog napretka i emocionalnog i duhovnog dijela i spriječiti nas da krenemo prema samouništenju.
Želim dodati da su ovi alati vrlo moćni i bili bi ekvivalent teleskopu za astronomiju ili mikroskopu za biologiju kada je u pitanju razvoj psihologije i proučavanje svijesti, a izuzetno su vrijedni alati za proučavanje uma. čovjek i savjest; za proučavanje mističnih i religijskih iskustava.
William Richards psiholog je na Odjelu za psihijatriju Medicinskog fakulteta Sveučilišta Johns Hopkins (SAD). Studirao je kod Abrahama Maslowa, jednog od utemeljitelja humanističke psihologije, i nekoliko je magistara svete teologije.
Između 1967. i 1977. provodio je psihoterapiju psihodelicima. Od 1999. sudjeluje u istraživanjima psilocibina na neizlječivim bolesnicima i osobama s ovisnostima.
