U školi nas uče da je 70% planeta prekriveno vodom, baš kao i naše tijelo, što je 70% vode.
Ali nitko nas ne uči da se veći dio života na planeti nalazi u ovoj vodi. Mnogo puta, čak i ja, govorimo o drveću kao o primarnom izvoru planetarnog kisika, a istina je u oceanima gdje se nalazi najveća biljna masa i gdje se događa većina procesa proizvodnje kisika i hvatanja CO2.
Ali zaboravljamo zašto ga ne možemo vidjeti, jer nismo u izravnom kontaktu s ovih ostalih 70% planeta. Tako je za našu vrstu voda nešto više od odlagališta otpada.
Mi smo jedina kopnena životinja koja vrši nuždu u vodi i baca svoj otpad u nju. Stvorili smo otoke plastike, oblake nafte i nafte na moru.
I mnogi će reći, sada i što možemo učiniti, takav je stav onih koji ne žele ništa učiniti.
Pazite na obale.
Svaki put kad odem na plažu, ponesem sa sobom torbu, ne za svoje smeće, jer obično ne nosim puno onog što stvara smeće, ali prije nego što odem, prošetam po plaži i napunim vreću smećem iz Nadalje, to je nešto jednostavno, treba mi 5 minuta i dajem primjer drugima i svojoj djeci, ako je to učinio mali postotak ljudi koji uživaju na plaži, neće biti plaža sa smećem, smeće koje ako se ne sakupi završi u vodi skoro sigurno.
Moramo se brinuti i o tome što radimo u vodi, o sportovima kojima se bavimo, na primjer ako imamo čamac moramo biti sigurni da boja nije otrovna, ako je operemo prije odlaska na rijeku ili more s proizvodima koji ne zagađuju, Ako imate izvanbrodski motor koji je u dobrom stanju i ne prosipa ulje svugdje, ako je izrađen od plastike, to mora biti kvalitetna plastika koja oko sebe ne ostavlja komade.
Prije nekoliko godina vidio sam nekoliko zračnih fotografija Mediterana na kojima ste mogli vidjeti cijevi za gorivo čamaca na moru, sve to gorivo prekriva sunce i utječe na rast algi, izmjenu plina s vodom i morski život općenito .
Vrijeme je da razmislimo o održivoj upotrebi mora i rijeka, nečemu što, čini se, mnogi zaboravljaju ili jednostavno ne vide.
Voda je naš glavni resurs.
Moramo shvatiti da život ne od nas već od planeta ovisi o ovoj velikoj masi vode, o kojoj vrlo malo znamo gdje se sutra mogu skrivati tajne koje spašavaju čovječanstvo, poput goriva na bazi algi, velike rezerve hrane, čak i klima ovisi o ovoj velikoj vodenoj površini.
Dakle, vrijeme je da počnemo razmišljati i brinuti izvan svog vrta. Ovo je promjena koja će, ako svi i svi to čine i podučavaju našu djecu, uskoro moći postati globalna, nemojmo čekati da političar nešto učini ili da netko drugi očisti plažu, uzme torbu i očisti malo i malo po malo bit ćemo više.
