Neurotoksičnost: rizici pothranjenog mozga
Kaliman biser
Naš mozak proizvodi neurotransmitere zahvaljujući hranjivim sastojcima koje konzumiramo. Deficit može pokrenuti neurodegenerativne bolesti.
Način života oblikuje i tijelo i um. To su nešto znali u drevnoj Grčkoj i Indiji: mudraci su inzistirali da je briga o društvenom i fizičkom okruženju, navikama, prehrani i načinu razmišljanja bila presudna za održavanje dobrog zdravlja i dobi u optimalnim uvjetima.
Prolazak vremena ostavlja traga na svim vitalnim sustavima, a mozak ne izbjegava tu sudbinu. Njezino se pogoršanje ne događa iznenada u poodmakloj dobi, već počinje rano i progresivno je. Otprilike u dobi od 40 godina počinje se otkrivati manja učinkovitost nekih vrsta memorije, ali mi smo uvijek na vrijeme da nešto poduzmemo, počevši od odabira hrane.
Neophodne hranjive tvari za vaše neurotransmitere
Ideja da je prehrana ključna u prevenciji i liječenju bolesti poput dijabetesa, pretilosti, hipertenzije, pa čak i raka, poznata nam je. No, manje je oglašen odnos između prehrane i depresije, stresa, anksioznosti i neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove bolesti, koja danas pogađa više od 30 milijuna ljudi.
Međutim, postoje stotine znanstvenih studija koje pokazuju da je prehrana bitna u manifestaciji psiho-emocionalnih i neuropsihijatrijskih poremećaja . Stoga je jedna od strategija koje nam stoje na raspolaganju za održavanje mozga u formi integriranje tog znanja u košaricu i u kuhinju. Odnosno, birajte hranu bogatu neuroprotektivnim čimbenicima .
U mozgu postoji više od 100 000 milijuna neurona i svaki ima između 10 000 i 200 000 ulaznih i izlaznih vrata poruka koja im omogućuju međusobnu komunikaciju. Ako izračunamo, povezanost mreža društvenih komunikacija blijedi u usporedbi s povezanošću našeg mozga.
Jedan od glavnih mehanizama prijenosa tih poruka je putem molekula nazvanih neurotransmiteri . Postoji više od 50 različitih koji reguliraju fiziološku (apetit, pokret …) i mentalnu (pozornost, pamćenje, motivacija) funkcije, uključujući emocije i raspoloženje.
Da bi se proizveli neki od ovih neurotransmitera potrebni za pamćenje i učenje (acetilkolin), motivacija (dopamin), odgovor na stres, pažnju i budnost (noradrenalin), regulacija emocionalnih stanja (serotonin) i spavanja (melatonin), mozak treba opskrbu osnovnim hranjivim tvarima , koje su po definiciji tvari koje naše stanice nisu sposobne proizvesti.
Deficiti i patologije
Stoga prehrana s nedostatkom esencijalnih hranjivih sastojaka ima ozbiljne dugoročne posljedice i povezana je s povećanim rizikom od oboljenja od najčešćih kroničnih bolesti, uključujući Alzheimerovu bolest i depresiju.
Potrebne su nam esencijalne hranjive tvari poput aminokiselina, željeza, vitamina B3, B5, B6 i C i holina kako bismo proizveli odgovarajuću razinu nekih od ključnih neurotransmitera za održavanje psihološke i emocionalne dobrobiti i očuvanje naših kognitivnih sposobnosti. Trenutna znanstvena literatura također naglašava blagodati omega-3 masnih kiselina, cinka, magnezija i nekih polifenola u regulaciji raspoloženja, tjeskobe i otpornosti na stres.
Biokemijske reakcije koje se događaju u našim stanicama djeluju poput bilo kojeg proizvodnog lanca: ako je dijela u bilo kojoj fazi rijetko, akumuliraju se međuprodukti i smanjuje se sinteza onih koji slijede. Ciklus jedan ugljik je slijed kemijske reakcije koja se javlja u svim stanicama.
Jedan od njegovih najvažnijih proizvoda je S-adenosilmetionin (SAM), koji sudjeluje u sintezi neurotransmitera i u održavanju epigenetskih strojeva. Zanimljivo je da mu je, da bi se ciklus ugljika nastavio kretati, potrebno gorivo u obliku određenih esencijalnih hranjivih sastojaka.
Neurotoksični ishod
Rezultat prehrane siromašne tim hranjivim tvarima je radikalan: smanjenje proizvodnje SAMe i nakupljanje jednog od nusproizvoda homogisteina u ciklusu s jednim ugljikom povezani su s pojavom brojnih patologija, poput depresije, Alzheimerove i kardiovaskularne bolesti. Više od stotinu objavljenih kliničkih studija otkrilo je povezanost između rizika od kognitivnog pada i demencije te prisutnosti povišene razine homocisteina u krvi ili cerebrospinalnoj tekućini.
Homocistein narušava cerebrovaskularnu cirkulaciju i neurotoksičan je , utječe na ekspresiju gena, uzrokuje oštećenje DNA i pojačava neke molekularne mehanizme odgovorne za Alzheimerovu bolest.
U ljudi prosječne starosti 75 godina uočeno je da što je viša razina homocisteina u krvi u krvi, to je veći stupanj atrofije u tvari ili bijeloj tvari frontalnog, parijetalnog i okcipitalnog područja mozga.
