Što je nakon vjenčanja?
Kako je živjeti u braku? Kako je osnovati "sretnu obitelj"? Pitajte udate žene. Pitajte ih je li to nešto poput onoga što propovijedaju romantične priče i filmovi.
Pitajte sve udate žene što je nakon vjenčanja, kako je živjeti u paru, kako je osnovati "sretnu obitelj", je li to bilo poput romantičnih filmova s kojima ste uzdisali u adolescenciji, je li prolazak Godine su uništile romantični mit s kojim je odrasla i o kojem je sanjala toliko dugo prije nego što je upoznala muškarca svog života.
Pitajte starije i mlađe žene , one koje su nekoliko puta pronašle muškarca svog života, one koje su pronašle samo jednog, pitajte ih isplati li se, kaju li se, jesu li sretne, ako su, kad su pronašle partnera, prestale osjećati strah do usamljenosti, ako su se osjećali voljeno i brižno, ako ih je ljubav para ograničila ili im je omogućila da lete i ostvaruju svoje projekte i snove.
Pitajte sve što želite i pažljivo slušajte: mnogi od njih ispričat će vam silne priče u kojima možete vidjeti kako su žene odgojene da pate.
Patimo zbog ljubavi, molimo ili tražimo ljubav, trpimo i žrtvujemo se zbog ljubavi, gubimo vrijeme i energiju u potrazi za našom boljom polovicom i romantičnim rajem.
Neki od njih, unatoč tome što su se parili ili vjenčali, sanjaju da će jednog dana pronaći svoju veliku ljubav, drugi su bacili ručnik i pomirili se s onim što im se dogodilo. Neki od njih razmišljali su o razvodu, drugi o tome nisu ni razmišljali, ali svi imaju nešto zajedničko: naučili su da ljubav nije tako lijepa kako su im rekli.
Bili su sretni do kraja života
Sve priče o princezama završavaju na dan vjenčanja i zavode nas idejom da će nam pronalazak partnera zajamčiti budućnost punu ljubavi, obilja, sreće i da se više nikada nećemo osjećati same.
Tjeraju nas da vjerujemo da ne možemo sami, da smo nepotpuni, da ćemo ostati sami i bez ikoga tko nas voli, tako da ima mnogo nas koji padamo u romantični mit, a mnogi od nas trpe brojna razočaranja tijekom svog života.
Zašto nam romantične priče ne kažu što ima nakon vjenčanja? Jer za san nam trebaju idealizirane budućnosti.
Stvarnost je takva da ljubav nije neiscrpna, nije savršena, ne traje vječno i da nejednakost između muškaraca i žena jako otežava ljubav. Rutina, suživot, dosada i problemi uzimaju danak u svim vezama, a iskorištavanje kojem smo podvrgnuti dvostrukom radnom danu nimalo ne pomaže.
Ljubav je konstrukcija koju se mora njegovati cijelo vrijeme: to nije nešto čarobno što nastaje i ostaje čisto i netaknuto tijekom godina. I nije lako voljeti se u patrijarhalnom svijetu: milijuni su žena zarobljenih u vezama u kojima se ne osjećaju sretno, brižno, voljeno, a ima i mnogo onih koji se ne osjećaju dobro tretiranima.
Ljubav nije beskonačna
Prodali su nam tako idealiziranu ideju ljubavi da se kad se parimo osjećamo prevarenima: mit o romantičnoj ljubavi je upravo to, mit, ali ima ogromnu moć nad mnogim ženama koje vjeruju da mogu živjeti ljubav onako kako je vide u filmovima čista ljubav koja preživi bilo koju prepreku.
Vjeruju u ljubav zbog koje se osjećamo popraćeno, ljubav koja jača s godinama.
Golema udaljenost između mita i stvarnosti što nas čini trpjeti mnogo, jer mi to živimo kao da je osobni problem: nismo bili sretni, a mi mislimo da je drugi imaju.
Pa ipak, to je socijalni problem: postoje milijuni žena koje pate zbog ljubavi, koje ne uživaju u svojim vezama i koje traju u vezama u kojima se prema njima ne postupa dobro, jer se osjećaju zarobljeno pod teretom hipoteke, sretna obitelj, što će reći i strah od samoće.
Mit o sretnoj obitelji
Sretna obitelj još je jedan mit u romantičnom mitu: ne postoje ni savršene obitelji, a samo pogledajte razine zlostavljanja koje trpe žene, djevojke i dječaci te domaće životinje.
U svakom domu postoje problemi, teški odnosi, borbe, borbe za moć i sukobi koje teško rješavamo: ljudi imaju vrlo složene odnose i teško imamo alate za upravljanje svojim osjećajima i tako da nam ne naštete ili nama ni našim voljenima.
Ozlijedimo se, a naše veze nisu uvijek zasnovane na poštovanju, dobrom postupanju i ljubavi: obitelji se razilaze, razilaze se, ponovno se pridružuju i nikada nisu poput onih u filmovima.
Živjeli bismo sretnije bez da toliko romantiziramo romantičnu ljubav i sretnu obitelj.
Neće nas spasiti ni od čega, neće riješiti naše probleme i neće uspjeti samo od sebe.
Ljubav se gradi iz dana u dan (i traje sve dok traje): nemojmo zarobiti parove u kojima se nije moguće voljeti, ne podnosimo ostavku na ono što nas je dotaklo, ne gubimo vrijeme i energiju sanjajući o bolja polovica koja ne stiže.
Bez ograničavanja na par i bez mitologiziranja romantične ljubavi, mi smo ti koji moramo tražiti sreću i ispuniti svoj život ljubavlju.
