Gen objašnjava da crveno meso može biti kancerogeno
Mayra paterson
Istraživači sa Sveučilišta Nevada otkrili su evoluciju gena koji omogućuje sintezu šećera prisutnog u crvenom mesu. Ljudi su je izgubili prije dva milijuna godina i to utječe na njihovo zdravlje danas.
U crveno meso, mliječni proizvodi i jaja nekih riba sadrže šećer, Neu5Gc, čija potrošnja je povezan s povećanim rizikom od upale i pojave malignih tumora.
Taj je šećer prisutan kod životinja koje imaju aktivni gen koji se naziva CMAH, ali ga je nemoguće sintetizirati za životinje koje imaju taj neaktivni gen.
Tim istraživača sa Sveučilišta u Nevadi , predvođen Španjolcem Davidom Álvarezom Ponceom, analizirao je evoluciju ovog gena u širokom katalogu vrsta kako bi utvrdio kada su ga neke vrste izgubile, koje su to, a koje ga još uvijek čuvaju.
Među onima koji su je izgubili je i ljudsko biće. A budući da gen nije aktivan, ljudsko tijelo ne prepoznaje šećer i prepoznaje ga kao stranu tvar koja bi mogla pokrenuti upalni proces.
Neu5Gc šećer je vrsta sijalinske kiseline nalaze na površini stanica. "Kod životinja koje predstavljaju gen CMAH, ovaj gen kodira enzim koji pretvara drugi šećer (Neu5Ac, koji je neškodljiv) u Neu5Gc", objašnjava David Álvarez Ponce Cuerpomenteu.
U životinja koje nemaju ovaj gen aktivan, ne dolazi do reakcije koju generira šećer Neu5Gc i, prema tome, taj šećer nije prisutan. To je slučaj s peradi i plodovima mora koji ih nemaju.
"Nalazimo ga u crvenom mesu (govedina, svinjetina, janjetina itd.) I, u manjoj mjeri, u mliječnim proizvodima. U crvenom mesu teletina ima mnogo veće koncentracije od ostalih", kaže stručnjak.
Vjeruje se da je gen CMAH inaktiviran kod naših predaka prije između 2 i 2,5 milijuna godina i da nam je gubitak omogućio da se zaštitimo od patogena kojima je potreban šećer Neu5Gc da bi izazvao infekciju.
David Álvarez Ponce daje primjer vrste malarije koja pogađa čimpanze i gorile, našu najbližu rodbinu, ali ne i ljude.
Kako je ljudsko biće steklo tu evolucijsku prednost, postalo je ranjivije na određena mesa i proizvode dobivene od životinja koje su zadržale gen.
Ljudi nisu jedini sisavac koji je izgubio gen CMAH . Drugi su je u to vrijeme izgubili, kako otkriva studija iz Nevade: majmuni Novog svijeta, obični jež, tuljani i morževi, tvora, neki šišmiši, kitovi sjemenki, vrsta jelena i platypus.
"Bilo bi vrlo zanimljivo istražiti zašto je gen inaktiviran u nekim skupinama, a ne u drugima", kaže Álvarez Ponce.
U svakom slučaju, jesti meso životinja koje nemaju gen također bi imalo svoj rizik. Kako nemamo CMAH, naša tkiva gotovo nemaju Neu5Gc šećera (samo u minimalnim količinama iz prehrane), ali imaju visoke koncentracije Neu5Ac.
"To nas čini osjetljivima na određene patogene koji se vežu za Neu5Ac, a ostale životinje koje nemaju CMAH gen potencijalni su rezervoar za te patogene ."
Nemogućnost sintetiziranja šećera Neu5Gc čini ga nesigurnim za ljude. Prema Álvarezu Ponceu, kada ga unesemo "naše ga tijelo prepoznaje kao stranu tvar, ono što nazivamo ksenoantigenom , a to može proizvesti upalne procese i rak".
Već su postojali znanstveni dokazi o implikacijama na ljudsko zdravlje jer nije moguće metabolizirati ovaj šećer prisutan u crvenom mesu i drugoj hrani .
Na primjer, istraživanje je provedeno na miševima kojima je bio inaktiviran gen CMAH i antitijela protiv Neu5Gc, kao što je slučaj kod ljudi. Neki su dobili dijetu bogatu šećerom Neu5Gc, a drugi nisu. Oni koji su unijeli Neu5Gc imali su visoku učestalost upala i raka.
U odnosu između crvenog mesa i raka istaknuti su i drugi čimbenici , poput sadržaja hema, željeza, tvari koje nastaju kuhanjem ili preradom ili višak soli i aditiva u prerađenom mesu. Međutim, mogući utjecaj šećera Neu5Gc manje je poznat.
U svakom slučaju, danas je jedini način da se izbjegne ili smanji izloženost ovom šećeru zaustaviti konzumiranje ili umjeravanje konzumacije crvenog mesa i mliječnih proizvoda.
A čini se da kuhanje bitno ne utječe na vašu koncentraciju. "Nije baš jasno, ali znamo da crveno meso, a posebno teletina, bilo sirovo ili kuhano , sadrži znatne razine Neu5Gc", kaže španjolski istraživač iz Nevade.
U drugoj studiji analizirano je nekoliko riba : losos, tilapija, lagana tuna, ljiljan, lisica, sabljarka, kalifornijska pastrva i srdela. Nisu otkrivene značajne količine šećera Neu5Gc, osim u ikri neke od njih.
"Količine nisu značajne", pojašnjava Álvarez Ponce, "ali pronađene su vrlo visoke razine u kavijaru lososa i takozvanoj bijeloj ribi".
Studija tima iz Nevade također je pokazala da postoji nekoliko skupina riba koje nemaju CMAH gen i stoga ne bi trebale sadržavati šećer. Među njima su, primjerice, haringa, bakalar, atlantski prugasti bas ili morski pas od kita.
Među vrstama koje su analizirali istraživači iz Nevade, gen je također identificiran u dvije alge, ali to su mikroskopske alge koje nisu za prehranu ljudi.
