Niste baš perfekcionist, prestravljeni ste

Iza cijelog ovog samozahtjeva, sveg ovog savršenstva i svega onoga što sebi uskraćujete postoji samo jedno: duboki strah od gubitka kontrole.

Nikad ti nije dovoljno.

Uvijek mislite da bi moglo biti nešto bolje.

Da bi nešto moglo biti savršeno.

Nikad niste zadovoljni ni sa čim.

Ako bacite 8, želite 10.

Ako imate posao, želite drugi.

Ako smršavite želite izgubiti više.

Ako postignete postignuće, morate ga ponoviti.

Uvijek se može postići nešto više.

Kao da ta prekooceanska rupa koja vas obitava nikad ne bi mogla biti popunjena.

Kao da se navikneš na sve što si probao.

I vi ćete to umanjiti.

I resetirat ćete brojač svake sekunde.

U potražnji bez ograničenja.

Ali to je samo strah.

To je strah da ne kontroliramo sve.

Izbjegavati razmišljanje da će jednog dana i ovo nestati.

Nikad ti nije dovoljno.

A ti kažnjavaš sebe.

I naljutiš se na sebe.

A ti se vrijeđaš kao da si vječno bijesna majka.

Jer tako si naučio kakav je bio život.

Ali život je puno više.

Život je također radost i jednostavnost.

Nauči puštati.

Ne zahtijevati više od tebe.

Prihvatiti svoje nesavršenosti.

To postojanje je dovoljno.

I uživati ​​u ovom putovanju.

S početkom.

I kraj.