Neka djeca odrastaju bez etiketa

Laura Gutman

"Moj je sin tako … pametan? Crybaby?" Oznake im ne dopuštaju da budu svoji. Pomozimo im da otkriju tko su, bez da ih moramo provaliti.

U obitelji distribuiramo uloge prema raspoloživosti. Međutim, kada u budućnosti djeca namjeravaju mijenjati kostime jedni s drugima, pojavit će se sila naljepnice s kojom su katalogizirana, a čak i ako promijene kostim, roditelji će ih i dalje gledati i imenovati prema onoj koja im je prvotno dodijeljena.

Zašto ne bismo prestali etiketirati djecu?

Postoji suptilan i nevidljiv trenutak, u kojem dijete registrira da nešto nije u redu. Ne može to jasno izraziti, ali zna da je zatvorenik uloge koja mu je postavljena i koju je preuzeo kao svoju.

Ako mislite da je to smiješno, nitko vas neće prepoznati kad ste zabrinuti; ako mislite da ste glupi, nitko vam neće vjerovati kad dobijete najbolju ocjenu u školi; ako je najagresivniji, uvijek će ga kriviti za tuđe vapaje, odnosno dijete će živjeti s osjećajem trajne nepravde.

I, iznad svega, osjećat će da se na njega ne gleda iskreno , da će leća s koje ga promatraju uvijek biti obojena bojom lika.

Zgodan, spor, pristojan, atletski, lijen …

Kako možemo znati ako svoju djecu katalogiziramo različitim oznakama? U prvom redu, potrebno je da obiđemo etikete unutar kojih smo bili zatvoreni tijekom djetinjstva, istodobno da će nam biti korisno sjetiti se stečenih i proživljenih od naše braće.

Ovo razmišljanje ponudit će nam tragove o internaliziranim modelima koje ćemo kasnije koristiti u raspodjeli uloga među našom djecom.

Ako želite da postane sretna odrasla osoba, neka bude on sam.

Položite test: A vi, kako ste se osjećali?

  • Pokušajmo napisati neke fraze za koje smo čuli kako ih roditelji ponavljaju kako bi se odnosili na nas dok smo bili djeca.
  • Pokušajmo se sjetiti jesu li nas te riječi činile sretnima ili nesretnima. Ako nas dovedu u nevolju, ako se osjećamo zatraženo, prezirano, poniženo ili cijenjeno.
  • Pokušajmo se sjetiti jesmo li u tim istim trenucima čeznuli postati druga djeca.
  • Dozovimo događaj u kojem smo prepoznati onakvima kakvi zapravo jesmo.
  • Zadržimo napisani rad i čitajmo ga svaki put kad nismo zadovoljni stavovima svoje djece. Prisjećanje na to daje nam novu viziju djetinjstva naše djece.

Popularni Postovi