"Ono što održava život nije konkurencija, već ravnoteža"
Isus Garcia Blanca
Nova nam biologija govori da nam virusi i bakterije nisu neprijatelji. Zapravo smo mali planet naseljen milijardama sićušnih bića organiziranih u ekosustave.
Máximo Sandín je doktor bioatropologije i diplomirani biolog . Autor, između ostalih, Majke Zemlje, Brat Čovjek: Uvod u ljudsku ekologiju (ur. De la Torre) i Razmišljanje o evoluciji, razmišljanje o životu (Krimles).
“ Zračak nade”, tako Máximo Sandín opisuje novo istraživanje na polju biologije, koje omogućuje propitivanje darvinizma i nuđenje novog svjetla našem stanju kao živih bića. Prema Sandinu, naša je vrsta proizvod kontinuiranih transformacija na temelju virusa i bakterija.
Što je 'nova biologija'?
Iako ne postoji kao ustaljena struja, postoje znanstvenici koji traže promjenu u tumačenju evolucijskih pojava. Konvencionalna biologija i dalje je darvinistička koncepcija života, utemeljena na kulturnim i ideološkim predrasudama, poput "borbe za život" Thomasa Malthusa i "preživljavanja najsposobnijih" Herberta Spencera, uz navodni doprinos Charlesa Darwina, "prirodni odabir."
I nastavlja …
Nakon toga, takozvana "moderna sinteza" temelji se na pojednostavljenoj i redukcionističkoj koncepciji genetike da se nova otkrića i metode proučavanja pokazuju lažnima. Ono što održava i pokreće život nije natjecanje između živih bića, već ravnoteža u kojoj su sve komponente potrebne za njegovo djelovanje, pa priroda i život nisu proizvod slučajnosti i natjecanja, već složeni procesi koji se mogu znanstveno razumjeti.
Što predlažete između kreacionizma jednih i darvinizma drugih?
Pokušao sam prvo ispitati podatke, a zatim zaključiti što oni znače. Rezultirajuće opće značajke su, prvo, da se život na Zemlji pojavio u obliku bakterija i virusa, i drugo, da su živa bića nastala skupom tih virusa i bakterija ili njihovih potomaka.
I pomalo iznenađujuće
Nedavno je otkriveno da 98,5% genoma koji se smatrao "smećem DNA" zapravo kontrolira i regulira ostalih 1,5%, gdje se smatralo da su samo geni. Obje se sastoje od cjelovitih genoma ili fragmenata genoma virusa, retrovirusa ili elemenata izvedenih iz njih.
Kako onda objašnjavate evoluciju?
Velike kataklizme proizvedene u povijesti Zemlje mobilizirale su viruse i mobilne elemente genoma, stvarajući tako promjene u flori i fauni koje nazivamo evolucijom, a koju više volim nazivati "transformacijom".
Koja je razlika?
Da se radi o pojedinačnom, ali kolektivnom fenomenu, jer se promjene ne događaju slučajno, budući da se ti elementi i virusi imaju tendenciju preseliti na određena mjesta. To je globalna vizija koja se podudara s Lamarckovom koncepcijom, prije Darwina, prema kojoj ravnoteža vlada u prirodi, a ono što pokreće evoluciju je sposobnost reakcije organizama na podražaje iz okoline.
Možete li ukratko objasniti razlike koje ga odvajaju od darvinizma?
Suprotno darvinističkoj ideji da se život dogodio samo na Zemlji, slučajno i nadmetanjem, vjerujem da je život svojstven svemiru, iako za sada ne možemo znati kada i kako se dogodio. Darvinisti vjeruju da se evolucija događa jer se pojedinac podvrgne slučajnoj mutaciji koja mu daje prednost u odnosu na ostatak svoje vrste, a njegovi potomci zamjenjuju ostale konkurencijom.
Umjesto toga, transformacija …
Smatram to promjenom koja mora biti kolektivna, a koja se događa kod mnogih pojedinaca istodobno ili čak u ekosustavu, što se odražava u fosilnim zapisima. To se događa zato što endogeni virusi i neki mobilni elementi koji čine genome, osim što na isti način reagiraju unutar vrste, imaju sposobnost "horizontalnog prijenosa" gena između različitih vrsta.
Kako razgovarate o figuri poput Darwinove?
Moja "borba" je protiv darvinizma, koji je zainteresirana tvorevina i Darwinu je stran. Niz utjecajnih ličnosti u znanstvenom svijetu toga doba, na čelu s Thomasom Henryjem Huxleyem, "savjetovao" ga je mijenjajući mnoge sadržaje podrijetla vrsta i dodao retorička opravdanja koja potkrepljuju njegove predrasude i njegovu zaostalu ideologiju: svi su bili eugeničari, uvjereni da se ljudsko nasljedstvo moralo "poboljšati" sprečavanjem reprodukcije nepodobnih. Te su ideje služile velikim svjetskim magnatima da "znanstveno" opravdaju svoju žudnju za moći.
Jesmo li mi bakterije i virusi, kako kaže naziv vaše web stranice?
Ovaj zaključak rezultat je zbroja znanstvenih podataka prikupljenih posljednjih godina. Stanice našeg tijela su više ili manje modificirane bakterije. Davno se procijenilo da u tijelu imamo 10 puta više bakterija nego stanica, ali vjerojatno je i više. Pokazalo se da ovim bakterijskim kolonijama upravljaju "fagi", bakterijski virusi koji reguliraju populacije i vrše komunikacijske funkcije između njihovih komponenata. Drugim riječima, oni su ti koji "kontroliraju" naše tijelo.
A naš genom?
Većina našeg genoma je ili bakterijskog podrijetla, ili potječe od virusa koji su svoje genetske sekvence umetnuli u bakterije koje potječu iz stanice, a kasnije i u različite organizme. To pokazuje da postoje duboko ukorijenjene koncepcije protiv kojih se treba boriti, poput smatranja virusa i bakterija "neprijateljima" i drugih koje treba temeljito preispitati, poput "genetskih bolesti".
Ne bismo li se trebali boriti protiv virusa?
Ono što može biti zabrinjavajuće jest borba protiv virusa od trenutka njihovog otkrića. Patogeni aspekt bakterija i virusa može se dogoditi kad neka okolišna „agresija“ (u mnogim slučajevima uzrokovana ljudskim djelovanjem) promijeni njihove aktivnosti.
A izvan ljudskog bića?
Možemo reći isto: počinju se shvaćati impresivne biogeokemijske funkcije bakterija i virusa u prirodi. Na gram tla ima više od 100 milijuna bakterija bez kojih biljke ne bi mogle postojati. Bakterije u tlu "recikliraju" otpadne tvari i mrtve organizme, "čiste" otrovne tvari i čine dušik dostupnim iz atmosfere za biljke.
Posvuda…
Slične brojke postoje u zraku te u morskim i riječnim vodama i obavljaju slične funkcije, uključujući stvaranje oblaka i pahuljica. Među njima su uvijek virusi koji razmjenjuju informacije između bakterija i kontroliraju njihove ekosustave. Ne samo da se može reći da smo mi bakterije i virusi, već su bakterije i virusi život. Možete li zamisliti nešto drugačije od priče koju su nam ispričali?
Trebamo li onda mijenjati udžbenike biologije?
Pravi problem nisu knjige; morao bi se mijenjati socijalni model. Javno, besplatno i obvezno obrazovanje nije nastalo s ciljem promicanja jednakih mogućnosti, već s ciljem da radnici postanu učinkovitiji i da ljudi kontroliraju na kontroliran način, prilagođen interesima uspostavljene vlasti. Škole su središta "podučavanja", mentalne "standardizacije", a sadržajem upravlja "autoritet". Naravno, ono što se ne potiče je kreativnost i, još manje, kritički duh.
Izmiče li znanost iz ljudskih ruku?
Znanost, istinska znanost, donosi nam divne stvari na oči. Nije li prekrasno znati da je svatko od nas mali planet naseljen milijardama sićušnih bića organiziranih u ekosustave koji "rade" da bi ga održali na životu? Kad se znanost i tehnologija stave u službu moći, tada mogu postati instrument ugnjetavanja. Manipuliranje biološkim procesima, a da zapravo ne znaju njihov rad ili posljedice, od strane tvrtki s pogrešno nazvanim "genetskim inženjeringom" ili "biotehnologijom" pokazalo je da to može predstavljati ozbiljnu opasnost za čovječanstvo. To je znanost koja izmiče iz ljudskih ruku. Čak i oni koji vjeruju da to kontroliraju.
