"Pozitivne emocije štite naš imunološki sustav"
Emocionalna stanja se odmah prevode u fizičko stanje. Nevolja, taj trajni osjećaj nemira, mijenja hormonalnu i moždanu funkciju.
Mario Alonso Puig stručnjak je za opću kirurgiju i probavni sustav više od 25 godina, ali krije multidisciplinarni duh koji mu je omogućio da se istovremeno posveti medicini i proučavanju interakcija psihičkih procesa i njihova utjecaja na zdravlje i emocije. Ista ga je briga navela da piše i drži konferencije i tečajeve o komunikaciji, kreativnosti i upravljanju stresom. "Budite hrabri i promijenite svoj život." To je poruka koju nam Mario Alonso Puig prenosi u svojoj knjizi El Cociente gallas (Espasa).
Opasnosti se stvaraju u mašti
Njegova knjiga poziva nas na putovanje čija je sudbina promijeniti naše mišljenje i naš život. Je li to opasno putovanje, poput putovanja američkih kolonista u njihovom osvajanju Zapada, ili je riječ o tihom krstarenju gdje je sve predvidljivo i mirno?
To je hrabro putovanje u sebe, za istraživanje novog teritorija, onog s našim istinskim potencijalom, i to je putovanje sličnije putovanju doseljenika, puno izazova i izazova, s tom razlikom što ne moramo eliminirati nijedan Indijski na putu, ali upravo suprotno. Moramo shvatiti zašto nam se ti Indijanci suprotstavljaju, znati razumjeti ovaj novi svijet i otkriti što je potrebno za puniji život.
Koji bi stav trebao biti usvojen u ovoj avanturi?
Kad netko krene na avanturističko putovanje, mora biti svjestan da će se pojaviti neuspjesi. Da su se prije prve prepreke - na primjer moćne rijeke - naseljenici povukli, nikad ne bi stigli na odredište. Ovo će putovanje biti puno mračnih noći, negostoljubivih pustinja i dubokih litica. I samo naša odlučnost omogućit će nam da stignemo na odredište i, što je još važnije, rastemo i sazrijevamo putem.
Koje su najčešće prepreke u pokušaju ljudskog rasta?
Većina opasnosti i prepreka ne dolazi upravo izvana, već iz nas samih. Često imaju veze sa strahom od nepoznatog i našim zahtjevima za savršenstvom. Fragment Putovanja na Itaku, Konstantina Cavafisa, sadrži razjašnjavajuću istinu na ovu temu: "Kad ste na putu za Itaku, želite da to bude put pun avanture, znanja. I ne bojte se Kiklopa i Posejdona. Nikada ih nećete pronaći ako budete visoko razmišljali. " A to je da ponekad opasnosti postoje i stvaraju se u mašti.
Što bismo trebali nositi u putnom koferu, a što zaboraviti?
Morat ćemo ostaviti po strani one predodžbe koje imamo o sebi, one predrasude koje nas probijaju i koje nam ne dopuštaju napredovanje. I trebat će nam dobra doza poniznosti, kako bismo prepoznali da ćemo morati naučiti nove stvari. Trebat će nam i pozitivan stav za otkrivanje, a hrabrost i odvažnost da se usudimo prodrijeti na malo poznati teren. Ali prije svega moramo napuniti kofer povjerenja. Vjerujte da će nas život dovesti do dobre luke, prema odredištu na kojem ćemo biti svjesni svoje prave prirode.
Izjavljujete da ovo putovanje ima tri faze. Koji su?
Prvo je znati i razumjeti sebe. Drugi, prevladati. I treće, nadići sebe i otkriti sebe. Tri faze koje će nam otkriti kako promijeniti um i preobraziti svoj život. Dok putovanje traje, moramo promijeniti duboke aspekte kako bismo istražili teritorij svog istinskog potencijala.
Čini se da poznati grčki aforizam "Spoznaj sebe" nije izgubio na snazi …
Da. I da bismo se razumjeli, moramo znati kako radimo. Otkrivanje zašto se stvari događaju važno je ako ih želimo promijeniti. Mnogi odgovori na naše sumnje nalaze se u mozgu. Mozak je s tijelom povezan s oko 45 000 kilometara živaca, zbog čega je teško objasniti njegov puni utjecaj u nekoliko riječi. Jasno je da stotinu milijardi neurona izravno utječe na svaku od stanica. Nalazi iz neuroznanosti pokazuju da je zanimljivo razumjeti gdje se upravlja emocijama i mobiliziraju osjećaji kako bi se postigla veća samouprava.
Može li nam pomoći činjenica da se u mozgu stvaraju novi neuroni?
Sada znamo da se proces neurogeneze (stvaranje neurona iz matičnih stanica) može odvijati tijekom cijelog života i da je to alat za povećanje kapaciteta. Ako se dogodi u bilo kojoj dobi, to znači da ćemo se moći bolje prilagoditi promjenama. Iako neurogeneza nije neposredna, jačanjem je možemo razviti. Primjerice, tome idu u prilog tjelesne vježbe, meditacija i učenje novih stvari.
Kako mozak emocija radi
Da biste upoznali sebe, važno je biti svjestan svojih osjećaja. Postoje li moždane strukture s relevantnom ulogom u onome što osjećamo?
Da, na primjer, hipokampi. Smještene su s obje strane moždanih hemisfera i imaju nekoliko misija: kontrolirati strah, izgraditi povjerenje i intervenirati u procesima učenja. Zdrav i učinkovit hipokampus pomaže nam da se puno manje bojimo, brže učimo i imamo više entuzijazma.
A možemo li ih stimulirati?
Hipokampus je također podložan fizičkim vježbama, vizualizaciji i osjetljiv je na emocionalna stanja. Tjelesnim vježbanjem nastaje oslobađanje tvari nazvane BDnF koja potiče rast. Osobama koje često koriste vizualno pamćenje ojačavaju se i hipokampi.
A što ih boli?
Stotine emocionalnih stanja, poput bijesa, frustracije ili ogorčenosti, smanjuju hipokampi i povezana su s povišenjem hormona zvanog kortizol i pobudnog neurotransmitera, glutamata. Kombinacija glutamata i kortizola stvara snažan priljev kalcija u neuron i oštećuje ga. Kad ove negativne emocije trajno traju, oni stvaraju smanjenje hipokampusa.
Postoje li druge moždane strukture koje treba istaknuti na emocionalnoj razini?
Naravno. Reilovu insulu nazivam "otokom na kojem živi intuicija" jer prima informacije iz unutrašnjosti, a zauzvrat im šalje naredbe i informacije. Oni su predosjećaj ili intuicija crijeva koja dolazi duboko iz nas. Oni koji imaju dobro funkcionirajuću izolu, mogu osjetiti što se događa u njima, to razumjeti i sve bolje upravljati.
A jezgra se sakuplja?
U motivacijskom smislu je od velike važnosti provoditi one stvari koje su nam dragocjene. Kada želimo vidjeti nekoga prema kome osjećamo naklonost, aktivira se jezgra koja stvara taj osjećaj, za koji znamo da ćemo imati ugodno iskustvo. Ljudi s ovim krugom u savršenom stanju nalaze trajnu motivaciju za postizanjem svojih ciljeva. Bez tog ugodnog iščekivanja teško je započeti nove projekte ili uživati u poduzetničkom duhu.
Kako različiti moždani valovi utječu na svijest i osjećaje?
Električna aktivnost mozga reagira na nekoliko valnih ritmova koji utječu na osjećaje: beta, povezan s budnošću; alfa, koja se poistovjećuje sa stanjima spokoja i spokoja u kojima postoji veća aktivnost parasimpatičkog živčanog sustava koja pogoduje tjelesnom i mentalnom oporavku; zeta beat, što je hipnotičniji beat; i delta, prisutna u dubokom snu. Postoji još jedan novi ritam, otkriven kasnije: gama, brži od beta i povezan s izvanrednom budnošću, ali s dubokom smirenošću.
A odakle nadahnuće da se usavršimo?
Zanimljivo je da postoji područje mozga, u području sljepoočnog režnja, u kojem se nešto zanimljivo dogodi neposredno prije nego što osoba ima trenutak nadahnuća ili napravi neočekivano otkriće. I u neuronima na ovoj razini dolazi do aktivnosti gama valova. Ovaj gama ritam nešto je izuzetno što je zabilježeno i među budističkim redovnicima kada su u stanju duboke meditacije.
A možemo li ga aktivirati?
Ova država kombinira izvanrednu vedrinu i veliku jasnoću. Iz tog razloga nisu rijetke brilijantne ideje kad šetamo ili se tuširamo. Vrijedno je opustiti se, jer kad se najmanje nadate, pojavit će se ideje ili otkrića za pomicanje naprijed.
Utječu li negativne emocije i na naše zdravlje?
Pozitivno stanje uma nije povezano samo sa vedrinom i unutarnjim mirom, već i promiče zdravlje i produžuje život. Kada je osoba usidrena u ogorčenju, bijesu ili tjeskobi, vrsta hormona koje ispušta u krv potpuno se razlikuju od onih kada je mirna i vedra. Ne bi nas trebalo iznenaditi da emocionalna stanja imaju neposredan prijevod na fizičko stanje.
Je li dokazano?
Da, studije su pokazale da pozitivne emocije pomažu u aktiviranju imunološkog sustava i, između ostalog, dovode do porasta u krvi hormona rasta, prolaktina i oksitocina, važnih za održavanje tkiva, poticanje djelovanja bijelih krvnih stanica koje nas brane od infekcija i zaštita kardiovaskularnog sustava.
Pozitivne misli su vrlo moćne …
Ali ima još i više. Nekoliko je studija također pokazalo da je jedna negativna misao zadržana minutu sposobna dovesti naš imunološki sustav na nekoliko sati u osjetljivu situaciju. I nevolja, taj trajni osjećaj nemira također može uzrokovati promjene u hormonalnoj i moždanoj funkciji.
Jesmo li po prirodi pozitivni ili negativni?
Znanstvena otkrića smještaju negativne emocije u pravo predfrontalno područje, s osjećajima poput bijesa, nepovjerenja, tjeskobe ili straha. S lijeve strane prevladavaju pozitivne strane: samopouzdanje, radost … Ljudi rođeni s puno intenzivnijim aktivnostima u prednjem dijelu lijeve moždane hemisfere imaju tendenciju da čašu vide kao napola punu. Dok ljudi koji imaju intenzivnije aktivnosti u pravoj regiji imaju tendenciju gledati čašu kao napola praznu.
A možemo li ga promijeniti?
Ako u praksi budemo zabrinuti ili obeshrabreni u svakodnevnom životu, morat ćemo tražiti stvari koje se zbrajaju i ne oduzimaju.
Izađite iz zone udobnosti
Ponekad ne idemo dalje jer nemamo potrebnu podršku. Kraditelji snova često se pojavljuju …
Da je. Kao što svi znaju, postoje lopovi koji pljačkaju banke. Ali postoje i drugi lopovi koji su jednako opasni. Oni su kradljivci snova, ljudi koji su stručnjaci u tome da nam govore sve što nikada nećemo postići, da nas često podsjećaju da smo beskorisni za posao ili da odsiječemo krila snovima koje imamo.
Umjesto toga, uvijek se kaže da da bismo postigli svoje ciljeve moramo napustiti svoju zonu udobnosti …
Da, zaista, moramo napustiti taj prostor tamo gdje nam je ugodno i ugodno, i prihvatiti životnu nesigurnost. Naša zona udobnosti izgleda poput saksije za cvijeće, a mi smo unutra malo drvce. Kao i svaka biljka, doći će dan da će se njezino korijenje i dalje razvijati, nastaviti dobivati veličinu i razvijati svoj potencijal, morati ga promijeniti u loncu i preseliti u veći prostor.
Je li to vrijeme za hrabrost onoga što vi nazivate "sada sam ja"?
Da, moraš se usuditi poboljšati se, razbiti lonac i rasti. Kad izađemo iz zone udobnosti, isprva ćemo se osjećati ranjivo, izloženo patnji i možda potrebi da se brzo vratimo tamo gdje se ne osjećamo bespomoćno.
I pojavljuje se strah …
Kao što je rekao filozof Ralph W. Emerson: "Ne znam nijednog protivnika koji je pobijedio više ljudi od straha." Da, kada se usudimo promijeniti i kada napustimo tu zonu udobnosti, naša se jazbina, strah iskusi. Ova se neugodna situacija pojačava kad mašta krene.
Kako se boriti?
U osnovi, uz neku strategiju kako izbjeći da mašta pojačava strah. Moramo se moći suočiti s tim u sadašnjosti, bez projiciranja na naš budući život. Na taj će način strah biti ograničen samo ovdje i sada. Također se može suprotstaviti pozitivnim stavom, imati vjeru u sebe, vidjeti probleme kakve jesu, a ne gore nego što jesu. Ili vježbanje trbušnog disanja za koje se pokazalo da ima sposobnost stvaranja promjena u mozgu i pospješuje izlučivanje serotonina ili endorfina, koji poboljšavaju podešavanje moždanih ritmova.
Treća faza putovanja bila bi nadilazak, ali što to zapravo znači?
Transcendirati znači ići dalje od nas samih. Ne kreće se prema van, već prema unutrašnjosti, prema unutrašnjosti sebe. To je jednostavno otkrivanje sebe. Ako otkrijete što ste u svojoj biti, to neće toliko utjecati na vas ako ide bolje ili gore. Važno je da ćete biti svjesni da je vaša vrijednost neupitna i da je vaša suština savršena, potpuna i cjelovita.
Je li vrijeme za novi tečaj?
To je faza u kojoj možete otkriti i razumjeti ono što vaš život ispunjava smislom. I za to moramo biti potpuno svjesni da živimo u materijalnom svijetu, ali i duhovnom, te da potonji može biti dio naše stvarnosti, dodajući vrijednost životu, posebno u lošim vremenima. Mislim da je zanimljivo otkriti tu duhovnu dimenziju, jer nam može pomoći da stvari sagledamo iz druge perspektive. A kroz nju možemo doći do sreće, tog cilja za kojim svi čeznemo.
Jer ključno pitanje na kraju ovog dugog i plodnog putovanja nije možete li biti sretni, već jeste li spremni biti.
