Oni nisu prijatelji, oni su par
Roy Galán
Nisu baš dobri prijatelji, nisu školski kolege, to nije faza, nije nužno ljubav, nije ni "muškarac" para.
Nisu sustanari.
Bez prijatelja.
Trče zajedno.
Oni su lezbijke i nitko od njih "ne pravi" muškarce.
Ne treba im ništa što ima falični oblik da bi se osjećali cjelovito, premda mogu ući u svoja tijela što god žele postići orgazam, jer su tome tijela njihova.
Ne postoji lezbijzer, nitko nikoga ne obraća.
Prvi put se kad nekoga zapališ ili zaljubiš pa se ispostavi da je ta osoba žena.
I odjednom, svi imaju nešto za reći.
Tvoji roditelji, kao da im pripadaš.
Kao da vaše ruke i ideje nisu zaseban djelić kozmosa.
Ljudi oko vas, poput vas, ne mogu zahtijevati emocionalnu bliskost.
Kao da vaš jezik nije vaš i gdje ste ga odlučili staviti.
Ljudi koje nikada niste vidjeli, kao da vas znaju iz nečega.
Kao da nemaš pravo na jebenu vezu.
Zašto nam svi pokušavaju zakomplicirati život?
Ako već ima raka i prometnih nesreća.
Ako već umremo.
Zašto nas ubiti dok smo živi?
Čini se nevjerojatnim da i dalje prosuđujemo ljubav.
Neka nas i dalje skandaliziraju poljupci, a ne mržnja.
Da se čini normalnijim vrijeđati, protjerivati ili napadati, nego jednostavno željeti.
Nije me briga tko je u tvom krevetu ili u koga se zaljubiš.
Zainteresiran sam za tebe.
Što vam prolazi kroz glavu kad ste s njom.
Ako te može malo poboljšati.
Što ti kaže na uho kad se vrati kući.
Ako vas to nasmije.
Žene su odgojene u strahu.
Strah od toga da ne budeš ženstvena, strah od seksualnog napada, strah od zatrudnjenja, strah od nesamštine, strah od nemogućnosti biti majke, strah da ti se sviđaju žene.
Tvoja majka koja je željela unuke i da te vidi obučenu kao mladenku. A sada?
Vaš ginekolog pita vas ako nemate spolni odnos.
Vaši suradnici koji vam se šale.
Toliko je potrebno da postanemo vidljivi.
Izlažite se tako da svi mogu doći između vas i nje (ili njih) da naštete.
Ako je to jedina lijepa stvar koju imate. Jedina prava stvar.
Ako si više nego ikad s njom, dovraga.
Zato se morate pokazati, čak i ako vas boli.
Jer ono što radimo je lijepo.
I mi se ne sramimo lijepog.
Jer ono što gradimo je jedinstveno.
I nitko nam to ne može uzeti.
Žene imaju pravo da ih druge žene tješe, brinu o njima, izluđuju, jebe ih, budu majke njihovih kćeri i sinova, udaju se za njih, budu im udovice ili ih pozivaju na ples.
Ovo je naš život. Jedina koju imamo.
Branimo svoju slobodu da živimo onako kako je osjećamo.
