"Kasnimo 10 godina u poboljšanju kvalitete zraka"
Ana Montes
Xavier Querol je istraživač na CSIC-u i predlaže strategije za poboljšanje kvalitete zraka. Osigurava da kasnimo i poduzimamo nedovoljne mjere.
Svake godine 4.2 milijuna ljudi prerano umre širom svijeta (7.000 u Španjolskoj) zbog loše kvalitete zraka, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.
Broj pogođenih ljudi i dalje je vrlo velik, pa "moramo nastaviti smanjivati onečišćenje i mijenjati navike", upozorava Xavier Querol Canceller, koji zajedno s ostalim europskim stručnjacima vodi projekt European AirUse, nagrađen kao najbolji za povećanje kvaliteta zraka u južnoj Europi.
Madridski središnji projekt uključuje samo jedan od šest prijedloga AirUsea, smanjujući pristup automobila središtu glavnog grada radi smanjenja emisija od 30. studenog.
No, mjere poput ove trebale su biti poduzete 2010. godine kako bi se udovoljilo propisima o razinama onečišćujućeg dušikovog dioksida, koji doprinosi 70% onečišćenja okoliša uzrokovanog motorima s unutrašnjim izgaranjem, posebno dizelom. "Također i novi sa zelenom naljepnicom DGT", upozorava stručnjak.
Španjolska nije ambiciozna u poboljšanju kvalitete zraka
U vezi s provedbom ovih i drugih mjera, smatra da "kasnimo 5 do 10 godina" i da se one primjenjuju ograničeno i s manje ambicija nego u drugim europskim gradovima. Primjerice, u Madridu će se ograničeni pristup označenim automobilima primjenjivati samo kada postoje epizode onečišćenja, dok Berlin to čini svakodnevno od 2010. godine.
Ili paran ili čudan pristup registarskim pločicama, koji se odvija samo u danima onečišćujućih epizoda. S druge strane, dizel automobili s registracijom prije 2004. godine ne ulaze u Milano (jedna od mjera predloženih u AirUse).
Druga mjera koja se ne poduzima je postavljanje kotlova s niskom emisijom u ruralnim područjima , koji bi trebali zamijeniti peći na drvnu biomasu koje u zrak ispuštaju kancerogene benzopirene. Austrija, Danska ili Engleska već su razvile zakone kojima potiču ovu zamjenu ili zabranjuju gorenje strništa.
Iako su električni, moramo smanjiti automobile
Električni automobil nije rješenje. Iako ne emitira plinove, kočnice i kotači troše čestice. Querol predlaže smanjenje broja vozila koja kolaju strategijama dokazanog uspjeha u nekoliko gradova, poput parkirališta samo za stanovnike i dnevne cestarine.
Stockholm je smanjio količinu automobila za 30%, namećući cestarinu od 3,5 eura za ulazak u grad ; Milan je s cestarinom od 5 eura smanjio za 20% i 2022-2023. godine Manhattan će naplatiti 12 dolara za pristup privatnim automobilom.
Trake za automobile s 3 ili više osoba
"Osim toga, AirUse predlaže stvaranje trake VAHO kojom će prometovati samo privatni automobili natovareni s najmanje tri osobe, što bi potaknulo ljude da se grupiraju u zamjenu za neplaćanje cestarine i mogućnost cirkulacije gradom", objašnjava ovaj znanstvenik, što potiče sve općine da preuzmu kontrolu i razmjeste mjere za poboljšanje kvalitete zraka.
Sljedeći je temeljni stup imati pristup i odvraćanje od parkiranja da bi se automobil napustio prije ulaska u grad, kao što to imaju Pariz, London i Berlin, te da je postotak voznog parka što je moguće čistiji, uključujući one iz distribucije robe, mnogi stari i s dizelom.
Ograničenje vremena isporuke i "elektrificiranje dostavnih vozila, jer je samo jedno ekvivalentno 12 privatnih vozila" su druga rješenja. Ne zaboravljajući važnost urbanog redizajna s više pješačkih površina, sigurnim biciklističkim stazama, novim zelenim površinama i boljom raspodjelom automobila bez stvaranja novih zagađujućih područja.
Kontrola nad industrijama
Pored onih koje utječu na promet, na industriju se moraju poduzeti mjere. Industrijska postrojenja moraju sadržavati katalitičke sustave zadržavanja dušikovog dioksida (koje oni stvaraju i kao promet), što se u drugim zemljama radi već 10 godina.
To je važno jer se troposferski ozon stvara u atmosferi od dušikovog dioksida i hlapljivih spojeva, a njegova maksimalna razina premašena je u Madridu, Barceloni, Sevilli, Santanderu, Murciji i Valenciji.
Uz to, kad ozon uđe u unutarnje prostore, reagira s postojećim proizvodima, poput proizvoda za čišćenje. No, nijedan propis ne primjećuje ograničavanje proizvoda koji su pokazali jasne znanstvene dokaze da su neurotoksični. "Ograničenja bi trebala biti predložena na europskoj razini", objašnjava Querol.
