Usudi se pustiti i oprostiti se
Sergio sinay
Oprostiti se s vezama, ljudima i mjestima koja su nas obogatila u prošlosti nije uvijek lako. Ali, da bismo krenuli naprijed životnim putem i prestali patiti, moramo se prestati držati onih odnosa, stvari ili situacija koje više nisu dio našeg života.
Mnogi od naših trenutaka patnje u životu povezani su s nemogućnošću puštanja. Bojimo se promjene: prestanite biti ono što jesmo ako se distanciramo od osobe ili ako se ona odvoji od nas, čak i kada je veza koja nas spaja ispunila svoju funkciju, završila svoj ciklus. Bojimo se da ćemo ostati u praznini ako napustimo posao, čak i ako nam to nanese više štete nego koristi.
Strahujemo od gubitka identiteta ako se preselimo iz kuće, četvrti ili grada, čak i ako za to postoje dobri razlozi. Prestravljeni smo smrću najmilijih koji u životu idu prije nas i koji će, prema prirodnom zakonu, neumoljivo otići pred nas.
Ali napravite jednostavan test. Držite dvije loptice, po jednu u svakoj ruci. Prethodno stavite treću kuglu na stol blizu vas. Pokušajte ga zgrabiti. Ako su lopte veličine koje zauzimaju vaše ruke, vrlo je vjerojatno da će vam zadatak biti nemoguć. Ako doista želite zadržati treću loptu, ako se stvarno želite igrati s njom, imat ćete samo jedan način: morat ćete otpustiti jedan od ostala dva.
Život sa smislom
Dolazimo da se uvjerimo da smo ono što radimo i da ćemo, ako to prestanemo, prestati biti. Dakle, naša ljubav ili profesionalne namjere, veze koje su nas obogatile, mjesta na kojima smo bili sretni, ljudi s kojima smo odrasli ili kojima pomažemo u rastu postaju moćni lanci koji zarobljavaju naše gležnjeve i sprečavaju nas da napredujemo na putu zrelost, sloboda, emocionalni i duhovni razvoj.
Znati kako se otpustiti jedan je od ključeva smislenog života. Stephen Tobin, poznati gestalt psiholog, navodi da "što je veća sposobnost osobe da zaključi situacije ili odnose, to su ti odnosi i situacije autentičniji." I napominje: "Ljudi koji se mogu oprostiti zbogom, sposobniji su u potpunosti stupiti u kontakt s drugima na realan, svjež i smislen način."
Što znači oproštaj? To nije nužno oproštaj s violinskom glazbom, mlitavim pogledima i obećanjima o budućim ponovnim susretima.
Oproštaj je onaj koji nam omogućuje suočavanje sa životom, a ne nazad, kao što se događa kada ostanemo prikovani za prošlost ili ruku zaokupljenih nekim loptama koje nas sprečavaju da uhvatimo drugu koja nam omogućuje da doživimo novu igru.
Zbogom nam pomaže prepoznati da je ono što ostavljamo za sobom doprinijelo tome tko smo. Zbogom - također kad je druga osoba umrla - ono je u kojem, čak i usred tuge zbog rastanka, možemo prepoznati ono što nas je nahranilo i omogućava nam da se osjećamo cjelovito nakon puštanja, jer u svakoj situaciji ili u svakoj situaciji veza postoji nešto što je ugrađeno u nas i što nas je, iako još uvijek ne prepoznajemo, natjeralo da rastemo. Natjeralo nas je da se promijenimo.
Otpuštanje može biti test ljubavi
Zbogom je, ukratko, sinonim za odvojenost. A nevezanost, koja zna kako se otpustiti, često je veliki dokaz ljubavi. Ljubav prema sinu, dopustiti mu da bude samostalan pojedinac. Dragoj osobi koja napušta život, kako ne bi prekidala cikluse postojanja.
Grupi ili poslu, kao dokaz da su hranili naš razvoj i da smo sada u mogućnosti nastaviti s istraživanjem života. Kući ili gradu, jer odlazak na sazrijevanje znači njihovo prepoznavanje kao gnijezda, a ne kao kaveza.
Kad se odvojimo, srce nam je prožeto ljubavlju prema onome ili onome od koga to činimo. Kad odbijemo otpustiti, u našoj vezi ne prevladava ljubav, već strah da izgubimo ono za što se držimo i, s tim strahom, patimo. Ne puštamo jer se bojimo patnje i patimo zbog toga što je ne puštamo.
Je li vrijeme za oproštaj?
Upravo je patnja pokazatelj. U situacijama vezanosti netko pati; ako nismo mi, to smo drugi. A kad se ta patnja očituje, ponovi i parkira, vrijeme je da je pustimo. Kad shvatimo da, u određenoj situaciji ili vezi, stagniramo i da, čak i ako pokušamo nešto drugo, stagnacija i dalje traje, vrijeme je da se pustimo.
Kad privrženost nema drugog razloga osim navike i ne pojavljuju se svrhe koje daju značenje i značenje, vrijeme je da se oslobodite.
"Privrženost je test neprihvaćanja, nepriznavanja da stvari stoje onako kako jesu", kaže John Stevens, još jedan prestižni gestalt psihoterapeut. Prihvaćanje je sposobnost zrelih ljudi, onih koji osjećaju da, budući da nisu ni cjeloviti ni savršeni, mogu se sami snalaziti. Ti su se ljudi naučili otpuštati iz različitih okolnosti, jer su na rastanku naučili vrijedne nove egzistencijalne resurse, čak i one koji su bolni.
