Što učiniti nakon seanse s psihologom?
Odlazak na terapiju nije samo prisustvovanje sesijama. Među njima, ljudima treba vremena za obavljanje reflektirajućeg i introspektivnog posla ključnog za napredak u njihovom zacjeljivanju.
Živimo u društvu neposrednosti i želimo brzo pokriti sve potrebe ili želje. Međutim, kada je ono što želimo potpuno razviti ili zaliječiti emocionalne rane, moramo uložiti vrijeme i biti mirni.
Odluka o psihološkoj terapiji velik je korak. Međutim, proces ozdravljenja složeniji je, dublji i dugotrajniji nego što neki ljudi mogu vjerovati.
Da bismo bili sigurni da je terapija uspješna, ne moramo samo na vrijeme otići na sastanak s terapeutom: posao koji pacijent obavlja između sesija kod kuće je od vitalne važnosti.
Emocije imaju svoj ritam
Neki ljudi, pod utjecajem žurbe i neposrednosti s kojom žive, nalaze se zbunjeni onim što znači provoditi terapiju i pokušavaju je provesti s istom nestrpljivošću i hitnošću s kojom se suočavaju sa svim ostalim aspektima svog života.
Ti se ljudi, bez truda da se uključe ili preuzmu odgovornost u svom terapijskom procesu, nadaju postizanju brzih i čudesnih rezultata ulažući malo vremena i truda.
Pokušaj promjene svih ovih godina za nekoliko tjedana nešto je potpuno ludo i nemoguće. Ljudi bi trebali odvojiti vrijeme potrebno za sesiju koja se upravo održala i predati nam sve svoje učenje.
Korak 1: Preuredite podatke i pripremite se za sljedeću sesiju
Osoba bi trebala reorganizirati podatke dobivene na prethodnim sesijama i pripremiti se za sljedeću sesiju. Zapravo, uvijek preporučujem ljudima koji dolaze u moj ured voditi terapijski dnevnik kako bi zapisali ideje, snove i sjećanja koja nastaju između seansi.
Sve ove informacije izuzetno su korisne za napredak u terapiji.
Zamislite, na primjer, da osoba radi na odnosu sa svojim ocem i otkrili smo prizor iz njegova djetinjstva koji jasno označava poslušnost i pokornost koju je pretrpio kod kuće kad je otac bio prisutan.
U tjednu ili narednim tjednima, sa sigurnošću, osoba će se spontano prisjetiti drugih trenutaka u svojoj povijesti u kojima je iskusila istu podložnost, bilo s ocem ili s drugim likovima u svom životu, poput učitelja, školskih kolega, partnera , itd … Sve ove informacije bit će nam vrlo korisne da bismo ih pripremili u sljedećoj sesiji.
Korak 2: Asimilirajte štetne uzorke koje smo otkrili
Vrijeme između sesija bitno je ne samo za sazrijevanje novih ideja, već i za zaustavljanje jačanja štetnih obrazaca prošlosti koje želimo promijeniti. Imajte na umu da godinama ponavljamo negativne misli i stavove koji nas progone u našoj sadašnjosti.
Našem mozgu treba vremena da obradi promjene, da iza sebe ostavi stare obrasce i ojača nove, mnogo zdravije veze, koje želimo za svoju sadašnjost.
Treba nam vremena da razmislimo o idejama koje smo internalizirali tijekom svog života. Ove ideje, prisutne u našem okruženju i u našoj obitelji, možda nam nanose štetu u sadašnjosti. Međutim, promjena ovog načina razmišljanja, djelovanja i komuniciranja sa sobom zahtijeva volju.
Koliko je terapijskih sesija potrebno?
Ako shvatimo važnost dopuštanja vremena sazrijevanju jedne sesije prije odlaska na sljedeću, možemo zaključiti da je beskorisno povećavati učestalost između sesija kako bismo pokušali ubrzati terapijski rad. To bi bio nepotreban gubitak energije i novca.
Prije nekoliko godina, prije nego što sam ponudio internetsku terapiju, nazvao me vrlo poznati glumac koji je živio više od 500 kilometara od mjesta gdje imam ordinaciju. Bio je jako zainteresiran za moj način rada i, budući da će ljetovati u Marbelli, bio je spreman svaki dan putovati u Malagu kako bi održavao seanse sa mnom dok ne završi terapiju.
Nakon asimilacije onoga što predlaže, objasnio sam mu da ljudski um ne radi tako brzo i da mu treba vremena da obradi ono što radimo u svakoj sesiji. Rekao sam mu da mu dnevna seansa neće biti korisna.
Suočeni s ovim slučajem, možemo se suprotstaviti Manuelu, dječaku koji je honorarno radio na benzinskoj pumpi i koji si nije mogao priuštiti odlazak na terapiju svaki tjedan. Dolazio bi svaka dva do tri tjedna, ali vrlo je ozbiljno shvaćao rad između sesija.
Čim bi se vratio kući, sažeo bi svoju sesiju. Također, tijekom tjedana između sesija, u svoj je dnevnik zapisao sve snove, ideje i razmišljanja vezana uz njegovu terapiju, pa čak i crtao slike i dijagrame o onome na čemu smo radili. Kao što možete zamisliti, sav taj napor koji je Manuel uložio između sesija pretvorio se u strašan napredak u njegovoj terapiji.
Trebalo je vremena, potrebnog vremena, ali, zahvaljujući svom terapijskom radu na seansama i između sesija, Manuel može riješiti svoje probleme tjeskobe i niskog samopoštovanja.
