"Kreativnost nam je trenutno najbolji saveznik"

Sira Robles

Kako se emocionalno povezati s nekim zdravstvenim radnicima koji rade u ekstremnoj situaciji? Psihijatrica Irene Muñoz León, zajedno s drugim stručnjacima iz bolnice Río Hortega, pronašla je ključ: obratiti im se putem umjetničkih ilustracija.

Irene Muñoz León psihijatar je i psihoterapeut psihoanalitičke orijentacije i surađivala je u izradi vodiča za pomoć zdravstvenim radnicima u borbi protiv emocionalnog preopterećenja koje doživljavaju.

Učinio je to sa svojim kolegama iz Sveučilišne bolnice Río Hortega u Valladolidu i osam umjetnika iz grada: Victoria Alonso, Cinta Arribas, Eloy Arribas, Paula Domingo (Djevojčica), Estela Labajo Duque, Ana Nan, Chucho Nieto i Pablo Saulo.

Ilustracije ovih umjetnika poslužile su za davanje preporuka toaletima od osjećaja. "Izvođenje ilustracija bilo je neophodno za povezivanje s onim ljudskim dijelom koji nam toliko nedostaje", objašnjava Muñoz León.

-Kako ova situacija utječe na naše mentalno zdravlje?
-Prema objavljenim člancima i povratnim informacijama koje vidimo u bolnici, velika većina stanovništva već pati od nesanice. To je jedna od prvih stvari koja se pojavila. Doživljava se i velika tjeskoba, početna ili u obliku napadaja ili napadaja panike. Odgovor je koji se generira u situaciji nedostatka kontrole, suočen s vanjskim znakovima upozorenja koji se doživljavaju kao prijeteći.

Uz to, počinje se događati ono što su stručnjaci za mentalno zdravlje u Kini već vidjeli: nakon toliko tjedana zatvaranja, kod nekih se ljudi počinje pojavljivati ​​emocionalna iscrpljenost ili čak depresivne epizode s anhedonijom, a to je nedostatak interesa za stvari. situacije ili aktivnosti koje su se prije doživljavale kao ugodne. To se naziva i afektivno otupljivanje. To je vrlo uznemirujuće jer osoba shvati da nije u stanju iskusiti ono što je prethodno doživjela i osjeća se praznom. Postoje ljudi koji već počinju primjećivati ​​nedostatak energije, osjećaju se devitalizirano.

-Utječe li to na to da se zatvaranje poklopilo s dolaskom proljeća?
-Da. Iako se može činiti da nas dolazak lijepog vremena može usrećiti, istina je da afektivni poremećaji obično predstavljaju vrhunac incidence u proljeće, slično onome što se događa u jesen. Vrijeme je kada se ljudi s ciklotimijom, bipolarnim poremećajima ili unipolarnom depresijom mogu pogoršati.

Osim toga, lijepo vrijeme vani, kad mu nije dostupno, može povećati osjećaj zatvorenosti.

-Kako se riješiti ove silne situacije?
-Postoje dva obrambena mehanizma kojima se ljudi tijekom ove krize okreću da bi se zaštitili: humor i sublimacija, koja su dva obrambena mehanizma koja nazivamo "zrelim".

Freud je rekao da je sublimacija jedan od najsnažnijih obrambenih mehanizama koje imamo i, zaista, vidimo da se u ovoj iznimnoj situaciji među populacijom aktivirao vrlo moćan kreativni motor: ljudi slikaju, kuhaju, pišu …

Ova kreativna eksplozija ne reagira samo na činjenicu da se želi ispuniti vrijeme: to je oblik samoobrane kako bi se oslobodila nelagoda. Mnogi se ljudi počinju osjećati bolje kroz umjetnički izraz.

-Zašto nam kreativnost može toliko pomoći?
-Dani sam slušao nekoliko intervjua s književnicima povodom Dana knjige. Mnogi od njih složili su se u jednom: imaju manje poteškoća s prilagodbom na to zatočenje jer su vrlo navikli povezivati ​​se sa svojim unutarnjim svijetom i stvarati priče koje im omogućuju bijeg.

Kad slikamo ili zamišljamo prizore, generiramo alternativne narative.

Mašta nas trenutno uklanja iz onoga što proživljavamo. Daje nam predah. Um ima tu veličanstvenu sposobnost da nas napusti četiri zida u kojima se nalazimo, a da ne moramo prijeći vrata naše kuće.

Ovaj se mehanizam puno vidi u psihologiji kod zlostavljanih ljudi koji imaju tendenciju razviti veliku maštovitu sposobnost jer je to put iz njihove patnje. Što ne znači da ovo nema i svojih nedostataka, govorimo o disocijaciji. To se, na neki način, događa i nama sada.

Kao da funkcioniramo s dva različita dijela u sebi koji nam omogućuju odspajanje kada je previše emocionalnog naboja, posebno bolnog. Dakle, ono što se vidi u ovoj krizi jest da umjetnost (ili kultura općenito) nije luksuz. To je vitalna potreba.

- Je li se zato vodič koji je sastavljen iz bolnice Río Hortega u Valladolidu služio ilustracijama kako bi psihološki pratio zdravstvene radnike u bolnici?
-To je bio najhumaniji način na koji smo mogli smisliti kako bismo im prenijeli poruku. Ljudska bića komuniciraju putem različitih jezika kada je komunikacija licem u lice: postoji verbalna i neverbalna komunikacija. Ali u ovom trenutku komunikacija nije licem u lice, a pisani jezik ne dolazi na isti način.

Ilustracije su umjetnički prikazi koji nam pružaju mogućnost vizualnog prenosa, davanja poruke onom ljudskom dijelu komunikacijskog koda koji nam nedostaje u tekstu.

Ono što objašnjavamo riječima, ilustratori povezuju sa slikom i tako osjećaj putuje od osobe do osobe. Emocija se izravno prenosi.

Riječima činimo da emocije prolaze kroz filtar pisanja, pa stoga ne dolaze tako izravno.

Psihoanalitički govorimo o tome da umjetnik može prenijeti svoj nagon, općenito intenzivniji, i lišiti ga onoga što ga čini pretjerano osobnim, tako da stranci mogu uživati. To je poput skakanja iz nesvjesnog u nesvjesno.

-Pa, je li riječ o zamotavanju poruke?
-Rekao bih da je to način prenošenja osjećaja. Ilustratori su zapravo ljudi koji rade s osjećajima kao sirovinom. Mi ostali, smrtnici, više smo na polju pripitomljenog predstavljanja, odnosno osjećaja. Čovjek može vidjeti djelo i osjetiti ga, a da uopće ne zna kako vezati riječi za to, i upravo je o tome riječ. Imaju vrlo važnu osjetljivu pozadinu.

Analitička psihologija tvrdi da da bi terapija djelovala, ne samo da moramo u praksi primijeniti ono što je naučeno na sveučilištu, moramo pratiti pacijenta uzimajući u obzir životna iskustva koja su nam dana u određenom trenutku. Umjetnici imaju vrlo bogat život u zajednici, u izravnom su kontaktu s ljudima, s iskustvima … Zbog toga je njihov rad na prenošenju osjećaja vrlo moćan.

-Slika vrijedi tisuću riječi.
-Naravno. Na primjer, jedna od ilustracija u vodiču vrlo dobro prikazuje kako se zdravstveni radnici mogu nositi s ovom teškom situacijom na kontradiktorne načine. Na slici možete vidjeti osobu podijeljenu na dvoje: s jedne je strane imperativ, razdražljiv; drugi, letargičan i zbunjen. Toalet koji naleti na njega može se odmah prepoznati s jedne ili s druge strane. U sekundi shvati kako taj stres utječe na njega.

Tu je i još jedna ilustracija koja govori o prilagodbi na slušanje. Možete vidjeti lik bez ušiju, a drugi bez usta u skladu i gdje komplementarnost nadoknađuje nedostatak. To je vrlo moćan način da prenesete da svaka osoba ima potrebe kada je u pitanju dijeljenje osjećaja.

-Poput zdravstvenih radnika, i mnogim ljudima je potrebna emocionalna pomoć kako bi prevladali ovu situaciju. Kako vam možemo pomoći?
-Ovisi o osobi. Postoje ljudi koji misle da se svima može jednako pomoći. Ali postoje ljudi kojima je korisno osjećati se u pratnji, ali ne vole da ih se neprestano ispituje. Neki više vole da razgovarate s njima i pitate ih. Drugi nemaju poteškoća u pronalaženju prostora za sebe i komunikaciji.

Ponekad nas samo treba podsjetiti da nismo sami. U vodiču postoji ilustracija koju smatram lijepom koja prikazuje lik liječnika s puno obojenih prstiju iza, koji simboliziraju ruke. Vrlo je lijepa metafora objasniti im da ne bi trebali osjećati neuspjeh, da ih nitko za to nije pripremio i da imaju podršku stanovništva. Ta je slika utješna. I sam je gledam kad se osjećam prezadovoljno.

Međutim, morate zapamtiti da se ne radi samo o tome da dopustite da vam se pomogne, već morate pomoći i sebi. Ovaj dio je među zdravstvenim osobljem osnovni i htjeli smo im ga prenijeti.

-Na koji način bi trebali pomagati jedni drugima?
-Samopažnja je bitna. Važno je započeti kuću s temeljima, a ne s krovom. Ako svaki dan postavite neke rutine, pokušajte dobro spavati i jesti i usredotočite se na neki cilj bez pokušaja pokrivanja previše … vjerojatnije je da se nećete srušiti.

Bitno je da se brinu o sebi prije nego što osjete da griješe, da dopuste trenutke za introspekciju: da razmisle o tome kako se osjećaju, da slušaju sebe, da analiziraju osjećaje koji su dodani tijekom dana, zatvorenosti … Moraju povezati dio tjelesno s onim emocionalnim, jer ako ne i to dugoročno čini osobu razdvojenom i ne može funkcionirati.

-U ovom trenutku u zatvoru, pokazuju li liječnici tu disocijaciju?
-U početku je bilo toliko otvorenih fronta i toliko rasipanja da im je bilo vrlo važno da mogu usmjeriti pažnju kako ne bi došli u situaciju mentalnog umora i kolapsa. Osjećaj umora bio je visok. Ali s druge strane, to što su bili toliko zauzeti odvojilo ih je od emocionalne ravni: bili su potpuno usredotočeni na to da budu učinkoviti, a da ne gledaju sebe.

Sada neki liječnici, ne svi na bilo koji način, počinju trpjeti emocionalnu iscrpljenost, jer su i dalje u kontaktu s puno patnje i napetosti, ali razina stresa je spuštena i sada se u njima počinje pojavljivati ​​najobičniji dio.

To je isto što se obično događa, na primjer, kada doživite nesreću. Isprva osoba može pasti u šok i to ne registrirati, no kad jednom izađe iz opasnosti, sve odjednom izađe na vidjelo.

-Hoće li ovo biti traumatično iskustvo za mnoge?
-Neće svi biti traumatizirani iz ove situacije. Hoće li osoba razviti traumu ili ne, ovisit će o njezinim prethodnim iskustvima, situaciji, osobnim karakteristikama … Psihoanaliza brani upravo da neko iskustvo, kakvo god bilo, samo po sebi nije traumatično, niti traumatizira svakoga isti. Drugim riječima, ne postoji tipična trauma i svaki će pojedinac iznijeti istinsku i jedinstvenu reakciju na situaciju koja može ili ne mora biti traumatična.

Pogreška će biti u tome što se nakon tog razdoblja, prije bilo kakvih minimalnih simptoma koje osoba pojavi, odluči meditalizirati. Određeni ljudi mogu tugovati, od kojih će neki to učiniti patološki. Prvo što treba učiniti je pratiti psihološku terapiju i samo u nekoliko slučajeva liječiti psihofarmakološki.

Većina će ljudi prevladati moguće emocije koje se pojave s vremenom. Ljudsko biće ima vrlo veliku sposobnost prilagodbe. Naravno, ljudi koji se ovih dana nose sa svojim osjećajima imat će više mogućnosti da izbjegnu traumu.

-Mi se brinemo za njih?
-Na sreću, mi smo u trenutku kada vidovnjaku počinje pridavati važnost. Mislim da su ljudi svjesni da je važno voditi brigu o ovom dijelu. Ljudi razvijaju sposobnost da znaju više o sebi, o tome što sadrži njihovo nesvjesno, što je glavni cilj svake psihoanalitičke terapije.

Ljudi su u trenutku otvorenosti i kad ljudi nauče bolje poznavati jedni druge, lakše je da, ako se emocije pojave zbog zatvorenosti, znaju kako njima bolje upravljati.

-Ima li priliku da nas bolje upozna s pozitivnom stranom ove pandemije?
-Nadam se da to nije jedini pozitivan aspekt. Ovo je izvrsna prilika da se pojedinačno zapitamo što nam se događa kao društvo.

Ovaj virus prisilio nas je na ponovno povjerenje, i to ne iz vjere već iz čiste i teške potrebe, u kolektiv. Jer ovdje pojedinac ne radi i apsolutno je beskoristan. Potpuno smo izgubili kolektivni psihički aparat i ovaj nas je virus natjerao da ga malo oporavimo.

Iskusili smo promjenu brzine stvari koje su nam trebale. Nismo si mogli dopustiti da se zaustavimo jer smo, u takvom konkurentnom, kapitalističkom i globaliziranom svijetu, ako se drugi nisu zaustavili, ostali iza nas. Materijalizam je ispunio naše prazne živote predmetima i odjednom smo se morali suočiti s vlastitom prazninom da bismo je pokušali ispuniti nečim što nije materijalno.

Ova nam je pandemija dala priliku da se povežemo sa sobom, da upoznamo svoje susjede, one koji žive s druge strane odmorišta i koji nas sada pozdravljaju s balkona. Zaboravili smo da nam treba svakodnevica. Sada svakodnevno pozivamo svoje najmilije, kad prije možda nismo imali vremena ili smo mislili da ga nemamo.

Psihoanalitički diskurs to zagovara, to je mogući izlaz iz dinamike koju smo slijedili, budući da je sposoban generirati istinsku želju koja zamjenjuje želju za predmetima ili stvarima koje kapitalizam podržava. Psihoanaliza može kod subjekta precizno proizvesti promjenu u njegovoj želji koja će ukazati na drugi smjer, a to je u konačnici ono što ga pokreće u životu.

Što ćemo sa svime tim? Već gradimo, iz karantene, našu budućnost. I tu je mašta opet važna: omogućuje nam maštanje o ideji kako ćemo se izmisliti. Preostalo je samo primijeniti to u praksi kad se sve to dogodi, a ljudi su pravi protagonisti priče.

Njega, vidljiva iz umjetnosti

Vodič za pomoć zdravstvenim radnicima u borbi protiv emocionalnih preopterećenja pripremljen u Sveučilišnoj bolnici Río Hortega u Valladolidu uključuje osam ilustracija velikog emocionalnog utjecaja koji prenose osnovne aspekte koje moraju uzeti u obzir kako bi održali svoju dobrobit.

Autori ilustracija (Victoria Alonso, Cinta Arribas, Eloy Arribas, Paula Domingo (Djevojčica), Estela Labajo Duque, Ana Nan, Chucho Nieto i Pablo Saulo) objasnili su nam kako su uspjeli povezati emociju s porukom.

Perspektiva, autorice Estela Labajo Duque

"Jedna od upotreba umjetnosti je da ona može predstavljati složene koncepte na način koji je blizak osjećajima i umu mnogih ljudi. Jednostavno morate promatrati i pustiti da nam slika kaže. Bez pokušaja sprečavanja tog osobnog iskustva, objasnit ću što nalazi se iza ove ilustracije:

Htio sam istaknuti ljudsko biće koje živi pod svojim zaštitnim odijelom kao liječnik. Ljudsko stanje koje nas podsjeća na vlastite granice, očito u ovoj iznimnoj situaciji, ali koje nam također govori o podršci ljudske zajednice, o toplini grupe kao globalnog entiteta, koji prepoznaje i cijeni njihov rad i trud. Ruke su pojačanje i samopouzdanje iza njegovih leđa i krila su sposobna potaknuti osjećaje. Ta podrška prepoznaje vas kao agenta nečeg većeg od vas samih i to vam daje perspektivu. "

Introspekcija, Paula Domingo (Djevojčica)

"U svom radu obično koristim prikaz tijela kako bih prenio osjećaje i osjećaje. Ovaj nas položaj gotovo u potpunosti podsjeća na položaj fetusa, iz kojeg ljudsko biće instinktivno i prvenstveno traži sigurnost. Ključna sigurnost da bi mogla izvesti ovu vježbu introspekcije i povezanosti sa sobom.

Ruke su također element koji treba istaknuti, jer sam im posvetio vrijeme i preciznost kako bih ih stvorio i dao im istaknuto mjesto; Smatram da predstavljaju emocionalno upravljanje. Kružni oblici sa svoje strane simboliziraju ono čime treba upravljati. "

Informacije i upotreba mreža, Pablo Saulo

"Ideja za ovu ilustraciju došla je vrlo brzo i jedva sam razmišljao o tome. Činilo mi se najjasnijim i najrazumljivijim načinom prenošenja poruke da je važno održavati i vrstu higijene u rukovanju mobilnim telefonima i informacijama koje Briga o mentalnom zdravlju također podrazumijeva postavljanje vlastitih ograničenja i filtara bujici onih informacija koje dobivamo i koje će, htjeli mi to ili ne, izazvati emocionalni odgovor.Zato je sastavljanje maske, jednog od zvijezda simbola pandemije i mobitela, mislim da na prvi pogled sugerira ovu ideju. "

Briga o sebi, autorica Cinta Arribas

"Kad me Irene zamolila da sudjelujem u vodiču, činilo se to izvrsnom idejom i istodobno izazovom, zbog osjetljivosti trenutka. Koncept brige o sebi svidio mi se od početka, iako ga je teško zastupati, budući da postoji mnogo načina da se brinem o njemu sebe.

Ideja je da da biste pomogli drugima prvo morate paziti na vlastite potrebe, jer ako niste fizički i psihički dobro nećete moći brinuti o drugima. Zbog toga sam lik napravila sama, u kontekstu i s odjećom koja nije posao. Zamišljala sam glavnu junakinju ilustracije kao da je bolnička radnica koja se vraća kući, oblači udobnu odjeću i dugo se zagrlja. Činilo mi se da je taj simbol sažeo koncept bolje od bilo koga drugog. I okružite ga biljkama kako biste ojačali osjećaj harmonije. "

Usredotočite pažnju, Eloy Arribas

"Ovom ilustracijom želio sam ukazati na potrebu apstraktne pozornosti kako bismo se usredotočili na aktivnost koja se provodi. U tako izuzetnoj panorami kao što je ova u kojoj se nalazimo, lako je raspršiti pažnju na stotine podražaja koji nas okružuju: želeći riješiti problem situacija sama po sebi nije samo apsurdna, to je i nemoguće. Usredotočimo se na svoj zadatak i, surađujući jedni s drugima, moći ćemo doći do cilja. U ovom slučaju moj je zadatak bio jasan, a na svoj sam stol stavio ovog lika, nesvjesnog svijeta oko sebe i zadubljen u svoj zadatak ".

Prilagodite slušanje, autor Chucho Nieto

"Ovom ilustracijom nastojao sam naglasiti važnost razumijevanja komunikacije sa stajališta osobe koja govori. Dakle, protagonisti djeluju kao zagonetka u razmjeni slušanja gdje kontakt očima, osmijeh i receptivno držanje pomažu usredotočiti se na vitalni trenutak u kojem je empatija ključna. "

Flipboard

Pomoć, autorica Victoria Alonso

"Traženje pomoći nikad nije lako. Ponekad iz srama ili krivnje vjerujemo da si to ne možemo priuštiti, jer moramo biti snažni i suočiti se sa svim situacijama, neometano. Ako se to događa svakodnevno i normalno, kako možemo zamisliti vihor? osjećaji iza nečega tako složenog kao što je traženje pomoći u tako osjetljivoj situaciji?

Da biste izgubili strah od traženja pomoći, potrebno je biti siguran da će vam netko odgovoriti, čak i ako to mora biti, kao u ovom slučaju, s higijenskim mjerama i rukavicama između.

Pružanje ruke vrlo je vizualni izraz, gotovo jednako kao i posuđivanje rukavice; pomoć pokazuje da, iako ne može biti fizičkog kontakta, uvijek postoje naklonosti. "

Flipboard

Komunikacija i uzajamna podrška, Ana Nan

"U ovim kriznim trenucima u kojima grljenje fizički povlači za sobom ozbiljne rizike, komunikacija naših iskustava i osjećaja ključna je za održavanje mentalnog zdravlja. Stoga je važno osloniti se na kolege koji žive u situacijama sličnim našoj i na ljude koji nas vole. Zagrlimo se komunikacijom! "

Flipboard