Tko se boji plaže, idi, idi?

Isti pogled kojim osuđujemo i smetamo drugima zbog njihovih neobičnosti je onaj zbog kojeg nam je neugodno zbog naših. Mi to mijenjamo?

Dragi ludi umovi,

Na preko 40 stupnjeva odjurim s plaže da počnem pisati, siguran znak da nešto nije u redu. Prolazio sam tamo, s papirima i olovkom, kroz popis prisutnosti da vidim tko je na svijetu, u svakodnevnom životu, u podzemnoj željeznici, na ulicama, ali nije na plaži. I ne dobivam račune.

Idemo preko mog popisa.

• Svi ljudi koje sam vidio imali su dvije ruke, dvije noge … Nisam vidio velike ožiljke, ni ljude u invalidskim kolicima, ni mastektomije, niti bilo što slično. Gdje su sva ona tijela koja postoje, ali nisu nestala? Nisu li vruće?
• Nisam vidio nijednu ženu s razmetljivom dlakom na tijelu …
  
  

I svi znamo da ga imamo Uklanjanje dlaka nije alternativa: postavili smo to obvezom. Koliko puta niste imali vremena za depilaciju i, prije izgleda da odete na dlakavu kupku, jeste li odustali od toga i ostali kod kuće, znojeći se masnom kapljicom?

• Vidio sam, da, jednu obitelj crnaca i oko njih se stvorila pomutnja. Opa, i crnci se sunčaju! I hihoće se. To, pomnoženo s desecima glasova. Pogledao sam se, podrijetlom iz Kelta, poput sebe, crvenokose, mliječno bijele i vrlo pjegave. Trebao bih biti onaj koji je naznačen jer je plaža s mojom kožom vježba visokog rizika: gorim puno prije nego što dođem do pijeska. Ali to se ne računa …
• Vidio sam trans tijelo
  
  

, koji me zapravo i pratio. Čovjek s grudima. I svi su nas gledali. Neki se ljudi čak ustanu kako bi bolje vidjeli ili nas slijede do vode kako bi dobili bolju perspektivu. Dakle, svaki put.

• Nisam vidio svoje prijatelje muslimane koji se žele kupati pokriveni u potpuno certificiranom likra kupaćem kostimu i to nikome ne bi trebao predstavljati problem. Svježa je, vrlo se brzo suši, higijenska je kao i svaka druga, sprečava opekline i ne zagađuje vodu kremama za sunčanje. Ali moji su prijatelji umorni od toga da budu u centru pažnje i boje se da ih se ne vrijeđa.

Mogla bih nastaviti, ali popis ostavljam vama da dovršite, Minds, ako vam se sviđa.

Plaža, bazen, rijeka, jezero, močvara ili bilo što drugo trebali bi biti prostor za opuštanje, osvježavanje i provođenje prihvatljivo mirnog popodneva. Ali nije. A najgore je što je svatko od nas taj prostor pretvorio u katastrofu. Katastrofa prema drugima i prema nama samima.

Jer nelagoda koju generiramo u neobičnostima drugih ista je ona koja legitimira da nas drugi gledaju s neobičnošću. Možete li zamisliti kako se s radošću spuštate na plažu, voleći naša tijela takva kakva jesu zbog jednostavne činjenice da su naša tijela? Možete li zamisliti da prestanete tračati, prestanete pokazivati, prestanete komentirati? Možete li zamisliti da ste svjesni štete koju radimo?

Pa to, dragi ludi umovi, ovisi o nama. Jednostavno moraš nositi.