Lucho Iglesias: "Možemo stvoriti rajeve na zemlji"
Montse Cano
Za ovog strastvenog zagovornika permakulture dobro je obrađivanje zemlje temelj za dobru brigu o svemu ostalom. Na tome se temelji način života integriran s prirodom kojem posvećuje svoj novi dokumentarac.
Utopija, čarobna riječ koja nas vodi naprijed, Lucho Iglesias izabrao je za naslov svog prvog dokumentarnog filma (2008). Sad je upravo objavio Trajnu promjenu u kojoj nam govori o čudima koja permakultura čini na zemlji i na ljudima.
Lucho Iglesias diplomirao je na Akademiji za permakulturu u Velikoj Britaniji, permakulturu je otkrio devedesetih i od tada se bavio i proučavao higijenizam. Od 2004. predaje napredne uvodne tečajeve permakulture i tečajeve certificirane od strane Engleske akademije.
Njegov novi dokumentarac Permanent Change sakuplja njegovo svjedočenje i svjedočenje njegove partnerice Matricije Lane, zajedno s svjedočenjima drugih ljudi koji su uključeni u promjenu paradigme koju permakultura podrazumijeva.
Permakultura kakvu je vidio Lucho Iglesias
Lucho Iglesias i Matricia Lana 2000. godine kupili su napuštenu farmu na obali Rio Grandea, između Coína i Málage. Tamo su osnovali Caña Dulce , permakulturnu školu, sa željom da mogu eksperimentirati i podučavati održiv način života.
U Caña Dulce ima 6 ili 7 ljudi koji svakodnevno rade na poljima i to na samodostatan način. Tu se živi permakultura stvarajući sve tamo gdje prije nije bilo ničega : drveće, zgrade, voćnjaci, energija …
"San za mnoge ljude poput nas kojima su pomogli volonteri, obitelji, suradnici, susjedi, vježbenici …", komentira Lucho projekt. "Vidjeti promjenu potpuno me raduje."
-U novom dokumentarnom filmu prikazujete gotovo neplodnu zemlju pretvorenu u voćnjak za nekoliko godina. Što permakultura mora postići ovu transformaciju?
-Cilj je širiti ovaj san. Željeli smo pokazati ovu holističku znanost, koja mi je promijenila život i koja pokriva različita područja, jer se pokušava ujediniti, stvoriti uzajamnost, sinergije …
To je prekrasno jer se sastoji od stvaranja kulture mira, njegovanja, jer ako imamo zdrave ljude, imat ćemo zdrava društva …
-Mislio sam da ćeš razgovarati samo o usjevima. Ali vi govorite o odgoju, zdravlju, biološkoj raznolikosti, samoupravljanju …
-Da, permakultura je bitna, a to je briga za zemlju, jer bez nje nema brige za ljude i sve ostalo.
Tamo stavljamo velik naglasak, jer vjerujemo da promjena paradigme započinje hranom, ali odatle želimo generirati kulturu koja može trajati. Otuda kontrakcija "trajnog" i "kulture".
"Promjena paradigme započinje hranom, ali odatle želimo stvoriti kulturu koja može trajati."
-Osim vas se pojavljuju i drugi ljudi. Jeste li tražili druge koji su doživjeli sličnu promjenu?
-Vrlo su predani ovoj promjeni paradigme. Neki ljudi, nije poznato zašto, imamo roditeljsku predanost prirodi i bližnjima i provodimo puno vremena pokušavajući poboljšati stvari i izaći iz ove razorne tromosti s okolinom i društvima.
Za mene su primjeri i puno im se divim, poput Sonije Rubio, koja je ekoherojka koja daje sve za tu transformaciju. Pedro (Burruezo), Ángeles (Parra), moj vlastiti partner, Matricia, Karmelo Bizkarra …
-Mislim da je izvanredno ono što kaže dr. Bizkarra: da je zdravlje moguće samo ako jedemo živu hranu. Koja je najbolja hrana koju uzgajate u Caña Dulceu?
-Imam 25 godina iskustva s higijenom i organskom hranom, a moje mi iskustvo govori da vam jedenje svježe i dobre hrane daje bolju kvalitetu života. I to osjećate u mislima, raspoloženju, tijelu …
"Moje mi iskustvo govori da vam jedenje svježe i dobre hrane daje bolju kvalitetu života."
-U jednom trenutku primijetili ste eksperimentiranje s biljnim ekstraktima i podrazumijeva se da nije potrebno trovati zemlju ili hranu … -U proizvodnji hrane
postoji mnogo linija istraživanja: organska poljoprivreda, biodinamika, permakultura … A organska poljoprivreda je sofisticirana znanost s impresivnom formulacijom. Imamo rješenja za sve, a da se ne trebamo fungicidima, insekticidima i još mnogo toga.
-Možete li nam dati primjer o vašem načinu eksperimentiranja?
-Biljka zbog koje se zaljubljujemo je kopriva, jer je višenamjenska: sprječavate dolazak insekata, ali ih ne ubijate ili ubijate pomoćnu faunu koja preuzima te insekte. Ali prije svega, ono što mi želimo jest uspostaviti ravnotežu kroz funkcionalnu biološku raznolikost.
Priroda ima princip homeostaze, poput našeg tijela: ako mu pružite priliku, ono se može regenerirati i izliječiti. Na primjer, ako imate viška puževa u vrtu, jednostavan ribnjak, poput našeg, s 20 žaba. Svake večeri jedu bezbroj puževa.
"Priroda ima princip homeostaze, poput našeg tijela: ako mu pružite priliku, ono je sposobno samo se regenerirati i izliječiti."
To volimo u permakulturi: stvaranje skloništa za grabežljivce, grgeče, gnijezdarnice …
-Što se događa s podovima?
-Imamo vrlo ozbiljan problem i on sažima takozvani proces regresije: svaki dan imamo više ljudi, više rođenih i manje obradivih površina zbog procesa erozije, lošeg postupanja s tlom.
Gusku koja polaže zlatna jaja otopili smo iskorištavajući je punim plućima. Kad agrobiznis stigne, nekoliko godina traje važan prinos s ovih plodnih zemalja, ali to propada, nagriza i na kraju šalje plodno tlo na dno mora. A ovo će nas dovesti u vrlo osjetljivu situaciju, jer ako izgubimo tlo, gubimo utakmicu.
"Svakim danom imamo manje obradive zemlje. Gusku koja polaže zlatna jaja otopili smo iskorištavajući je punim plućima."
To dobro znaju populacije poput Haitija koje su zbog kolonijalnih usjeva (kakao, kava, čaj ili šećerna trska) izgubile plodno tlo. A ljudi bez zemlje najsiromašniji su na zemlji.
-Za razliku od toga, vi kažete da je permakultura kultura mira, zašto?
-Zato što živimo u vrlo ratnoj kulturi, sa sobom, djecom, starijima … ne želimo ih kod kuće. S hranom isto. Čini se da imamo sve, ali jabuke, na primjer, imaju više od 30 kemijskih tretmana.
Nužno je iskusiti načine postizanja mira. I permakultura može biti od velike pomoći.
"Živimo u vrlo ratnoj kulturi, sa sobom, djecom, starijima … ne želimo ih kod kuće."
-Je li Trajna promjena poziv na propitivanje našeg načina života?
-Svjestan sam da je permakultura za vrlo mali sektor društva. No, puno je ljudi koji bi voljeli da mogu učiniti nešto takvo. Iznad svega, smatrao sam da poruka doseže taj postotak da mogu učiniti nešto slično.
Kao što mi se to dogodilo u svoje vrijeme, došla mi je ova informacija i rekao sam sebi: "To bih želio stvoriti raj na Zemlji", mjesto velike ljepote. Jer ti prostori imaju tu čaroliju, ali istovremeno i tu funkcionalnost. Stalni su izvor nadahnuća.
Kao što kažem u dokumentarcu, za mene je to umjetnost svih umjetnosti, jer je to način na koji se odnosim prema zemlji i svojim bližnjima, a da ih ne napadam i poboljšavam život što je više moguće. Zato je moj glavni cilj učiniti permakulturu poznatom.
