Naš dom, planet Zemlja, umire.
Ovo nije znanstveno-fantastični roman, to je stvarnost naših dana, desetljeća bacanja smeća u more, pretjerano iskorištavanje prirodnih resursa, krčenje šuma i klimatske promjene stvarne su i opipljive stvari, svaki put kada to postaje primjetnije za neizmjerne Većina, iako političari i poslovni ljudi to pitanje minimaliziraju, jer im promjena stava njihovih vršnjaka može donijeti ekonomske gubitke.
Gotovo smo jedini odgovorni za kolaps cijelog ekosustava, pa je na nama da ga ispravimo.
Prije malo vremena čitao sam članak američke Akademije znanosti pod nazivom Ovisnost energetskog kapaciteta projekata hidrogeniranja i šuma u Amazoniji. Sumirajući naš ljudski sjaj dugo vremena, bio sam siguran da je sječenje obala rijeke bilo dobro, jer se njezin protok povećava, što je istina budući da stablo za sebe upija dio vode.
Ono što se naš veliki intelekt nije potrudio kvantificirati je koliko je vode preostalo za stvaranje sječom drveta. Biljke, alge i pregršt bakterija jedina su bića koja proizvode na planeti, sama proizvode hranu i u prvom su redu hrana svih ostalih živih bića u ekosustavu. U svom proizvodnom procesu oni također obnavljaju zrak, jer kao što gotovo svi znamo, pretvaraju CO2 u kisik, ali to nije jedino što rade; velika proširenja šuma generiraju puno vlage koja na kraju stvara oblake, a time i kišu, zato drveće, osim hrane i kisika, proizvodi i kišu.
U svijetu koji se suši, gdje je slatke vode sve manje i što je mnogo puta zagađeno ljudskim djelovanjem, sječom drveća bez posebne svrhe i planom obnove, krčenjem šuma za uzgoj soje (koristi se za hraniti životinje kako bi ljudi mogli jesti jeftine hamburgere) ili za bilo što drugo; treba imati smrtnu kaznu.
Ali u ovom bolesnom svijetu, gdje su napredak i udobnost nekolicine najvažniji, zasigurno mnogi plješću dok drvo pada.
Nadajmo se da će tvrtke i vlade shvatiti da je budućnost povećati šume, imati više drveća i nema više hidroelektrana koje neće raditi ako nastavimo sjeći i ako kiša prestane padati.
Zemlja je bolesna, ali snaga da je izliječi prebiva u nama, izađimo i sadimo, sadimo sve, drveće, grmlje, povrće, puzavice, ova se zemlja spašava sadnjom, za budućnost svih i svih; posadite drvo danas, sutra može biti prekasno.
Svako posađeno stablo jednako je čišćem zraku, više kisika, više vode, više hrane, više života.