"Javnost mora pritisnuti na uklanjanje pesticida"
Ana Montes
Koldo Hernández, glasnogovornik Ecologistas en Acción, traži od nas da od političara zahtijevamo plan za uklanjanje pesticida koji štete zdravlju ljudi i biološkoj raznolikosti ekosustava.
Španjolska je zemlja u Europi s najvećom proizvodnjom organske hrane, ali ujedno i ona koja koristi najviše pesticida, pesticida od kojih bolujemo i koji smanjuju biološku raznolikost. Ecologistas en Acción zahtijevao je od političkih stranaka da prije 2023. upola smanje potrošnju pesticida. Ali promjene ovise o nama, kaže njezin glasnogovornik Koldo Hernández Lozano.
Koldo, pravnik i odgovoran za kampanje o kemijskim proizvodima organizacije za zaštitu okoliša, potiče nas da se zapitamo što želimo kao ljudi i kao društvo da vršimo pritisak na Upravu, jer toksično opterećenje prelazi iz generacije u generaciju.
Ne povezuju li španjolski poljoprivrednici štetu na svom zdravlju s pesticidima?
U Španjolskoj postoji alarmantan nedostatak podataka o akutnim i kroničnim trovanjima pesticidima. Zbog toga još uvijek nema svijesti da određene vrste raka imaju osnovu za izloženost okolišu. Niti ta svijest postoji u društvu. Zdravstvene vlasti pružaju oskudne informacije o zdravlju okoliša, iako je Španjolska vodeća zemlja u ovom istraživanju, a znanstvenici poput Miquel Porta ili Nicolás Olea traže od liječnika opće prakse da te podatke daju svojim pacijentima.
"Zagađenje prenosimo na naše unuke i praunuke"
Zašto je zagađenje također problem sljedećih generacija?
Ako vas ne zanimaju ove teme, ljudi nisu svjesni da nasljeđujemo kemijsko opterećenje koje nam okoliš prenosi. Prolazi kroz generacije. Oni od nas koji imamo 50 godina vjerojatno smo prvi koji su ga naslijedili. Zdravlje ne ovisi samo o genetskom kodu, već i o unutarnjem ekspozomu, s tvarima koje unosimo u tijelo, primjerice hranom, i onom vanjskom, koji daju tvari kojima smo izloženi u okolini u kojoj živimo. . U slučaju endokrinih poremećaja, prisutnih u mnogim pesticidima i kemijskim tvarima, oni mogu proizvesti epigenetske promjene s posljedicama do pete generacije. Govorimo o unucima i praunucima koji mogu imati bolest zbog izloženosti koju su imali njihovi potomci.
DDT i lindan, koji su prekinuti u 1970-ima, odnosno 1990-ima, još uvijek postoje.
Da, zato se nazivaju postojano-organskim spojevima. Stvoreni su da traju. Treba im puno vremena da se razgrade i imaju tendenciju da se razgrade u metabolite koji imaju toliko rizika kao i sama molekula. A onda su u ljudskom tijelu lipofilni - otapaju se u tjelesnoj masti, pa ih nije lako ukloniti.
Zašto ima toliko lindana u Španjolskoj?
Ovdje je bila vrlo visoka proizvodnja lindana, pesticida i insekticida koji se široko koristi u poljoprivredi i u losionima protiv uši. Uz veliku toksičnost, imao je i manu što je u proizvodnji svakog kilograma nastalo više kilograma otpada. Tako su nastale tone i tone bez komercijalne vrijednosti koje su teško zakopane na mnogim mjestima u Španjolskoj te onečišćene i nastavljaju zagađivati tlo i vodu u Zaragozi, Baskiji i Galiciji. Također u slivu Júcara, iako tamo nije proizveden. To ukazuje da su trenutne industrije davale depozite koji nisu registrirani. Zbog toga bi se Španjolska trebala potruditi locirati te izvore toksina i neutralizirati ih, prema preporuci Europe.
"Poljoprivrednici trebaju poticaje za prelazak na organsku proizvodnju"
A hoćemo li ikada vidjeti kako pesticidi nestaju?
Ne, ako građani ne pritisnu. Ali mogli bi nestati ako se uspostavi Nacionalni plan pesticida s učinkovitim i obvezujućim mjerama i određenim postotkom smanjenja. Imamo poljoprivredni model koji je u velikoj mjeri ovisan o kemikalijama s kojima se Uprava čini ugodnom, ali to se može promijeniti ako rastuća organska industrija zahtijeva više poljoprivrednog zemljišta, iako se proizvodi ne konzumiraju u Španjolskoj, već u drugim zemljama. . Ako poljoprivrednici ne dobivaju poticaje za promjenu modela proizvodnje, teško da će to i učiniti.
Što građanin može učiniti da utječe na ovu promjenu modela?
Sve ovisi o tome kako doživljavamo stvarnost. Ono što nam se čini uobičajenim prije nekoliko godina nije bilo, poput upotrebe plastičnih vrećica. Javne uprave dopuštaju industriji da nas natjera da usvojimo određene obrasce potrošnje koje smo sami stvorili u kratkom vremenu, pretvarajući ih u našu stvarnost. Vrlo je važno modificirati svoje individualne navike i način na koji vidimo stvarnost.
Španjolska je najveći proizvođač europske organske poljoprivrede kojoj posvećuje 8% teritorija. Može li se nadati da će se njegova površina povećati?
Ovisi o modelu organskog uzgoja koji imamo: vrlo socijalni ili franšizni. Vjerujem da će ekološka potrošnja ostati ovdje jer Carrefour postavlja ekološki kutak jer vide posao. Međutim, u velikim supermarketima ima mnogo organskih proizvoda izvan sezone koji dolaze iz Čilea ili Argentine, a koji onečišćuju i zato što putuju na velike udaljenosti. Nema smisla trošiti ono što proizvode treće zemlje umjesto 8% koliko proizvedemo.
"Potrebno je osposobiti poljoprivrednike kako bi znali raditi sveobuhvatno upravljanje štetočinama"
Direktiva iz 2012. o održivoj upotrebi pesticida savjetuje poljoprivrednike da se bave plodoredom, kao što to rade ekološki poljoprivrednici.
Da, ali ne govori se o smanjenju potrošnje. Kamen temeljac je sveobuhvatno upravljanje štetočinama, a to je da prije primjene pesticida provjerite je li to zadnja opcija. A ako se primijeni, to je minimalna količina proizvoda s manjim rizikom i izbjegavanjem širenja. Ako poljoprivrednik ne koristi integrirano upravljanje štetočinama, industrija neće biti pod pritiskom da stvara fitosanitarne proizvode koji inoviraju s manjim rizikom. Bez obuke, svijesti i budnosti, ova Direktiva postaje mrtvo slovo i ovisit će samo o volji i obuci korisnika za izbjegavanje pesticida korištenjem drugih alternativa.
Zašto Direktiva ne utvrđuje kazne?
Budući da bi morao sankcionirati sve zemlje, jer se uglavnom ne primjenjuje dobro u europskoj zajednici. Španjolska ide malo gore od ostalih, ali to nije iznimka. Norma je da nijedna zemlja to učinkovito ne poštuje, a EU to prepoznaje u svojim revizijama. Dakle, jedino rješenje je postaviti obvezujuće ciljeve, jer putem ove direktive to nisu.
No, Europa je spremna sankcionirati Španjolsku zbog nepoštivanja emisija ugljičnog dioksida.Da
, jer ih Madrid i Barcelona ne poštuju i postoji veća svijest javnosti. Postoje i organizacije koje iznose ovo pitanje na sud i iz tog razloga postoji veći pritisak. Kvaliteta zraka ima veću važnost za tisak i društvo, a njegovi zakoni imaju više vremena. Isto se može dogoditi za nekoliko godina kada se uprave dovedu pred sud zbog onečišćenja pesticida, jer kada uprava ne donese učinkovite i stvarne mjere na kraju će se suočiti sa sankcijom.
Doprinosi li konvencionalna poljoprivreda više CO2 atmosferi?
Ugljični otisak veći je od organskog uzgoja jer fitosanitarni proizvodi ovise o ulju. Ako analizirate njihov životni ciklus, morate vidjeti kako su proizvedeni, trošak koji imaju i njihovu raspodjelu.
Ecologistas en Acción vrlo je kritičan prema količini ostataka pronađenih u analizi hrane, jer je 2% uzoraka premašilo dopuštene granice. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) kaže da ne postoje javni zdravstveni problemi.
Europa je usklađena sa svojim sustavom pa vjeruje da ga ne treba mijenjati. Ali ako preokrenemo rezultate, moramo ispraviti onih 2% koji su pogrešni, jer svi možemo jesti hranu s ostacima iznad onoga što europsko zakonodavstvo označava kao sigurno. Europa bi trebala povećati budnost, jer do sada ne postoji europski standard koji zahtijeva analizu minimalne količine hrane i otpada, ali on je u nemilosti političke i ekonomske odluke svake zemlje. 2022-2023. bili smo zemlja od 28 članica u Europi koja je analizirala najmanje proizvoda.
"Ono što utječe na životinju ili biljku može utjecati i na nas"
Drastični masovni nestanak insekata, a osim oprašivača, mora li nas natjerati na razmišljanje?
Naravno, moramo razmišljati o onome što želimo kao ljudi i kao društvo. I jasno je da se u nekim slučajevima naša osobna želja ne poklapa sa željom društva. Ali mi smo živa bića i ono što utječe na životinju ili biljku može utjecati i na nas. Zbog toga je potrebno promijeniti i donijeti političke odluke kako bi se taj problem riješio.
S druge strane, zanemaruje se stvarnost bolesti poput višestruke kemijske osjetljivosti.
S tim bolestima, kao i s rakom dojke, dolazi rezignacija. Stvarnost je takva da u tijelu ne bismo trebali imati pesticide, a ako ih imamo u mokraći, moramo tražiti naknadu. Kad govorite o kemijskom riziku, ne mislite na fiktivnu stvar, već odlučujete što je društvo. Zbog toga društvo mora imati snažan glas. Organizacije poput EFSA-e u Europi se ne bave znanošću, već "regulatornom znanošću". Oni nam poput proročanstava govore koja je znanost dobra, a koja loša, a zatim postavljaju ograničenja koja postaju rizik koji je društvo dopustilo. Ali ne morate si dopustiti da riskirate da taj otrov bude u vašem tijelu, čak i ako vam kažu da je bezopasan, jer već vidimo da nije.
I ne bi li vladama bilo jednako profitabilno iskorištavati ekonomiju čistih industrija?
Uvjeren sam da jeste. Industrija samo želi zaraditi, ali ako prodaju kemikaliju koja im već donosi zvjerski dobitak, tko će se promijeniti bez razloga? Industrija će se promijeniti kada civilno društvo omogući ovu promjenu. Ako ne, jedino što će industrija učiniti je nabaviti "ISO 14.001" (dobrovoljno certificiranje upravljanja okolišem), što je božanstveno kao oglašavanje, ali ništa više.
