Zašto postoje odrasli ljudi koji su emocionalno nezreli?
Podrazumijevamo da je odrasla osoba zrela i uravnotežena. Ali danas živimo u društvu neravnoteže, narcizma i emocionalne nezrelosti. Što znači biti emocionalno zrela osoba? Što možemo učiniti da ojačamo svoju osobnu ravnotežu?
Sigurno poznajete neke ljude koji imaju potpuno nezrele reakcije, unatoč tome što su odrasli, i koji se u određenim situacijama ponašaju poput male djece.
Godine djetinjstva i adolescencije ljudskog bića, period mnogo duži od razdoblja ostalih vrsta na planetu, predstavljaju vrijeme učenja koje bi čovjeku trebalo, od rođenja do odrasle dobi, da postigne emocionalnu zrelost, ravnotežu osobna i socijalna i ekonomska neovisnost.
To je u teoriji, jer u praksi, nakon što prožive ove faze akumulirajući ozbiljne razvojne nedostatke, mnogi ljudi ne uspiju postići emocionalnu zrelost koja odgovara njihovoj biološkoj dobi i nastavljaju nositi dječje osobine i ponašanja u odrasloj dobi.
Što znači biti emocionalno zrela osoba?
Ako razinu emocionalne zrelosti ljudi zamislimo kao kontinuiranu liniju, u središtu bismo mogli pronaći ravnotežu, dok bismo na krajevima naišli na suprotne osobnosti, ali jednako nezrele i neuravnotežene.
Na jednom kraju ove zamišljene linije pronašli bismo ljude kojima ne može pomoći da ih impulsi ponese i koji lako gube kontrolu. U suprotnoj krajnosti, imali bismo one ljude koji potiskuju svoje osjećaje i jedva naziru ono što osjećaju. Pristojni su i korektni, ali hladni su i distancirani u odnosima.
Obje krajnosti odgovaraju ljudima s jasnom neravnotežom ličnosti i ozbiljnom emocionalnom nezrelošću.
Posjedovati dobar stupanj zrelosti znači biti povezan sa svojim osjećajima, znati ih slušati i kanalizirati tako da ne naštete nama ili drugim ljudima.
Emocionalnu zrelost mogli bismo definirati kao ravnotežu između glave i srca, između razuma i osjećaja. U uravnoteženoj i zreloj osobi, kad se suoči s najrazličitijim situacijama, između tih strana uspostavlja se zdrav i uravnotežen dijalog, koji ne dominira nad drugima.
Podrijetlo emocionalne nezrelosti u odrasloj dobi
Većina ljudi koji idu na terapiju, u djetinjstvu i / ili adolescenciji, nisu imali zdrav model emocionalnog upravljanja. Zbog ovog nedostatka, neki dio njegovog unutarnjeg bića nije mogao sazrijeti na odgovarajući način i ovaj je subjekt stagnirao u nekoj fazi njegovog evolucijskog procesa.
Da bismo razgovarali o tome kako postići toliko željenu emocionalnu zrelost, možemo pogledati Rosin slučaj. Ova mlada majka dvoje djece, jednog 5 i jednog 2 godine, došla je u moj ured pokušati promijeniti nekontrolirane i štetne reakcije koje su joj svakodnevno izmicale pred djecom. Kao što mi je rekao na prvom spoju, vrlo je lako izgubio živce, vikao je na njih, pa čak ih i okrutno vrijeđao.
Prepoznao je da se ponekad nije mogao distancirati i na kraju je "više bio djevojka od njih".
Kad sam bila dijete, nitko nije stao slušati Rosu. Nijedna odrasla osoba nije je došla pratiti ili se brinuti za nju na način poštovanja ili ljubavi. Njezini su roditelji bili prezauzeti svojim poslovima i jedva su provodili vrijeme s njom.
Starija braća brinula su se o njoj s malo strpljenja i manje naklonosti , a povremeno se prisjetila da je bila zadužena za djevojčicu koju su njeni roditelji ostavili kod kuće. Sjećanje na jednog od tih njegovatelja bilo je posebno gorko, bila je žestoka osoba koja je ne samo vikala na nju bez odmora, već ju je i nekoliko puta napala.
Tijekom njezinog djetinjstva mnogi su se ljudi brinuli o Rosi, ali nitko od njih nije imao zrelosti ili predanosti da joj mogu ponuditi zdrav model emocionalne ravnoteže. Djevojčica je naučila suočavati se sa situacijama vičući i silom, baš kao što se dogodilo kad je kod kuće došlo do sukoba.
Malena Rosa je odrastala, ali njezina je "djevojčica" zapela u prošlosti. Nije uspio pravilno sazrijeti.
Kad su se u njezinoj sadašnjosti djeca svađala ili ljutila, nije se znala suočiti sa situacijom uistinu odraslo (zrelo i uravnoteženo) i reagirala je vrištanjem ili prijetnjama, baš kao što je to kod kuće doživljavala u djetinjstvu.
Kako postići emocionalnu zrelost
Cilj koji smo si postavili u terapiji u ovoj vrsti slučajeva jest pronaći i ojačati emocionalnu ravnotežu koja se nije mogla naučiti u prošlosti. Ne radi se o tome da jedan dio (emocionalni ili racionalni) dominira drugim, već da oni nauče dijalogu i pronađu srednji put iz kojeg mogu donositi odluke jednoglasno, na odrasli i empatičan način, razumijevajući druge i asertivno izražavanje emocija.
Tijekom svojih seansi Rosa je ostavljala po strani impulzivnost i nedostatak kontrole kako bi pronašla svoje središte, svoju ravnotežu i svoju emocionalnu zrelost.
Kad su njezino srce i glava naučili surađivati, napokon je mogla razumjeti i suosjećati sa sobom i svojom djecom.
Iako u djetinjstvu nismo imali zdrav obrazac zrelosti i emocionalne ravnoteže, ne smijemo izgubiti nadu. Uvijek stižemo na vrijeme raditi na tome da napustimo štetne ekstremizme i napokon postanemo zreli i uravnoteženi ljudi kakvi možemo biti.
