Prokleto nametnuta krivnja, pusti me da živim
Da bismo bili slobodniji, trebali bismo se riješiti te proklete nametnute krivnje. Nije nam loše kad se dobro zabavljamo. Ne dopustite da se i nama oduzme ta radost. Ne dopustite da budemo kažnjeni zbog jedenja slatkiša. Mrzi nas.
Glas Roya Galána podcast je spisateljice Roy Galán za časopis Mentesana. Slušajte ga i podijelite.
![](https://cdn.smartworldclub.org/2654383/maldita_culpa_impuesta-_djame_vivir_2.jpg.webp)
Postoji cijela kultura krivnje.
Zbog toga se osjećate krivim za to zadovoljstvo.
Osjećate se kao da zaslužujete kaznu zato što uživate.
Dakle, kad se prepustite sebi, ta se krivnja odmah pojavljuje.
Neka vrsta svemogućeg glasa koji vas podsjeća da ste trebali učiniti nešto drugo.
Iskoristite svoj dan "bolje".
Radeći "nešto" produktivno.
Ne jesti ono što vam se toliko sviđa i to vas, očito, deblja.
Krivnja s hranom također je izvor prihoda za industriju ljepote.
S jedne strane, oni vas iskušavaju s mnogo ukusnih proizvoda punih aditiva i kalorija.
A za drugi vam prodaju lijek.
Pozliće vam i u susjednom hodniku (po višoj cijeni) vas izliječe.
Jedete loše stvari, a zatim platite više za dobre.
Da te otkupim.
Jer na kraju je ta krivnja vrlo isplativa.
Jer smo vrlo spremni učiniti sve kako bismo očistili tu odgovornost koja nam izvana pada na ramena.
Zbog toga bismo se uvijek trebali, da bismo bili slobodniji, riješiti te proklete nametnute krivnje.
Ne osjećati se loše kad se dobro zabavljamo.
Ne dopustite da se i nama oduzme ta radost.
Ne dopustite da budemo kažnjeni zbog jedenja slatkiša.
Mrzi nas.
Jer na kraju to žele: da se mrzimo.
Jer kad netko mrzi sebe (kad ih ne voli), puno je lakše prodati mu proizvod.
Sva ljudska bića imaju različita tijela.
Sve kože imaju strije jer su žive.
Nemoguće je pretvoriti sva tijela u jednu sliku.
Zbog toga nas potkivaju nestvarnom slikom.
Nedostižno.
Jer znaju da ćemo puno toga posvetiti nalik tome.
Jer oni također znaju da nikada nećemo stići.
I to će uvijek, poput horizonta, biti malo dalje.
Malo dalje.
Ne dopustimo drugima da diktiraju naša raspoloženja.
Ne dopustimo im da uđu u ove privatne prostore koji imaju veze sa svime što život jest.
Ne dopustimo da nas natjeraju da izgubimo egzistenciju.
Neka nas tako kontroliraju.
Neka ograniče našu slobodu.
Pokušati pronaći sve što je sreća bez osjećaja krivnje.
Neka ne kontroliraju što stavljamo u usta niti s kim spavamo ili se zaljubljujemo.
Ne na taj način.
Kakav bi trebao biti vaš život, vaš put, samo vi morate obilježiti.
Sastavljajući sve ovo što je samo ovaj put.
I da ne možemo trošiti.
Pokušavam iznova i iznova.
Molim.