Nemojmo se natjecati: u ovoj ćemo utrci zajedno doći do cilja
Ovih dana kada se sva ta konkurentnost nastavlja pojavljivati. Sve to treba pronaći za krivog. Bilo bi lijepo da smo ljubazniji. Da puno više prakticiramo solidarnost. Da preispitamo svoj grozni individualizam. Jer ne moramo se natjecati ni s kim.
Glas Roya Galána podcast je spisateljice Roy Galán za časopis Mentesana. Slušajte ga i podijelite.
Tyler Nix - Unsplash
Od početka nas uče da budemo konkurentni.
Da skine onu ispred.
Da biste dobili više od drugog.
Pokazati se.
Da druge vide kao neprijatelje koje treba pobijediti.
Uče nas gledati što dobiva sljedeća osoba.
Da nas kopiraju.
Zavidjeti.
Uče nas da što više imamo to više vrijedimo.
Kao da smo sposobni nešto kupiti automatski nas čine boljim ljudima.
Kao da novac ima veze s vašom kvalitetom kao čovjeka.
Uče nas da budemo potpuno nezadovoljni svojom stvarnošću.
Čeznuti za onim što nismo imali.
Željeti ono što nećemo imati.
Činiti nemoguće uspinjati se nevidljivim ljestvama.
Tražiti priznanje pod svaku cijenu.
Da pokažemo naše akvizicije i da ih volimo zbog njih.
Uče nas da nikada ne budemo zadovoljni.
Ni sa čim.
Iznova i iznova prezirati sve stvari koje imamo.
Naša živa tijela.
Sunce koje se vraća svakog jebenog dana.
Uče nas zaboraviti da postojimo.
Tako da plaćamo promjenu.
Želimo sve promijeniti.
Uče nas da se ne prilagodimo.
Iako je svako disanje već puno.
Budite čak i previše.
Predisponiraju nas za borbu.
Iako ne znamo zašto i zbog čega.
Evo nas.
Samozatajni.
Borba za nepoznati trofej.
Za kratkotrajni pljesak.
Uče nas pobjeđivati.
Ali nitko nas ne uči gubiti.
A dečko gubimo li.
Izgubimo ljude koje volimo.
Gubimo posao.
Gubimo kućne ljubimce.
Jer ponekad sve radiš kako treba.
A ti si posljednji.
Nitko nas ne uči što raditi s frustracijom.
S tim bijesom usmjerenim na one koji su bili uspješni.
Kao da je trijumf nešto vanjsko što netko nepoznat može razgraničiti.
A ne sebe.
Ovih dana kada se sva ta konkurentnost nastavlja pojavljivati.
Sve to treba pronaći za krivog.
Bilo bi lijepo da smo ljubazniji.
Da puno više prakticiramo solidarnost.
Da preispitamo svoj grozni individualizam.
Jer ne moramo se natjecati ni s kim.
Moramo se staviti na mjesto drugih.
Moramo si pomagati.
Nego biti empatičan.
Jer ovo je uragan.
Bez trunke vjetra.
A kad ovo završi.
Morat će se puno obnoviti.
Nije vrijeme za rivalstvo.
Nije vrijeme za osvetu, osvetu ili dobivanje medalja.
Vrijeme je za ulazak.
Da se okupimo i pokušamo spasiti sve što se spasiti može.
I da budemo složniji.
Nego što bismo ikad mogli biti.
