Naši djedovi i bake, naše sigurno mjesto
Oni su tamo. Ustajanje u zoru čak i ako nemaju ništa konkretno za napraviti. Šaljem vam poruku za koju je potrebno tisuću sati da biste je pitali kako ste. Čuvajući život u krilu. Ponosan i ponosan na sve što postignete.
Bake i djedovi su ono netaknuto područje na kojem stvarnost ne treba objašnjavati.
Niti ispunite razgovor stvarima koje će u životu moći razumjeti.
S bakama i djedovima i bakama ste.
Sjednete i pitate ih za količine ili vas zanima trenutna TV emisija ili samo gledate njihove rutine i kretanja i učite od njih.
Uvijek im kažete da je sve u redu.
Da dobro jedeš.
Da ste sretni
Pa, dobro, vjerojatno ne.
Ali ne želite ih brinuti.
Jer znate da su njihovi životi morali biti puni briga.
Da su morali raditi i biti gladni te se bojati i vidjeti kako ljudi koje vole umiru.
I ne želiš više biti teret.
Ne želite im nanijeti više patnje, želite da počnu zaboraviti tu malu tugu koju nose svi koji su već dugo na ovoj planeti.
Bake i djedovi koji su se prema nama ponašali kao kćeri i sinovi.
Koji su bili dirnuti našom prisutnošću.
I privukli su svu naklonost za koju nisu imali vremena.
Oni i oni podsjećaju nas kako je bilo preživjeti.
Što je trebalo preboljeti.
Pazi na.
Bake i djedovi dokaz su da je postojala prošlost.
I da postoji budućnost.
Možda je to najvažnije kad ste izgubljeni ili izgubljeni.
Kad ne znate je li ono što ste doživjeli stvarno.
Kad sumnjate hoće li ono što dolazi imati smisla.
Oni su tamo.
Ustajanje u zoru čak i ako nemaju ništa konkretno za napraviti.
Šaljem vam poruku za koju je potrebno tisuću sati da biste je pitali kako ste.
Čuvajući život u krilu.
Ponosan i ponosan na sve što postignete.
Jer oni znaju da ako ste ovdje to je zato što su nešto učinili kako treba.
Jer među svim onim stvarima zbog kojih ćete požaliti, ima i dobrih.
A to ste vi
Mi unuke i unuci dokaz smo da je za života neizbježno nešto ostaviti iza sebe.
I to kad dođe vrijeme za odlazak.
Osjećaj da uopće ne odlaze.
Slijedeći.
U svakoj od stvari koje nas još očekuju.
