Meditacija produžuje život i bori se protiv bolesti
Dr. Perla Kaliman
Znanstvene studije potvrđuju moć meditacije da uspori starenje i bori se protiv mehanizama kronične bolesti.
Glavna motivacija mog znanstvenog rada je doprinijeti promicanju zdravih stilova života kako bih stekao hijerarhiju koju zaslužuje u zdravstvenom sustavu, i dalje visoko orijentiran na liječenje simptoma i polimetizaciju bolesnika, bez stavljanja dovoljno naglaska ili sredstava na preventivne programe koji kreću se od prenatalne faze do starosti. Osobito su smanjenje stresa i njegovanje pozitivnih emocija ključni aspekti zdravog načina života, jer posljedice kroničnog stresa i negativnih emocija duboko traju.
Te emocije igraju temeljnu ulogu u razvoju većine kroničnih bolesti, ugrađuju se u mozak narušavajući njegovu strukturu i funkcije i talože se na genima, uključuju ih ili isključuju putem epigenetskih mehanizama.
Blagodati tehnika meditacije
U tom smislu, sve veći broj znanstvenih studija sugerira da tehnike meditacije imaju specifične koristi na mozak i regulaciju gena, smanjujući upalu i usporavajući stanično starenje, dva mehanizma koja sudjeluju u većini kroničnih bolesti povezanih s starenje.
Nedavni pregled, na primjer, analizirao je rezultate studija ekspresije gena kod ljudi koji su sudjelovali u različitim intervencijama na temelju pažljivosti (pažljivost, meditacija, joga, Tai Chi …), i primijećeno je da one smanjuju aktivnost gena koji sudjeluju u upalni procesi, posebno oni koji ovise o faktoru NF-kB, ključnom staničnom posredniku upale koji se aktivira kao odgovor na psihosocijalni stres.
U istrazi koju smo proveli u suradnji s dr. Richardom Davidsonom (Sveučilište Wisconsin Madison) i dr. Antoineom Lutzom (Sveučilište Lyon), analizirali smo učinke jednodnevne prakse pažljivosti u grupi iskusnih meditanata i usporedili ih s skupina ljudi bez iskustva u praksi tipova uma i tijela koji su izvodili nemeditativne aktivnosti u istom okruženju. U roku od nekoliko sati, imunološke stanice meditanata pokazale su značajno smanjenje ekspresije proupalnih gena, od kojih su se neki pokazali terapijskim ciljevima lijekova koji se koriste u protuupalnim tretmanima.
Kao posljedica ovih studija, nekoliko kliničkih ispitivanja ispituje potencijal postupaka utemeljenih na pažnji koji pomažu u liječenju kroničnih upalnih bolesti.
Što nas stari?
Koliko nam je poznato, manje od 25% varijacija dugovječnosti među pojedincima može se pripisati genetskim informacijama: kvaliteta starenja i dugovječnost rezultat su snažne interakcije između naših gena, okoline, načina života i iskustava .
Osim percepcije koju svaka osoba ima o svojoj dobi, objektivno možemo govoriti o dvije vrste dobi, kronološkoj i biološkoj. Kronološka dob izračunava se od našeg datuma rođenja, dok se biološka dob može mjeriti na našim kromosomima. I ne podudaraju se uvijek.
Jedna metoda izračuna starosti stanica fokusira se na ponavljajuće sekvence DNA koje se nalaze na kraju kromosoma. Zovu se telomeri i njihova je funkcija zaštititi genetski materijal, sprečavajući oštećenje DNA.
S godinama, kao dio prirodnog procesa starenja, telomeri se skraćuju, a kad su prekratki da bi učinkovito izvršili svoje zaštitne funkcije, stanice gube sposobnost dijeljenja.
Skraćivanje telomera povećava rizik od većine starosnih kroničnih bolesti , poput kardiovaskularnih bolesti, metaboličkog sindroma i drugih. Suprotno tome, pokazalo se da stanice zdravih stogodišnjaka imaju duljine telomera koje odgovaraju mlađoj kronološkoj dobi.
Način života je presudan u usporavanju starenja
Istraživanja sugeriraju da čimbenici načina života utječu na stopu biološkog starenja; među njima stres, koji ubrzava skraćivanje telomera. Otuda je važnost pronalaženja strategija za sprečavanje stanica da prerano stare.
U studiji koju smo proveli sa Sveučilištem u Kaliforniji, pogledali smo utjecaj trotjednog meditacijskog povlačenja na biološko starenje imunoloških stanica. Prvi je pokazao kod zdravih ljudi da relativno kratka intervencija koja se temelji na načinu života može povećati duljinu telomera i modificirati aktivnost brojnih gena koji reguliraju ovaj proces. Pregled literature o četrnaest studija objavljenih 2022-2023. godine pokazao je isti isti učinak meditacije na telomere.
Manje stresa, manje droge
Iako još uvijek ne znamo u detalje molekularne mehanizme odgovorne za sve ove učinke, veza između stresa, skraćivanja telomera i manifestacije kroničnih bolesti je jasna.
Kao što je nobelovka za medicinu izjavila Elizabeth Blackburn, "ublažavanje stanja koja uzrokuju kronični stres i pomaganje ljudima u promjeni određenog ponašanja bile bi pristupačnije strategije od stvaranja lijekova za usporavanje skraćivanja telomera." Trenutna otkrića sugeriraju da bi meditacija mogla biti jedna od ovih strategija.
Postoji vrsta staničnih informacija koje se talože oko DNA kao odgovor na čimbenike okoliša i načina života u obliku kemijskih skupina nazvanih metili, koje se sastoje od jednog ugljika i tri atoma vodika (CH3).
Metilacija DNA jedan je od najvažnijih epigenetskih mehanizama zaduženih za stabilno uključivanje i isključivanje gena. Prije nekoliko godina otkriveno je da razine metilacije prisutne na određenim mjestima u DNA mogu predvidjeti biološku starost naših stanica. Kao i u slučaju skraćivanja telomera, otkucavanje "epigenetskog sata" ubrzava stres i kod odraslih i kod djece.
Meditacija usporava biološki sat
U tom smislu, nedavna istraživanja pokazala su da adolescenti koji odrastaju u nepovoljnom obiteljskom ili socijalnom okruženju mogu predstavljati ubrzanje ovog biološkog sata.
Nedavno smo u suradnji s dr. Raphaëlle Chaix (Sveučilište Sorbonne) uspjeli otkriti da se epigenetski sat usporava kod ljudi obučenih u meditaciji proporcionalno broju godina koji održavaju svakodnevnu praksu.
Sustavni pregled objavljen 2022-2023. analizirao je rezultate trideset neovisnih studija i zaključio da trening temeljen na pažnji uzrokuje strukturne i funkcionalne promjene u prefrontalnoj kori velikog mozga (povezane s metasviješću i samoregulacijom) u cingularnoj kori (koja sudjeluje u emocionalna regulacija), u otoku (povezan s tjelesnom sviješću) i u hipokampusu (odgovoran za memorijske procese i emocionalnu regulaciju).
Prednja područja mozga također su modificirana kao odgovor na druge vrste praksi iz različitih meditativnih tradicija; na primjer, zen ili vipassana meditacije. Nekoliko je studija pokazalo da su stariji stručni meditatori imali veći volumen sive tvari u mozgu u usporedbi s onima koji nisu meditirali iste dobi.
Pažljivost može odgoditi Alzheimerovu bolest
Nedavno je studija u kojoj su surađivali istraživači iz Francuske, Švicarske, Belgije, Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke zaključila da meditacija može imati blagotvoran učinak na regije mozga osjetljive na starenje i Alzheimerovu bolest te da može pomoći u smanjenju riskirati ili odgoditi pojavu ove vrste demencije.
Ovo je tema koju trenutno istražujemo kroz Silver Santé studiju u kojoj surađuje nekoliko europskih zemalja.
Više života, više zdravlja
Na kraju, moramo reći da ako uzmemo u obzir da se u prošlom stoljeću naš životni vijek povećao za otprilike tri desetljeća, potencijal meditacije kao nefarmakološke strategije za promicanje zdravog starenja vrlo je aktualna tema.
Također, mnoge bolesti u odraslih treba promatrati kao poremećaje koji započinju u djetinjstvu, a moglo bi ih se spriječiti ublažavanjem kroničnog stresa što je ranije moguće.
Danas znamo da se neželjena iskustva tijekom djetinjstva mogu pokazati u odrasloj dobi kao veći rizik od promjena u emocionalnoj regulaciji i ponašanju, uz povećanje rizika od patnje od kardiovaskularnih, metaboličkih, autoimunih, upalnih bolesti i kronične boli.
Iz tog razloga provodimo istraživanje u suradnji s nevladinom organizacijom Inocencia en Peligro Colombia, Sveučilištem u Santanderu u Kolumbiji i Centrom za zdrave umove sa Sveučilišta Wisconsin, kako bismo analizirali može li ova vrsta intervencije pomoći u liječenju tragova Psihoemocionalno i epigenetsko ranih traumatičnih iskustava u adolescenata.
