Zašto ne povrijediti druge

Gledam te i vidim se u drugoj mogućnosti. S druge strane mjeseca. Zato se trudim da ne boli. Jer se više ne želim ozlijediti. Jer to je jedino obećanje koje sam svijetu ikad dao.

Kad se netko ne stavi na vaše mjesto, nije da to ne zna učiniti, već to jednostavno ne želi učiniti.
Jer empatija je puno složenija od autonomije.
To zahtijeva prijenos od mene do vas.
Prihvatiti da mi nijedna bol nije strana.
Da priznam da sam ranjiva.

Svi smo odgovorni za hranjenje te praznine.
Diviti se ljudima koji samo o njima misle.
Da pomiješate snagu sa neovisnošću.
Ali oni i oni su i dalje sami.
U onom dvorištu.

Nesposobni shvatiti da smo svi isti.
Tužno je prolaziti ovaj svijet, a da se ne osjećate dijelom cjeline.
Bez razumijevanja da svaka stijena, svaki los, svaki list čuvara i njegova raž,
svaka kap vladara, svaki izrezani čavao,
svaki kotačić koji postupno troši vanjski rub.
ti si.

I ja sam.
Ne mogu to ne znati.
Gledam te i vidim se u drugoj mogućnosti.
S druge strane mjeseca.
Zato se trudim da ne boli.
Jer se više ne želim ozlijediti.
Jer to je jedino obećanje koje sam svijetu dao.

Empatija je naš način da se osjećamo zahvalni.
Jer su nas jednog dana izbacili iz tijela.
U kuglu koja pluta.
U kojoj je tako teško ponovno se osjećati iznutra.
U kojem se događa toliko mnogo i toliko neizbježnih i zastrašujućih stvari.

Jedino što možemo je izbjeći nepotrebnu štetu.
Taj je život već zadužen da nas razboli i ubije.

Pa čak i ako ne ide baš kako treba.
Isplatit će se.
Jer taj trenutak.
Bit će to ljubav.
I bit će slatko.