Moramo naučiti ono što smo naučili

Nitko nas ne uči da budemo kritični ili da se pobunimo protiv sustava. Ali neki nas ljudi mogu naučiti da se obnovimo, da pobjegnemo toj vještici u hipotekarnoj kući čokolade.

Nitko nas ne uči preispitivati ​​stvari.

Jer nas žele pokorne i pokorne.

Žele da prihvatimo nepravedno kao dio života.

Kad svojim postupcima činimo nepravedno .

Nitko nas ne uči da kažemo ne.

Da se pobune protiv sustava.

Da rizikujemo svoju udobnost.

Naši socijalni statusi.

Nitko nas ne uči vrijednosti zajedničkog.

Da bude podrška ili empatija.

Da ne slijedi stado poput programiranih ovaca.

Da bi se oslobodili tog ropstva koje pretpostavlja da ono što drugi žele ili očekuju.

Nitko nas ne uči da budemo svoji usprkos drugima.

Da ne slušaju kada poslušati će se ići protiv vlastitog postojanja.

Trebati vrlo malo.

Da vrednujemo ono što imamo puno.

Da se prema svemu ponašamo i brinemo kao da smo dio te cjeline.

Nitko nas ne uči proizvoditi na druge načine.

Da se preispita konzumacija životinja ili uporaba plastike.

Za lice seksa ili smrti.

Nitko nas ništa od toga ne uči, ali druge stvari koje nam kasnije ne služe, ili nam nanose štetu, ili nanose štetu drugima ili nas jednostavno sprječavaju da nastavimo rasti.

A onda moramo naučiti ono što smo naučili.

Moramo pobjeći iz tog kaveza i one vještice u hipotekarnoj čokoladici i vratiti se kući da se obnovimo.

Moramo potražiti mrvice koje su nam drugi ljudi ostavili u svojim mislima.

Jer nas to nitko ne uči, ali mi imamo ljude.

Raznoliki ljudi koje upoznate na putovanju, ljudi koji pišu i dijele ono što znaju, ljudi koji govore i mijenjaju svijet i čine da razumijete.

Gdje god žele da smo neznalice, ljudi su tu da nam pomognu.

Svi oni ljudi od kojih treba učiti.

Što je sa životom.

Nema ništa napisano.