Ne govori mi: "usreći to lice"
Depresija ne zvuči. Nemojte biti depresivni i čujete puknuće kosti i oni vam stavljaju gips, ne. Zato vam većina ljudi ne vjeruje: jer ne mogu vidjeti kako se osjećate. Jer ono što je razbijeno nevidljivo je ljudskom oku.
To se dobro odnese.
Ono što se događa je da imate previše slobodnog vremena za razmišljanje.
Imam i stres.
Kako možete biti depresivni ako imate sve?
Gladni ljudi depresivni!
Hajde, ženo, drago mi je što se suočavam da je život dva dana.
Blesave stvari. Sigurno nije tako loše.
Izađite da vam dam malo zraka.
Depresija nije glupost.
Depresija je oslabljeno stanje duše.
Pad intenziteta boja.
Osjećaj težine u vremenu.
Drastično smanjenje prostora koji se smanjuje.
Spuštanje potencijalnih kupaca u svjetlu budućnosti.
Depresija ne zvuči.
Nemojte biti depresivni i čujete puknuće kosti i oni vam stavljaju gips, ne.
Zbog toga vam većina ljudi ne vjeruje: jer ne mogu vidjeti kako se osjećate.
Jer ono što je razbijeno nevidljivo je ljudskom oku.
I oni to umanjuju.
Oni vas umanjuju.
Kao da ste (i ono što osjećate) nešto prolazno.
Depresija je stalno razočaranje stvarnošću.
Eksproprijacija iluzije.
Puzanje kroz dane i očaj noću.
I vi se naslažete.
Kao da bi se okružio bradom, kilogramima, s onim osjećajem da želite nestati, neizbježno udaljio od ostalih.
Depresija prelazi u slijepu ulicu kamo samo vi imate smjer.
To je da su ključevi koji se otvaraju uvijek na dnu mora.
Ubij ga, rile, rile.
A vi krivite sebe i oni vas osuđuju. Jer niste dovoljno snažni za svladavanje.
Ali ponekad vas život izvuče na bolje.
Koji neizmjerni val pomete sve vaše sigurnosti.
Ponekad se vaš krajolik nepovratno mijenja.
Ne znaš tko si
Ne možeš podnijeti to što radiš.
Netko ti jako nedostaje.
Ne nalazite svjetlinu, sjaj i želju.
Ponekad vam sranja izlaze iz ušiju.
A ono što trebamo je da nas ljudi slušaju.
Da ne pobjegne pred našom tugom.
Dajte mu i dajte mu hrabrosti za nelagodu.
Jer legitimno je pogriješiti.
Ponekad ljudima treba pomoć.
Jer kad se osjećamo malo, naravno da se utopimo u čaši vode.
Jer ne možemo sve sami.
Jer smo bića pogođena ranjivošću.
Jer trebamo zacjeljivati bez prisile na radost.
I mirno će doći dan jer mora doći.
U kojem opet.
Večernje sunce na licu.
Budi prilika.
