Razgovarajmo više o dobrim roditeljima

Roy Galán

O očinstvu se malo govori. Dobrih roditelja koji su nešto sjajno za ostale. Od onih roditelja koji brigu o svojoj djeci ne prenose na svoje majke.

O očinstvu se malo govori.
Od onih roditelja koji su prisutni.
Da se uključe.

Koji se kupaju, leže, češljaju i djeci pripremaju obroke kad mogu, jer to žele, a ne samo kada bi trebali.

Da ih slušaju.
Reći im kako se osjećaju.
To im daje prvi korak fantazije.

Koliko su važni muškarci koji govore o sebi, a ne samo o stvarima koje rade.
Koliko su važni muškarci koji imaju strpljenja.
Koliko su važni novi muškarci koji zaključe svoj posao.
To ne pomaže u roditeljstvu.

Umjesto toga, roditeljstvo treniraju jednako.

Malo se govori o onim očevima na koje drugi muškarci gledaju prezirno jer su odlučili uzeti očinstvo.
Kao da su "manje" muškarci ili gaćice.
Jer je muškost u dvojbi.

Kad je sve što rade jedino što se može učiniti.
Kad pomisliti da je očinski dopust glup.
Kad bi trebali biti obvezni, vremenski jednaki porodiljnom i neprenosivi, tako da je svijet počeo biti malo bolji.

Srećom ima dobrih roditelja. Postoje dobri muškarci. Da su to oni kojima ne smeta što ih prihvaća klan ljudi.

Bitno im je željeti.
Sudjeluje u rastu drugih.
To je zajednički život.
Jer obitelj nije nešto što imate.
Obitelj je nešto što se gradi.
Rukama i trbuhom.

O tom svjesnom i privrženom očinstvu malo se govori.
To postoji.
Kao i drugi s lijenošću, nezrelošću i nedostatkom predanosti.
Žele ga zaprljati.